Snimljen tijekom toplinskog vala u svibnju 2024. u studiju “House of Pablo“ pod producentskom palicom Leonarda Klaića, najnovije izdanje Like Kolorado, “Sateliti u orbiti” dodatno obogaćen dizajnom albuma Zrinke Adrilović, predstavlja emotivno, vizualno i zvučno putovanje. Izdanje pod Classic Records etiketom izdvaja se ne samo po zvuku, već i po pričama koje stoje iza njegovog stvaranja.
Skladbe su nastale kroz dvije godine, od ljeta 2022. do 2024., te istražuju teme prihvaćanja, rasta, transgeneracijske traume, sanjarenja, odlazaka i povrataka. Lirski sadržaj uvelike je inspiriran psihoterapijskim seansama i meditativnim šetnjama po planinarskim stazama Primorsko-goranske županije. Posebnu ulogu je odigrao pas Forest, čije društvo je na tim šetnjama dodatno inspiriralo refleksivan ton albuma.
„Psihoterapija otvara neka nova mjesta i perspektive, ali postoji ta uzrečica – „vjeruj procesu”, a proces iziskuje vrijeme. Tu dolazi planinarenje, samo ti, šuma, planina, pes i vlastite misli, da ti sve to sjedne, s vremenom. Uostalom – planine! Predivne su!“ – opisao je proces nastanka albuma frontmen Filip Riđički i dodao: „Bend je u zadnje dvije godine imao izuzetno težak period. Bolesti, sprovodi, raspadi, odlasci. Zahvalni smo da je sve to sada iza nas. Pjesme ne reflektiraju te borbe, već upravo stoje kao kontra toj nesreći, kao najbolji set pjesama koje smo ikada oformili. Iz mraka uvijek nešto bljesne.“
Ono što definitivno baca posebno svjetlo na ovaj album su impresivna imena na albumu – Vanja Senčar na gitari, Pavle Gulić na bubnjevima i Branimir Kuruc na bas gitari. Kada ovoj kombinaciji dodate razne gostujuće glazbenike poput Dunje Ercegović i Mateje Majerle kao prateće vokale te Juraja Borića na trubi, Matea Martinovića na klaviru, Antuna Alekse i Nikole Santroe na trombonu, Leonarda Klaića na klavijaturama, synth-u, udaraljkama i Lea Beslaća na synth-u, klavijaturama i flauti, dobijete – “Satelite u orbiti” eklektičan i promišljen album.
„Mateo Martinović i Leo Beslać učinili su pjesmu „Jedva čekam da odem“ baš magičnom, jer takvi majstori dodaju taman koliko treba da „još ostaneš paf od tolikog neba”. Mladi gospodin Beslać mislio je falutom oplemeniti jedan vers, na kraju je to učinio sintisajzerom koji emulira flautu, koji je pak udario pravu frekvenciju koja ti zatitra i u duši negdje. Mateja Majerle je treći, ili pak prvi, majstor, koji je oplemenio album svojim dodirom. Na „Majka djevojčica” od predvidivog, suhoparnog kraja učinila je onom kaskadom krešendo, eksploziju emocija. Na samom kraju gdje sam samo pjevao „sad vidi me”, ona je vidjela prostor da nas sjeti početka pjesme i zapravo prave poruke pjesme. Hvala joj na tome.“ – dočarao je Filip atmosferu iz studija i prepričao kako je magija nastala.
Priliku da pjesme s albuma posluša uživo, publika će imati 16.10.2024. na koncertu koji će se održati u Vintage Industrial Baru. „Publika pronađe svoje istine u tim pjesmama, tako da je to neki naš zajednički put. Jedan stih nama znači jedno, i svakome u publici pojedinačno drugačije. Uvijek se sjetim majke koja u pjesmi „Smiješ zaurlat” vidi ljubavnu pjesmu, dok je meni upravo prekidna. No publika nam je važna na ovom albumu još iz jednog razloga – jer su nam crowdfunding kampanjom pomogli skupiti lovu za studio, miks, vinile, merč, i sve ostale potrepštine onoga što nam je potrebno da napravimo ono što smo namijenili. Bez njih ove ploče doslovno ne bi bilo.“ – uz ovu zahvalu frontmen Filip je sve pozvao da uživo poslušaju pjesme s albuma.
Ova večer obećava biti više od samo koncerta; bit će to okupljanje srodnih duša, svaka tumačeći glazbu kroz vlastita iskustva. Kao što bend ističe, publika postaje bitan dio njihovog putovanja, a svaki slušatelj donosi jedinstvenu perspektivu pjesmama. Dok se bend priprema za ovu intimnu večer, čak je i pas Forest osigurao svoju kartu, a vi nabavite svoje na Entrio jer kako nam je Filip poručio: „Svemir sluša. Jedini razlog zašto smo ovdje je jer Svemiru paše muzika. Sve što ikad odsviraš ide u Svemirska Nebesa, da nema muzike već bi nas odavno progutao mrak.“
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Od velikog klizačkog spektakla na Tomislavcu do koncerata, plesa i poezije na Zrinjevcu, donosimo pregled programa i noviteta koji će od 28. studenog obilježiti ovogodišnji Advent u središtu Zagreba
Jedna od najpoznatijih svjetskih manekenki, Naomi Campbell, najavljena je kao glavna gošća svečanog otvaranja zimske turističke sezone na Jahorini, koje će biti održano 28. studenoga 2026. godine. Britanska supermanekenka trebala bi se tom prilikom predstaviti publici u nešto drukčijoj ulozi od one po kojoj je desetljećima poznata, budući da organizatori najavljuju njezin nastup za DJ pultom. Dolazak međunarodno poznate modne zvijezde dio je programa kojim Olimpijski centar Jahorina namjerava obilježiti početak nove skijaške sezone i privući pozornost domaće i inozemne javnosti.
Zagrebački Europski trg i ove će zime biti jedno od mjesta okupljanja tijekom Adventa, uz koncerte domaćih glazbenika, svakodnevne DJ programe, humanitarna kulinarska događanja i raznovrsnu gastronomsku ponudu. Ovogodišnji EU Advent održavat će se od 25. studenoga 2026. do 7. siječnja 2027. godine, a posjetitelje očekuje više od 40 dana programa namijenjenog različitim generacijama. Adventske kućice počet će s radom 25. studenoga, dok je službeno otvorenje najavljeno za subotu, 28. studenoga, u 20 sati, kada će za glazbeni program biti zadužen zagrebački Soma Kolektiv. Organizatori su za ovogodišnje izdanje pripremili nekoliko novosti, među kojima se izdvajaju suradnja s Hrvatskom radiotelevizijom, koncerti subotom u podne i prošireni nedjeljni sadržaji za djecu.
Marko Tolja novu je pjesmu najprije predstavio publici iz vlastitog doma, bez studijske produkcije, pratećih glazbenika i velike najave. Sjeo je za klavir, uključio kameru i na Instagramu objavio izvedbu dotad nepoznate autorske pjesme. Reakcije koje su uslijedile potaknule su ga da je službeno objavi, a singl „Pusti da vjerujem” sada je dostupan u dvije verzije. Istodobno se priprema za niz prosinačkih koncerata i veliki nastup u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, zakazan za Valentinovo 2027. godine.
Mlada hrvatska pjevačica Lara Demarin predstavila je videospot za novi singl „Jamais“, kojim nastavlja razvijati samostalnu glazbenu karijeru i istraživati teme ljubavnih odnosa kroz suvremeni pop zvuk. Nova pjesma govori o emocionalnoj vezanosti, navikama koje otežavaju prekid veze i trenutku u kojem osoba odlučuje vlastiti mir staviti ispred odnosa koji joj više ne donosi zadovoljstvo. Za vizualnu priču pjevačica je odabrala western estetiku, konje i prirodni ambijent ranča u Oroslavju, gdje je snimanje proteklo uz hladno vrijeme, zahtjevne scene jahanja i nezgodu koja je mogla imati ozbiljnije posljedice.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.
U suvremenom životu, koji je obilježen ubrzanim ritmom, stalnom izloženošću informacijama i gotovo neprekidnom potrebom za reakcijom, sve se češće javlja potreba za praksama koje ne služe produktivnosti, nego unutarnjem smirenju, promatranju i povratku sebi. U tom se kontekstu fotografija, i to ne kao tehnički ili profesionalni alat, nego kao osobni, gotovo intimni ritual, sve snažnije pozicionira kao oblik introspektivnog samoproučavanja. Ona pritom prestaje biti samo sredstvo bilježenja stvarnosti i postaje prostor susreta s vlastitim mislima, emocijama i unutarnjim stanjem, pri čemu objektiv kamere ne funkcionira kao distanca od svijeta, nego kao suptilan most prema vlastitom unutarnjem iskustvu.