Jazz koji se diše zajedno: Janko Novoselić najavljuje prvi pravi organski jazz album i vraća nas u zlatno doba snimanja
U svijetu u kojem se glazba sve češće sklapa iz fragmenata, uz pomoć softverskih alata i naknadnih produkcijskih čuda, pojavio se netko tko nas nježno, ali odlučno podsjeća da srce glazbe i dalje kuca u živoj, neponovljivoj svirci. Janko Novoselić, cijenjeni hrvatski jazz bubnjar i istaknuto ime domaće instrumentalne scene, najavio je izlazak albuma Jazz Kvartet novim singlom Alone Together — pjesmom koja nije samo još jedna jazz obrada poznatog standarda, nego manifest jedne glazbene filozofije.
“Ovo je prvi pravi organski jazz album koji sam odlučio snimiti nakon više od 20 godina sviranja“, kaže Novoselić, a već pri prvom slušanju jasno je da to nije tek zgodna rečenica za PR. Ovo je zaista glazba koja diše. I to zajedno.
Kvartet u kojem, uz Novoselića na bubnjevima, sviraju i gitarist Elvis Penava, saksofonist Mario Bočić te kontrabasist Zvonimir Šestak, nije nastao iz potrebe za projektom — nego iz zajedničkog senzibiliteta. Njihovo shvaćanje jazza kao spontanog, komunikativnog i emocionalno otvorenog izraza pretočilo se u neobično hrabar, ali istovremeno i starinski način snimanja: sve je snimljeno uživo, u jednom take-u, bez slušalica, bez montaže, bez “popravljanja”. Glazba se dogodila jednom — i baš tako je i ostala.
“Snimali smo kao što su to radili naši jazz heroji pedesetih. Svi zajedno u istoj prostoriji. Ne da bi bilo savršeno, nego da bi bilo stvarno“, objašnjava Novoselić.
Singl Alone Together otvara vrata tog procesa. Riječ je o skladbi Arthura Schwartza i Howarda Dietza, koja je premijerno izvedena 1932. u brodvejskom mjuziklu Flying Colors, a jazz povijest pamti njezine interpretacije velikana poput Artieja Shawa i Cheta Bakera. No, kvartet u ovoj verziji ne pokušava rekreirati prošlost. Oni joj daju novo ruho — ono koje se ne boji tišine, koje ostavlja prostor za dah, i koje ne traži aplauz, već pažnju.
Cijeli projekt prožet je dosljednošću i posvećenošću detaljima. Novoselić se pojavljuje i kao producent te mikser, dok mastering potpisuje renomirani Stephen Marsh, poznat po analognom pristupu zvuku, a na čijem se popisu suradnji nalaze i Bob Dylan, Eric Clapton te Earth, Wind & Fire. Dizajn omota singla djelo je Ivana Klisurića, dok je live video za pjesmu — koji se može pogledati na YouTubeu — režirao Petar Milić sa svojom ekipom iz Hommage produkcije. Audio produkciju videa potpisuje Luka Grubišić Čabo.
Nastavite čitati nakon oglasa
U svijetu u kojem se lako zaboravi da glazba ne mora uvijek biti savršena da bi bila velika, Jazz Kvartet Janka Novoselića podsjeća nas na ono osnovno: na prisutnost, komunikaciju i zvuk koji se ne da izrežirati. Ovaj album nije samo hommage prošlosti, već i njezin suvremeni nastavak. Organski, sirov, iskren — Jazz Kvartet zvuči kao jazz koji ne možete pauzirati. Jer dok traje, vi ste dio njega.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u inspiraciju, a osobne uspomene prerastaju u kolektivne priče, novi glazbeni projekt Mario Rucner donosi upravo takav slojevit i emotivno snažan narativ – pjesmu „Tomos generacija“, posvetu jednoj epohi koja je oblikovala identitet čitavih generacija na ovim prostorima.
Nakon što je album Kažu pčele umiru… ovjenčan Porinom za Album godine, Parni Valjak nastavlja graditi svoje novo poglavlje predstavljajući singl Danas nisam svoj, pjesmu koja se već na prvo slušanje nameće kao intimna, ali snažna refleksija unutarnjih stanja i trenutaka nesigurnosti. Objavljena uz prateći lyric video, ova pjesma dodatno učvršćuje identitet aktualne faze benda, u kojoj se jasno osjeća spoj prepoznatljive autorske poetike i svježine koju donosi novi vokal.
Helena je na svom Instagram profilu ovih dana podijelila fotografije u upečatljivoj haljini prekrivenoj ružičastim i plavim šljokicama koje se presijavaju poput sireninih ljuskica, stvarajući pravi 'sirena efekt'.
Jedan od najznačajnijih i produkcijski najambicioznijih projekata suvremene hrvatske kinematografije, dugometražni animirani film „Kristalni planet“, u kina stiže 20. kolovoza u distribuciji Duplicato Media (Blitz grupa), donoseći raskošno kino iskustvo koje spaja snažnu emociju, vizualni spektakl i produkcijski doseg bez presedana u domaćoj animaciji, a publici se predstavlja i prvim službenim trailerom.
Jubilarno, peto izdanje festivala „Knjige u krošnjama”, koji se održava od 12. do 17. svibnja 2026. godine, pretvorit će Park Ribnjak u jedinstvenu pozornicu na otvorenom gdje se od ranog jutra do večeri književnost, zvuk i priroda stapaju u neraskidivu cjelinu. Ovaj festival, koji zajedničkim snagama organiziraju Centar kulture Ribnjak, Ibis grafika i Book&zvook, ove godine nosi poseban emotivni pečat zbog velikog nevremena koje je u ožujku park ostavilo bez osamnaest njegovih najstarijih drvenih čuvara. Upravo zato središnji dio programa otvorenja čini izložba „Glineni šapati zelenih divova”, kojom se kroz keramičke skulpture i baršunaste zvukove violina odaje počast tim palim sustanarima, pozivajući posjetitelje da zastanu i osjete neraskidivu vezu između ljudskog stvaralaštva i krhkosti prirode.
