Marilyn Manson u Areni Zagreb pokazao zašto je i dalje jedno od najprepoznatljivijih imena rock scene

Još nekoliko sati prije službenog otvaranja ulaza prostor ispred zagrebačke Arene počeo se pretvarati u svojevrsnu pozornicu na otvorenom, jer su iz svih smjerova pristizali obožavatelji različitih generacija, među kojima nisu bili samo hrvatski fanovi nego i brojni posjetitelji iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Austrije, Mađarske i drugih europskih zemalja, pa se u redovima moglo čuti nekoliko jezika, dok su odjevne kombinacije, obilježene tamnim tonovima, detaljima od kože, gotičkom estetikom, platformama, korzetima, mrežastim materijalima i upečatljivom šminkom, dodatno naglašavale atmosferu događaja koji je od samoga početka nadilazio okvir običnog koncerta.

Večer je otvorio australski alternativni duo VOWWS, čiji se melankolični, mračni i elektronički obojen zvuk prirodno nadovezao na estetiku glavnog izvođača, postupno pripremajući publiku za nastup koji se iščekivao gotovo do posljednje minute, dok je svako gašenje svjetala izazivalo novi val uzbuđenja, glasno skandiranje i ovacije nekoliko tisuća ljudi okupljenih u dvorani.

Kada su se svjetla napokon ugasila, dvoranom su najprije odjeknuli uvodni tonovi pjesme „Bela Lugosi’s Dead”, koji su poslužili kao dramatičan uvod u gotovo dvosatni glazbeno-scenski spektakl, nakon čega se Marilyn Manson pojavio na pozornici okružen snažnim svjetlosnim efektima, gustim oblacima dima i velikim LED ekranom koji je tijekom cijelog nastupa prikazivao vizuale usklađene s tematikom pojedinih pjesama, stvarajući dojam da publika ne prati samo koncert nego i pažljivo režiranu kazališnu predstavu u kojoj se glazba, svjetlo i scenografija neprestano nadopunjuju.

Posebnu pozornost privukla je činjenica da je Manson tijekom cijelog nastupa djelovao koncentrirano, fizički spremnije i vokalno sigurnije nego na dijelu svojih starijih turneja, pa je bez većih poteškoća izvodio zahtjevne vokalne dionice, često prilazio samom rubu pozornice kako bi uspostavio neposredan kontakt s publikom, pružao mikrofon prema prvim redovima tijekom refrena najpoznatijih pjesama te nekoliko puta zastao kako bi pozdravio zagrebačku publiku, koja je gotovo svaku njegovu rečenicu prekidala glasnim pljeskom i skandiranjem njegova imena.

Glazbeni dio večeri bio je pažljivo osmišljen kao spoj novijih pjesama i bezvremenskih klasika, pa su se tijekom koncerta redale skladbe poput „Nod If You Understand”, „Disposable Teens”, „Angel With the Scabbed Wings”, „Great Big White World”, „This Is the New Shit”, „The Nobodies”, „Diary of a Dope Fiend”, „The Dope Show”, obrade pjesme „Sweet Dreams (Are Made of This)” te nezaobilazne završnice uz „The Beautiful People”, tijekom koje je gotovo cijela Arena u glas pjevala refren, pretvorivši završne minute koncerta u jedan od emocionalno najsnažnijih trenutaka večeri.

Produkcijski gledano, koncert nije počivao na pretjeranom broju scenografskih elemenata, nego na pažljivo osmišljenoj igri svjetla, kontrasta i projekcija, zbog čega su crvena, bijela i tamna rasvjeta, zajedno s gustim dimom i precizno sinkroniziranim vizualima, stvarali izrazito filmski ugođaj koji je dodatno naglašavao atmosferu svake izvedene pjesme, dok su promjene intenziteta rasvjete pratile ritam glazbe i gotovo neprimjetno vodile publiku od agresivnijih do emotivnijih trenutaka nastupa.

Jedan od razloga zbog kojih je zagrebački koncert izazvao toliko zanimanje leži i u činjenici da se Marilyn Manson posljednji put hrvatskoj publici predstavio prije više od dva desetljeća, kada je njegov nastup u pulskoj Areni izazvao brojne reakcije i podijeljena mišljenja, dok je ovaj put fokus bio ponajprije na glazbi, kvaliteti izvedbe i činjenici da se jedan od najutjecajnijih predstavnika shock rocka vratio pred domaću publiku u razdoblju svoje karijere u kojemu se više oslanja na iskustvo, glazbenu izvedbu i atmosferu nego na provokaciju kao jedini oblik umjetničkog izražavanja.

Nakon završetka koncerta društvene mreže vrlo su se brzo ispunile fotografijama, videosnimkama i dojmovima posjetitelja, pri čemu su mnogi isticali kako ih je posebno iznenadila Mansonova energija, kvaliteta vokalne izvedbe, profesionalnost pratećeg benda te impresivna produkcija koja je tijekom cijele večeri uspijevala održati napetost i intenzitet, zbog čega se zagrebački nastup već sada ubraja među najzapaženije rock koncerte održane u Hrvatskoj tijekom 2026. godine te predstavlja jedan od događaja o kojem će se među ljubiteljima alternativne glazbe još dugo govoriti.