Ovo je EP koji gradske ulice čini drukčijima: Upoznajte “Malo zvono” Grgura Višića
Grgur Višić upravo je objavio svoj najnoviji EP “Malo zvono”, koji se pojavljuje u trenutku kada glazba postaje mjesto introspektivnog dijaloga s gradom. U tjednima nakon izlaska, njegove pjesme odjekuju po zagrebačkim ulicama, u kafićima gdje ljudi traže trenutke tišine i u parkovima gdje je svaki dah istovremeno i prisutnost i odsutnost. EP otvara prostor u kojem se svaki ton čuje kao vlastita pripovijest, a jednostavnost instrumenata otvara mogućnost da slušatelj pronalazi vlastite priče između redova i akorda. “Malo zvono” nije samo glazbeni projekt, nego meditacija o gradskom životu, o tim prijelaznim trenucima kad se ništa ne događa i sve se osjeća.
Grgur, koji je za EP sam potpisao glazbu i tekst, te uz suradnju Luke Čabe kreirao aranžman, pokazuje kako minimalizam može postati kompleksan, kako tišina može biti glasna, a jedan instrument dovoljno da prizove cijeli svemir zvukova. Snimano u Soundbrick studiju 2024. godine, EP nosi pečat pažljivo oblikovanog zvuka u kojem bubnjevi Zvonimira Višića, truba Matea Picukarića i sintetizatori Luke Čabe korespondiraju s Višićevim vokalom i gitarom. Ovdje se jasno vidi kako grad i umjetnost grade paralelne putove koji se susreću u trenucima introspektivnog slušanja.
U gradu gdje sve postaje tempo
Dok hodate ulicama Zagreba, možda ćete prepoznati odjek pjesme “U velikom gradu” u vlastitim koracima. Tekst gradi intimni dijalog s gradom, onaj u kojem se pokušava naći ravnoteža između vlastitih želja i nemilosrdnog ritma urbanog života. EP istovremeno je introspektivan i društven, jer gradi prostor u kojem glazba postaje terapija za one koji pokušavaju pronaći trenutak mira u gradu koji ne spava. Pjesme poput “Bacaj riječi u glas sreći” i “Na peronu zvono” otvaraju prostor za promišljanje svakodnevnog ritma i malih, ali bitnih trenutaka koji oblikuju život u metropoli. Upravo kroz takvu naraciju, SEO fraza “Grgur Višić Malo zvono” postaje prirodni most između glazbe i onoga što ljudi traže na internetu, vodeći slušatelja prema iskustvu, a ne samo informaciji.
U svojim pjesmama, Grgur Višić koristi sofisticiran jezik svakodnevnog života, gdje je melodija istovremeno povod za introspektivnu šetnju i popratni soundtrack gradskih scena. Minimalizam postaje način da se jasno čuje svaki detalj, od prigušenog zvižduka vjetra u kafiću do odjeka tramvaja, dok se riječi otvaraju u prostore koji izazivaju refleksiju. “Malo zvono” tako postaje znak i podsjetnik da u urbanom krajoliku glazba nije samo zabava, nego i arhitektura trenutaka. Čak i kad se sunce skriva, svaki ton nosi vlastitu prisutnost i zove slušatelja da otkrije nešto skriveno u gradu, nešto što nije moguće zabilježiti fotografijom, nego jedino slušajući.
Grgur Višić potvrđuje da je moguće spojiti poetičnost i urbano iskustvo, minimalizam i kompleksnost, introspektivnu glazbu i život grada. Svaka pjesma nosi ritam i tonove koji se stapaju s urbanim pejzažom, a pritom otvara vrata intimnom iskustvu koje traži slušatelja, koji postaje dijelom tog zvuka, dijelom samog “Malog zvona”.
Prije svega nekoliko dana javnosti su predstavljene pjesme koje će se natjecati na ovogodišnjoj Dori, a već u samom startu postalo je jasno koliko je razlika između kratkotrajnog dojma i stvarne glazbene vrijednosti. Dok se jedna izvođačica pokušala nametnuti agresivnim autotuneom i isforsiranom produkcijom, njezina je pjesma gotovo istog trenutka pala u zaborav, bez šireg odjeka i bez trajnog učinka. Suprotno tome, „Ledina“, novo glazbeno ostvarenje Tomislava Marića, poznatijeg pod umjetničkim imenom ToMa, nametnula se prirodno, tiho i snažno, ostavljajući dojam koji ne blijedi dolaskom kući, nego se dodatno produbljuje svakim novim slušanjem.
Nela će svoj drugi studijski album „Arhivirano“ predstaviti publici 29. siječnja u zagrebačkom Petom kupeu, a događaj će upotpuniti niz izuzetnih glazbenih imena koja su na različite načine oblikovala njezin umjetnički put.
Trinaestogodišnja Ema Dujmović, svestrana mlada umjetnica i autorica, prijavila je svoju autorsku pjesmu za ovogodišnji natječaj Dore – hrvatske selekcije za Eurosong – u izvedbi mladog i talentiranog pjevača Doriana Stipčića. Ovim potezom Dora bi mogla dobiti jednog od najmlađih autora u svojoj povijesti, a istovremeno otvoriti vrata novoj generaciji kreativaca.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
COLD SNAP je hrvatski groove metal bend osnovan u Varaždinu 2003. godine. Njihov prepoznatljivi zvuk spaja različite stilove glazbe u snažan zvučni napad koji prisiljava sve slušatelje i gledatelje da počnu skakat bez prestanka i snažno mahat glavom.
Nakon duže autorske pauze, glazbenik Ivan Sever vraća se na scenu pjesmom Crying Eyes, s kojom će se predstaviti na ovogodišnjoj Dori, hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije.
Ananda Đuranović je autorica, pjevačica i producentica iz Splita. Javnosti se predstavila na Dori 2025. pjesmom Lies Lay Cold. Također je autorica pjesama Monopol i Enigma, izvedenih na istom natjecanju.
Od spontanog Valentinova u lockdownu do jednog od najslađih domaćih brendova – Valentina Anić otkriva kako je Čoko Jagodica prerasla iz male ideje u posao koji stvara emocije, uspomene i osmijehe.
Iako su od djetinjstva pred kamerama, mnogi obožavatelji nisu znali da popularne glumice koriste druga imena – otkrivena je obiteljska tradicija i tajne njihovih punih imena
