Kad se kalamari zaljube u kajmak: Luka Nižetić donosi ljetni soundtrack koji parodira hrvatsku stvarnost – i ne možete ga prestati pjevušiti
Ljeto u Hrvatskoj nije sezona – to je stanje uma. To je onaj trenutak kad na meniju stoje ćevapi, sushi i kajmak, dok s terase slušate klapu i techno u istoj rečenici. To je vrijeme kad se na istom šugamanu izmjenjuju četiri nacije, tri jezika i jedna lubenica. I upravo u tom duhu – apsurdnom, šarenom, sunčanom do izgaranja – stiže nova pjesma Luke Nižetića. Da, ona s nazivom koji zvuči kao nesporazum u kuhinji, ali je zapravo najzabavniji hit sezone.
„Kalamari, Ćevapi, Kajmak, Sushi“ najnoviji je singl splitskog kantautora s nadolazećeg albuma, premijerno izveden sinoć na Melodijama Jadrana – u, kako i dolikuje, spektakularnom ambijentu Galerije Meštrović. Pjesma je sve što ljeto jest: nekontrolirano, presoljeno i neodoljivo zarazno. Kao i sami Mišelinom nepriznati jelovnici naših sezonskih restorana.
„Lito u Hrvatskoj je kao reality show bez scenarija. Sve je moguće, i sve je – istinito.” – Luka Nižetić
U vremenu kada se hrvatski turizam pretvara u reality sapunicu između apartmana s pogledom na parking i sezonskih love storyja koji traju taman koliko i sunčanje na balote, Luka nam donosi pjesmu koja ne romantizira ljeto, nego ga – karikira do savršenstva.
Vizualni spektakl Frane Pamića (poznatog i po hitu Južina) izgleda kao da su Monty Python i Kusturica zajedno otišli u Zaton. Ne znamo jesu li više genijalne fluorescentne gaće, karaoke prizori pod ceradom ili papiga koja sve promatra s ramenom zen-mudraca – ali znamo da ćete ga gledati više puta, i to namjerno.
U glavnim su ulogama Tena Nemet Brankov, Lana Meniga i Lucia Stefanija Glavich-Mandarić – tri ljetne heroine koje autostopom kreću prema jugu, a završe u paralelnom svemiru nazvanom “Jadran u špici”. Njihov road trip kroz sezonske stereotipe briljantna je metafora za sve nas koji svako ljeto jurimo za istom iluzijom – malo mira, puno mora, i još više kajmaka na sušiju.
Refren? Pjevat ćete ga dok stojite u redu za sladoled. I dok čekate konobara. I dok pokušavate pronaći parking u Starom Gradu. Jer ova pjesma nije samo soundtrack – ona je realnost pretvorena u pop-manifest. I to onaj koji ne pokušava biti dubok, nego – istinit. U šarenilu, u ironiji, u topljenju na suncu.
“Kad ti sve ide na živce, ali znaš da ćeš to prepričavat do zime.” – kaže Luka. I priznajte – zvuči poznato.
Zato sljedeći put kad vam posluže krumpir salatu s wasabijem i ribu s imenom koje niste sigurni da postoji, sjetite se da ste u pjesmi. U toj jednoj pjesmi koja će ove godine biti više od glazbe – bit će razglednica sezone.
I kad vam sve postane previše, pustite Lukin hit, stavite sunčane naočale i recite sebi ono najvažnije: „Ne zovi me do rujna.“
Postoji nešto gotovo mitsko u ljetnim koncertima pod zvijezdama – osobito kada se zvjezdano nebo nad pulskom Arenom spoji s umjetnicima koji mijenjaju pravila, brišu granice i oblikuju glazbu po svojoj mjeri. Ove godine, 8. kolovoza, u jedinstvenom ozračju tog antičkog amfiteatra, čeka nas večer kakva se ne događa često. U sklopu Adria Summer Festivala, pozornicu će najprije preuzeti enigmatični hrvatski elektropop duo Nipplepeople, a potom i neponovljiva Grace Jones – žena, mit, pokret.
Kada umjetnost progovori hrabro, originalno i sa stavom – nagrade ne izostaju. Upravo se to dogodilo s dokumentarno-igranim filmom Fiume o morte! redatelja Igora Bezinovića, koji je na netom završenom 72. Pulskom filmskom festivalu osvojio nevjerojatnih šest Zlatnih Arena, uključujući onu za najbolju režiju – i time se učvrstio kao filmski highlight ljeta.
Nakon što je splitski Park Mladeži ponovno bio epicentar elektroničke euforije, ULTRA Europe se preselio na more – doslovno. Festival koji već godinama nadmašuje sam sebe, ovoga je tjedna spojio hedonizam, glazbu i čisti mediteranski luksuz kroz svoj jedinstveni koncept Destination ULTRA. A Brač i Vis? Ovih su dana više nalikovali Ibizi nego mirnim jadranskim otocima koje poznajemo iz razglednica.
Tamo gdje se klasika i šljokice susreću, nastaje – magija. A u slučaju glazbenog spektakla “Disco Opera 2025”, riječ je o čistoj eksploziji ritma, emocije i neodoljive nostalgije. Nakon serije rasprodanih koncerata i oduševljenih reakcija diljem regije, ova glazbena senzacija vraća se na veliku pozornicu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog – i to 25. listopada, u još glamuroznijem i produkcijski raskošnijem izdanju.
Ako ljeto ima svoj soundtrack, Maja Šuput upravo ga je napisala. U svom prepoznatljivom stilu koji spaja dozu drskosti, ženstvenosti i čiste zabave, nova pjesma Nisam ja za male stvari ušla je na scenu na velika vrata — s prvom pozicijom u trendingu i gotovo 200.000 pregleda u samo tri dana. Maja još jednom pokazuje zašto je kraljica ljetnih partyja i neprikosnovena diva domaće pop scene.
Kad prvi taktovi prođu kroz zrak iznad Dunava, a sunce zalazi iza impozantnih bedema Petrovaradinske tvrđave, znaš da si na mjestu gdje prestaje svakodnevica, a počinje nešto više – doživljaj. Exit 2025 nije bio samo još jedan festival – bio je trenutak koji te uhvati, preplavi i ostane s tobom.
Split nije spavao. Tri dana, tisuće ritmova, deseci tisuća duša – sve je kulminiralo u jednom trenutku: završnoj večeri ULTRA Europe 2025, kad su Afrojack, Martin Garrix i Hardwell tresli Park Mladeži kao da se Zemlja okreće oko njihove glazbe. I možda se i okreće – barem za sve one koji znaju da ULTRA nije samo glazba, već životni stil.
Drugi dan ULTRA Europe festivala 2025. bio je sve što smo sanjali – i više od toga. Split je ponovno pulsirao kao jedno od najvažnijih mjesta elektroničke glazbene karte, a Park Mladeži pretvoren je u vibrantnu oazu neonskog sjaja, zvuka koji vibrira pod kožom i emocije koju može probuditi samo glazba. Glazba koju ne slušaš – već osjećaš.
Domenica Žuvela, dalmatinska snaga s korijenima na sunčanoj Korčuli – ali i sofisticiranom Glazbenom akademijom u Splitu – već je nekoliko godina jedno od najzanimljivijih glazbenih imena na domaćoj sceni. Od prve nagrade za najbolju debitanticu na Splitskom festivalu 2017. godine, preko obožavanih hitova “Vidi se iz aviona” i “Indigo”, do pjevačice koja je, iako iza nje stoji glazbeni velikan Tonči Huljić, uspjela izgraditi samostalni glazbeni identitet.
U svijetu u kojem sve glasnije govorimo, ponekad najviše kaže – tišina. Ona nije bijeg, već izbor. Ona ne znači odsutnost riječi, nego prisutnost u trenutku. Upravo je ta ideja bila polazište pjevačici koja zna kako spojiti emociju, ritam i autentičnost u jedno.
Nakon gotovo 15 godina glazbene priče s jednim od najprepoznatljivijih pop bendova u regiji, Andrea Šušnjara odlučila je zakoračiti u novo poglavlje – onaj tiši, osobniji prostor u kojem ponovno upoznaje sebe kroz glazbu. S pjesmom "Normala", koju autorski potpisuju Tonči i Vjekoslava Huljić, Andrea se ne bori za pažnju – ona je jednostavno prisutna, stvarna, pomalo ogoljena, ali sigurnija no ikad.
