Nova pjesma Hane Huljić Grašo nije tipična ljubavna priča. „Board Game“ govori o igri bez pobjednika

Iza metafore društvene igre krije se mnogo ozbiljnija priča o odnosu u kojem ljubav prestaje biti prostor dvoje ravnopravnih ljudi i postaje borba za kontrolu. Jedna strana vjeruje da učestvuje u zajedničkoj priči, dok druga zapravo vodi igru. Hana tu ideju razvija i dalje, poredeći ljubavni sukob s ratom, u kojem pobjeda jedne strane gotovo uvijek znači da je druga nešto izgubila.

„U ovoj pjesmi uspoređujem ljubav s ratom, jer u jednom i drugom netko uvijek krvari, i zapitujem se zašto jednostavno ne može postojati mir“, objasnila je Hana govoreći o priči koja stoji iza pjesme.

Takva ideja dobila je i odgovarajući muzički razvoj. „Board Game“ počinje u dream pop atmosferi, žanru kojem se Hana posljednjih godina često vraća i koji odgovara njenom tihom, pomalo eteričnom načinu interpretacije. Međutim, pjesma ne ostaje u toj nježnoj formi. Kako se približava završnici, aranžman postaje sve snažniji, da bi se početna intimnost pretvorila u veliki zvuk zbora i električnih gitara. Taj prelazak od sanjivog početka do gotovo monumentalnog završetka prati i samu priču pjesme, u kojoj ono što u početku izgleda kao ljubavna igra postepeno prerasta u otvoreni sukob.

Hana potpisuje muziku i tekst pjesme, dok joj se kao koautor stihova pridružio brat Ivan Huljić. Njihova saradnja nije neobična jer je upravo Ivan godinama jedna od prvih osoba kojoj Hana predstavlja nove pop kompozicije dok su još u nastajanju. Još je na početku svoje kantautorske karijere govorila da nove pop pjesme najprije svira bratu, dok instrumentalne kompozicije obično prvo čuje njena majka Vjekoslava Huljić.

Iako široj publici prezime Huljić prije svega priziva jednu od najpoznatijih muzičkih porodica u Hrvatskoj, Hanin profesionalni put nije počeo tek ulaskom u pop muziku. Rođena je 28. decembra 1990. godine u Splitu, a muziku je studirala na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Završila je studij muzičke teorije, kao i kompoziciju, pri čemu je njen rad obuhvatao mnogo više od pisanja pjesama za radio. Bavila se orkestracijama, klasičnom i orkestarskom muzikom, muzikom za pozorišne predstave i mjuzikle, kao i vokalnim izvođenjem.

U javnosti se pojavila još 2013. godine u mjuziklu „Stella“, dok je nekoliko godina kasnije pjevala s Petrom Grašom u pjesmi „Srce za vodiča“. Kao prateći i solo vokal nastupala je i na međunarodnim turnejama pijaniste Maksima Mrvice, uključujući nastupe u Aziji, a sarađivala je i na koncertnim projektima svog oca Tončija Huljića. Za njegov projekat „Misa Mediterana“ napisala je „Dies Irae“, kompoziciju za orkestar i zbor u kojoj je izvodila i solo sopranske dionice.

Kada je 2019. počela ozbiljnije predstavljati vlastite pop pjesme, javnosti se predstavila autorskim materijalom pod imenom Hana Who. Jedna od prvih pjesama bila je „Alisa“, odnosno „Alice“ u engleskoj verziji, a zatim je objavila „Noć bez snova“, čija engleska verzija nosi naziv „Drama Queen“. Već tada je bilo jasno da engleski jezik u njenom radu nije slučajan izbor. Hana je govorila da joj melodija obično dolazi prije teksta i da svoje pjesme prirodno počinje pisati na engleskom, dok tek kasnije nastaju hrvatske verzije.

Sam proces komponovanja opisivala je prilično jednostavno. Ideju koja joj se pojavi snimi na diktafon ili zapiše u note, a zatim joj se vraća i provjerava funkcioniše li i nakon prvog trenutka inspiracije. Melodije joj, kako je ranije govorila, često dolaze dok tone u san ili tokom vožnje. Tekst nastaje poslije muzike, dok kod aranžmana nastoji koristiti harmonijske pomake i vokalne slojeve koji pjesmi daju prepoznatljiv zvuk.

Taj pristup može se čuti i u pjesmi „Moon“, njenoj šestoj autorskoj pjesmi, objavljenoj 2024. godine. Hana ju je opisivala upravo kao dream pop, odnosno muziku kakvu i privatno sluša kada želi mirniju atmosferu. Pjesma je nastala dvije godine prije objavljivanja, tokom hladne zimske večeri i šetnje šumom, a već je njome jasnije odredila pravac kojem pripada i početak „Board Game“.

Paralelno s vlastitim pop pjesmama razvila je potpuno drugačiji dio autorskog rada namijenjen djeci. Pisala je muziku za dječje predstave Mire Gavrana, a nakon rođenja kćeri Albe počela je stvarati i uspavanke. Pokrenula je „Hana Baby Channel“, na kojem objavljuje vlastite dječje pjesme na hrvatskom i engleskom jeziku. Među njima su „Spavaj, spavaj“, „Tiho, tiho“ i „Gugu gaga“, dok je početkom 2025. predstavila „Mali rak“ i englesku verziju „Mr. Crab“. U toj pjesmi sarađivala je s majkom Vjekoslavom, a u snimku se pojavljuje i glas njene kćeri Albe.

„Board Game“ Hanu sada vraća njenom autorskom pop izrazu, ali s osjetno tamnijom pričom i vizuelnim identitetom. Još prije izlaska pjesme objavljeni su kadrovi iz videospota u kojima se pojavljuju bijela maska, vezana noga i odjeća prekrivena umjetnom krvlju. Pjesma je bila najavljena za 25. septembar 2026. godine, a fotografije iz spota već su nekoliko dana ranije otkrile da vizuelna priča neće pratiti klasičnu romantičnu estetiku.

Krv u spotu pritom ima direktnu vezu sa stihovima i Haninom usporedbom ljubavi i rata. Umjesto da videospot doslovno prikazuje ljubavni odnos dvoje ljudi, njegova simbolika prenosi osjećaj zarobljenosti i posljedice igre u kojoj jedna osoba ima kontrolu. Figura na ploči, maska, vezivanje i krv pripadaju istoj ideji iz koje je nastao naslov pjesme.

Videospot su režirali Ivan Maračić i sama Hana Huljić Grašo. Njeno uključivanje u režiju nastavlja način rada koji je pokazivala i na ranijim projektima. Još kod pjesme „Superman“ sama je na papiru crtala scene i njihov redoslijed te izrađivala lutkice prije nego što je ideju dalje razvijala s produkcijskim timom.

„Board Game“ zato nije potpuni zaokret u odnosu na ono što je Hana ranije radila. Dream pop osnova, engleski tekst, naglašena atmosfera, slojeviti vokali i interes za vizuelni dio projekta postoje u njenom radu godinama. Promjena je prije svega u intenzitetu. Ovoga puta nježni početak vodi prema zboru i električnim gitarama, a umjesto sanjivog svijeta kakav je gradila u nekim ranijim pjesmama, u središtu priče nalazi se odnos u kojem su ljubav, moć i povrijeđenost postali dijelovi iste igre.

Sedmom autorskom pjesmom Hana Huljić Grašo tako nastavlja liniju rada koju je započela još kao Hana Who, ali sada iz pozicije autorice koja iza sebe ima iskustvo popa, klasične kompozicije, orkestracije, pozorišne i dječje muzike. U „Board Game“ te različite strane njenog rada susreću se u pjesmi koja počinje tiho, a završava zvukom mnogo većim od onoga kojim je započela.