Pavel i ToMa isporučili pjesmu koja zvuči kao izgubljena ljubav iz nekog drugog vremena i odmah je postala hit

Pjesma dolazi kao nastavak već postojeće kreativne veze između Aljoše Šerića i Tome Marića, koji su ranije zajedno osvojili Zagrebački festival pjesmom “Voljet ćeš opet”. Upravo ta prethodna suradnja otvorila je prostor za novu ideju — vokalnu pjesmu u kojoj će se Pavel i ToMa susresti ravnopravno, bez klasične podjele na autora i izvođača, nego kao dva glasa iste emocije.

Autorski potpis pjesme u potpunosti nosi Aljoša Šerić, koji i ovaj put gradi prepoznatljiv svijet lirike u kojem se emocija ne izgovara izravno, nego se sugerira kroz slike, atmosferu i tihe prijelaze između sjećanja i sadašnjosti. U razgovorima vezanima uz pjesmu Šerić ju je opisao kao kompoziciju koja “zvuči staro, kao da je mogla nastati prije sedamdeset godina, negdje u zadimljenim birtijama, na kraju večeri koju nitko nije zapisao, nego je jednostavno ostala u zraku”.

Aranžman pjesme zajednički potpisuju Aljoša Šerić, Jere Šešelj i Dalibor Grubačević, čime je dobiven slojevit, filmski obojen glazbeni okvir u kojem se klavir, gudači i minimalistička ritam sekcija stapaju u zaokruženu cjelinu bez viška. Produkciju, miks i mastering potpisuje Jere Šešelj, a pjesma je snimljena u zagrebačkom Penthouse studiju, čime je finalni zvuk dobio onu karakterističnu toplinu i analogni osjećaj blizine.

Vokalno, pjesma funkcionira kao dijalog dvaju senzibiliteta. Pavel, predvođen Tonkom i Aljošom Šerićem, donosi svoj prepoznatljivi šansonijerski pristup, u kojem je svaka riječ pažljivo odmjerena i emocionalno filtrirana, dok ToMa unosi suvremenu, izravnu i ranjivu interpretaciju koja pjesmu otvara prema široj publici. Upravo ta kombinacija stvara rijetku ravnotežu između introspektivnog i pop izraza, gdje nijedan glas ne dominira, nego se međusobno nadopunjuju.

Kako je za Journal istaknuo ToMa, ova suradnja za njega ima i osobnu dimenziju, jer je oduvijek želio pjesmu u kojoj će se njegovo ime naći “na istom mikrofonu” s Pavelom, naglašavajući kako je Tonka jedan od najposebnijih vokala domaće scene. Posebno ga veseli što je pjesma premijerno izvedena upravo na Melodijama Jadrana, festivalu koji doživljava kao idealno mjesto za pjesme koje ne pripadaju trenutku, nego trajanju.

Tonka je, s druge strane, naglasila kako je ideja o vokalnoj suradnji nastala odmah nakon prethodnog uspjeha Tome i Aljoše te kako je “Toma donio posebnu emociju koja je pjesmu dodatno otvorila i učinila živom u izvedbi”. Upravo ta međusobna prepoznavanja čine ovu suradnju prirodnim nastavkom već izgrađenog glazbenog odnosa.

Tematski, “Nedostajem ti tugo” bavi se slojevitim odnosom prema emociji gubitka i sjećanja, gdje tuga ne funkcionira kao negativan završetak, nego kao produženi prostor intime. Pjesma ne dramatizira, nego promatra, ostavljajući slušatelju prostor da u njoj prepozna vlastite fragmente odnosa koji su završili, ali nisu nestali.

Vizualni identitet pjesme zaokružen je videospotom u režiji Radislava Jovanova Gonza, uz direktora fotografije Tonija Renauda, montažerku Anitu Jovanov te make-up artisticu Helenu Barišić (Hex Make Up), a zahvaljuju i Guliver baru na lokacijskoj podršci tijekom snimanja. Spot prati minimalističku, gotovo filmsku estetiku u kojoj dominiraju kadrovi emocije, teksture i odnosa između izvođača, bez klasične narativne strukture.

U festivalskom kontekstu, pjesma se izdvojila kao jedan od onih trenutaka koji ne osvajaju odmah, nego se polako uvlače u percepciju publike. U večeri u kojoj je izvedeno više od dvadeset novih skladbi, upravo je ova ostavila dojam tihe, ali postojane prisutnosti — one koja ne traži aplauz, nego vrijeme.

“Nedostajem ti tugo” tako već sada djeluje kao pjesma koja nadilazi svoj festivalski okvir. Spoj autorskog rukopisa Aljoše Šerića, interpretativne preciznosti Pavela i emotivne otvorenosti ToMe rezultirao je skladbom koja zvuči istovremeno poznato i novo, kao da je oduvijek bila negdje prisutna, samo je sada napokon izgovorena.