Osijek je na tri dana postao najvažnije umjetničko središte Hrvatske i svi pričaju samo o tome
Osijek je prošli tjedan ponovno pokazao svoju veliku kreativnu energiju i dokazao da je grad u kojem umjetnost živi na svakom koraku. Peto izdanje intermedijalnog festivala književnosti PUnKt donijelo je tri dana ispunjena riječju, slikom i zvukom te je potvrdilo da književnost ima moć povezivanja ljudi i ideja. Festival su zajednički organizirali Akademija za umjetnost i kulturu i Filozofski fakultet u Osijeku te su time još jednom naglasili važnost suradnje u kulturnom stvaralaštvu.
Svečano otvorenje okupilo je mnoge zaljubljenike u umjetnost, a u prostorima Akademije osjetila se posebna atmosfera koja je najavila sadržajno bogat i inspirativan program. Prvi dan festivala donio je književne promocije i vizualne sadržaje te je publika odmah zakoračila u svijet u kojem se kreativnost izražava bez granica. Razgovori o umjetničkom portretu istaknuli su važnost dijaloga među disciplinama i pokazali da književnost može biti snažan partner vizualnim i scenskim umjetnostima.
Naziv PUnKt krije priču koja daje identitet cijelom festivalu jer predstavlja Panoniju, umjetnost, nove medije, književnost i teoriju. Taj spoj različitih područja čini ovaj festival jedinstvenim prostorom u kojem se brišu granice između autora i publike te se stvaraju nova iskustva koja potiču razmišljanje o ulozi umjetnosti danas.
Drugi dan festivala obilježile su filmske i književne tribine koje su na jednom mjestu okupile ugledne autore i stvaratelje. Razgovaralo se o adaptacijama, pripovijedanju i multimedijalnom stvaranju te se svaka rasprava odvijala uz velik interes publike. Redatelj Nebojša Slijepčević istaknuo je svoje zadovoljstvo energijom događaja i brojem posjetitelja koji su željeli slušati i učiti. Redatelj Bruno Anković naglasio je koliko je važno imati prostor za međusobnu razmjenu ideja i znanja te je pohvalio talentirane studente koji su moderirali tribine.
Na festivalu je sudjelovala i redateljica Dana Budisavljević koja je istaknula koliko je sretna zbog prilike da dio zajedničkog vremena provede u inspirativnim razgovorima s kolegama i publikom. Pisac Kristian Novak zaključio je da je PUnKt jedinstven festival u Hrvatskoj te je zahvalio organizatorima na trudu i profesionalnosti koji se iz godine u godinu jasno vide.
Nastavite čitati nakon oglasa
Treći dan festivala obogatio je program promocijama knjiga i radionicama koje su povezale teoriju i praksu. Publika je mogla iskusiti književnost kao živi organizam koji se mijenja i razvija kroz suradnju različitih umjetničkih disciplina. Osijek je time još jednom potvrdio svoj status važnog kulturnog uporišta u regiji te sve više privlači autore i kreativce iz cijele Hrvatske i šire.
PUnKt je na kraju poslao jasnu poruku jer je pokazao da književnost nije samo tekst u knjizi nego umjetnost koja diše, pokreće i stvara zajedništvo. Osijek je tih dana bio mjesto susreta, inspiracije i novih početaka te je publika festival napustila s osjećajem zahvalnosti i novim poticajima za stvaranje.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u inspiraciju, a osobne uspomene prerastaju u kolektivne priče, novi glazbeni projekt Mario Rucner donosi upravo takav slojevit i emotivno snažan narativ – pjesmu „Tomos generacija“, posvetu jednoj epohi koja je oblikovala identitet čitavih generacija na ovim prostorima.
Nakon što je album Kažu pčele umiru… ovjenčan Porinom za Album godine, Parni Valjak nastavlja graditi svoje novo poglavlje predstavljajući singl Danas nisam svoj, pjesmu koja se već na prvo slušanje nameće kao intimna, ali snažna refleksija unutarnjih stanja i trenutaka nesigurnosti. Objavljena uz prateći lyric video, ova pjesma dodatno učvršćuje identitet aktualne faze benda, u kojoj se jasno osjeća spoj prepoznatljive autorske poetike i svježine koju donosi novi vokal.
Jedan od najznačajnijih i produkcijski najambicioznijih projekata suvremene hrvatske kinematografije, dugometražni animirani film „Kristalni planet“, u kina stiže 20. kolovoza u distribuciji Duplicato Media (Blitz grupa), donoseći raskošno kino iskustvo koje spaja snažnu emociju, vizualni spektakl i produkcijski doseg bez presedana u domaćoj animaciji, a publici se predstavlja i prvim službenim trailerom.
Jubilarno, peto izdanje festivala „Knjige u krošnjama”, koji se održava od 12. do 17. svibnja 2026. godine, pretvorit će Park Ribnjak u jedinstvenu pozornicu na otvorenom gdje se od ranog jutra do večeri književnost, zvuk i priroda stapaju u neraskidivu cjelinu. Ovaj festival, koji zajedničkim snagama organiziraju Centar kulture Ribnjak, Ibis grafika i Book&zvook, ove godine nosi poseban emotivni pečat zbog velikog nevremena koje je u ožujku park ostavilo bez osamnaest njegovih najstarijih drvenih čuvara. Upravo zato središnji dio programa otvorenja čini izložba „Glineni šapati zelenih divova”, kojom se kroz keramičke skulpture i baršunaste zvukove violina odaje počast tim palim sustanarima, pozivajući posjetitelje da zastanu i osjete neraskidivu vezu između ljudskog stvaralaštva i krhkosti prirode.
