Marija Vidović u spotu „Dremlje mi se, dremlje”: Trenutak u kojem se prošlost pretvara u glazbu

Kroz prizore mladenke Marice, čije lice utjelovljuje sama Marija Vidović, sve poprima dimenziju osobne priče. Kamera Daniela Joveskog ne promatra, nego prisluškuje; svaka slika djeluje kao misao izrečena šaptom. U glazbenom aranžmanu Alexa Pashkova i izvedbi Varaždinskog komornog orkestra pod ravnanjem maestra Matije Fortune, popevka poprima oblik molitve, ali i priznanja – onog da je međimurska pjesma zapravo mala himna sjećanja na ono što nas je učilo voljeti.

Međimurska popevka kao tiha snaga zavičaja

Nova izvedba Marije Vidović podsjeća da međimurska popevka nije samo glazbena forma, nego način pripovijedanja o svijetu koji nestaje, ali nikada ne prestaje biti prisutan. U njezinom glasu prepoznaje se povezanost s prostorom, s ljudima, s njihovim tišinama. Spot Dremlje mi se, dremlje zato ne pokušava impresionirati – on jednostavno postoji, kao što postoji jutro nad Dravom ili miris sijena u rujnu.

Ova pjesma otvara vrata sjećanja, ali i budućnosti. Marija Vidović, koja će pjesme s albuma Međimurje uskoro izvesti i u bečkom Musikvereinu uz Dubrovački simfonijski orkestar, u toj interpretaciji ne traži savršenstvo – traži istinu. I u tome uspijeva.