
Jerry Heil i Baby Lasagna napokon snimili duet! ‘MEOW’ donosi neočekivani spoj popa, rocka i tri jezika
Dvoje najvećih miljenika publike s Eurosonga 2024. službeno je udružilo snage.
20 studenoga 2026

Zagrebačka garaža nikada zapravo nije bila samo prostor s instrumentima, kablovima i praznim limenkama – ona je, barem u slučaju trojice mladića koji se odazivaju na ime Mladi Zumbuli, postala mala radnička republika buke, ironije i prepoznatljivog humora koji se rađa tek kada netko doista razumije svakodnevicu grada u kojem živi. Upravo iz takvog prostora, bez velikih budžeta i bez potrebe za pozlatom, stigao je novi videospot za singl „Dragi Spužva Bobe“, pjesmu koja već neko vrijeme živi svoj paralelni život na koncertima, gdje publika ne pjeva – nego urla, kao da iz sebe istresa cijeli radni tjedan.
Nakon debitantskog albuma Srećko, objavljenog početkom 2024. godine, i videospota za pjesmu Bolonjez iz ožujka 2025., bend sada dolazi do svojevrsnog kreativnog vrhunca: ne zato što postaje ozbiljniji, nego upravo zato što ostaje tvrdoglavo svoj. „Dragi Spužva Bobe“ funkcionira kao punk pismo junaku iz djetinjstva, ali i kao pismo samome sebi – onom dijelu koji je odrastao, ali nije prestao osjećati da ga svakodnevica melje sporije nego što bi htio živjeti.
Spot je snimljen gotovo gerilski, u dnevnoj sobi bubnjara Pere, na lokaciji koja se službeno ne otkriva, ali se neslužbeno lako prepoznaje po tipičnoj estetici zagrebačkog stana: preuski prolaz između stola i zida, tepih koji pamti više generacija i svjetlo koje ne zna odlučiti je li jutarnje ili umorno večernje. Upravo ta neposrednost daje videu ono što često nedostaje suvremenoj produkciji – osjećaj da gledamo nešto što je stvarno, a ne zamišljeno.
U središtu radnje nalazi se frontmen Janko Lukačević, koji se poistovjećuje s junakom Spužva Bob Skockani, ali ne s onim vječito optimističnim i karikaturalnim, nego s radničkom verzijom lika – onom koja ne juri snove nego autobus, ne pjeva iz sreće nego iz potrebe i ne budi se uz avanturu nego uz alarm. U tom pomaku krije se i ključ pjesme: humor je samo tanki sloj iznad umora, a refren postaje katarza jer publika prepoznaje vlastitu rutinu.
Glazbeno, pjesma je čisti punk u svojoj najjednostavnijoj i najiskrenijoj formi: riffovi koji ne traže virtuoznost nego energiju, ritam koji tjera tijelo prije nego razum i tekst koji zvuči kao razgovor vođen nakon treće pive, kada ironija prestaje biti poza, a postaje obrambeni mehanizam. Autori glazbe i teksta su sva trojica članova – Janko Lukačević na vokalu i basu, Marko Prentović na gitari i Petar Koružnjak na bubnjevima – i ta kolektivnost se osjeća, jer pjesma ne djeluje kao ideja jednog autora, nego kao zajedničko iskustvo.

Od okupljanja 2022. godine bend sustavno gradi reputaciju među publikom gladnom sirovog, staromodnog punk zvuka, onog koji ne pokušava biti retro nego jednostavno nikada nije prestao postojati. U gradu Zagreb, gdje se glazbene scene izmjenjuju brže od godišnjih doba, Zumbuli ostaju na istoj frekvenciji – glasnoj, neposrednoj i pomalo autoironičnoj.
Izvan pozornice, kako sami priznaju, njihova se filozofija nastavlja po kvartovskim birtijama, gdje se uz pelin, pivo ili gemišt – taj samozatajni napitak lokalnih intelektualaca – raspravlja o velikim temama poput luftinspekcije, vegetacije i drugih disciplina koje zvuče besmisleno dok ne shvatite da su zapravo samo šifre za razgovor o životu. Jer punk, barem njihov, nije bijeg od stvarnosti, nego način da se stvarnost preživi.
„Dragi Spužva Bobe“ zato nije samo šala ni samo pjesma za skakanje; to je mala kronika radnog dana pretvorena u urlik, podsjetnik da odrastanje ne mora nužno značiti pomirenje, nego ponekad tek pronalazak glasnije glazbe. A kada se svjetla ugase i koncert završi, upravo ta glasnoća ostaje – u ušima, ali i u nekoj tišini koja se lakše podnosi kad znaš da nisi jedini koji je osjeća.

Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
22 studenoga 2026

U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
22 studenoga 2026

U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.
22 studenoga 2026

U suvremenom životu, koji je obilježen ubrzanim ritmom, stalnom izloženošću informacijama i gotovo neprekidnom potrebom za reakcijom, sve se češće javlja potreba za praksama koje ne služe produktivnosti, nego unutarnjem smirenju, promatranju i povratku sebi. U tom se kontekstu fotografija, i to ne kao tehnički ili profesionalni alat, nego kao osobni, gotovo intimni ritual, sve snažnije pozicionira kao oblik introspektivnog samoproučavanja. Ona pritom prestaje biti samo sredstvo bilježenja stvarnosti i postaje prostor susreta s vlastitim mislima, emocijama i unutarnjim stanjem, pri čemu objektiv kamere ne funkcionira kao distanca od svijeta, nego kao suptilan most prema vlastitom unutarnjem iskustvu.
21 studenoga 2026

Razvoj nosivih tehnologija u posljednjem desetljeću otvorio je sasvim novo poglavlje u području muškog zdravlja, osobito kada je riječ o preventivnoj medicini i ranom otkrivanju promjena na prostati, organu koji je zbog svoje anatomske pozicije i osjetljivosti često izložen kasnom dijagnosticiranju, pri čemu je važno odmah naglasiti da se sve što se u nastavku opisuje odnosi na tehnološke sustave potpore i praćenja koji ne mogu zamijeniti pregled kod doktora, nego isključivo služe kao pomoćni alati u svakodnevnom praćenju stanja organizma.
21 studenoga 2026