Iza nove pjesme grupe LELEK krije se priča koja je počela prije više od dva desetljeća

Tekst je nastao iz neposrednog iskustva jednog dječaka. Mladi autor tada nije promatrao djetinjstvo iz udaljene perspektive odraslog čovjeka. On je još živio u svijetu dječjih snova, noćnih strahova i majčine blizine. U njegovim stihovima noć ulazi u dječju sobu i donosi nemir. Majka prilazi djetetu i svojim prisustvom vraća mir. Njezine ruke postaju zaštita od svega nepoznatog. Taj jednostavan prizor čini središte cijele pjesme.

Roso danas iste stihove doživljava iz potpuno drugačijeg životnog položaja. Nekada ih je pisao kao dijete. Danas ih sluša kao odrastao čovjek. Vrijeme je promijenilo njegov pogled na majku, dom i djetinjstvo. Izvorna emocija ipak je ostala sačuvana u tekstu. Upravo zbog toga pjesma ne djeluje kao naknadno uljepšano sjećanje. Ona prenosi osjećaj zabilježen u trenutku njegova nastanka.

„Ruke moje majke“ govori o iskustvu poznatom različitim generacijama. Dijete u majčinim rukama nalazi toplinu, zaštitu i odmor. Odrasla osoba u njima prepoznaje uspomenu na vrijeme bez životnih tereta. Nekome su te ruke još uvijek blizu. Netko ih danas može pronaći samo u sjećanju. Pjesma ostavlja prostor za svaku od tih osobnih priča.

Priča iz stihova nastavlja se u videospotu. U njemu se pojavljuju stvarne članice obitelji izvođačica. Pred kamerom se nalazi kći Inke Večerine-Perušić, članice grupe LELEK. U spotu sudjeluje i majka Korine Rogić, također članice sastava. Njihova prisutnost povezuje temu pjesme sa stvarnim obiteljskim odnosima. Majčinstvo tako dobiva konkretna lica različitih generacija.

Videospot je sniman u Bjelovaru. Članice grupe nose bjelovarsko-bilogorske narodne nošnje. Taj izbor povezuje intimnu obiteljsku temu s krajem, tradicijom i osjećajem pripadnosti. Narodna nošnja ovdje nema samo ulogu ukrasa. Ona postaje dio priče o nasljeđu koje prelazi s majke na kćer. Obiteljsko pamćenje tako se susreće s kulturnim pamćenjem zavičaja.

Na pjesmi je radio autorski tim povezan s ranijim uspjehom grupe. Tomislav Roso i Filip Lacković ponovo su udružili svoje iskustvo. Marin Novaković pridružio im se u glazbenom dijelu. Roso i Lacković prethodno su surađivali na pjesmi „Andromeda“. S tom je pjesmom LELEK pobijedio na Dori 2026. godine i stekao pravo predstavljanja Hrvatske na Eurosongu u Beču.

„Andromeda“ se oslanjala na povijesne motive i pitanja identiteta. „Ruke moje majke“ okreću se obiteljskoj svakodnevici i osobnom sjećanju. Nova pjesma nema velike događaje, složene poruke ni udaljene junake. U njezinu se središtu nalazi dijete u tamnoj sobi. Prema njemu dolazi majka. Njezine ruke prekidaju strah i vraćaju poznati osjećaj sigurnosti.

LELEK kroz ovu pjesmu zadržava vezu između tradicijskog i suvremenog izraza. Suvremena glazbena obrada nosi tekst nastao prije više od dva desetljeća. Narodne nošnje u spotu povezuju sadašnji trenutak s obiteljskim i lokalnim nasljeđem. Osobna priča jednog četrnaestogodišnjaka tako postaje pjesma cijele grupe.

Dug put teksta do konačne izvedbe daje pjesmi dodatnu životnu dimenziju. Četrnaestogodišnji Tomislav Roso nije mogao poznavati sva kasnija značenja svojih stihova. On je jednostavno zapisao vlastiti strah i majčinu blizinu. Odrasli autor danas u istim riječima prepoznaje prošlo vrijeme. Publika u njima može pronaći vlastita iskustva.

„Ruke moje majke“ ostaju priča o tihom trenutku između majke i djeteta. U tom trenutku nema velikih riječi. Postoje samo noć, nemir, blizina i dodir. Majčine ruke predstavljaju prvo mjesto sigurnosti u životu. Sjećanje na njih često ostaje i nakon završetka djetinjstva. LELEK je to sjećanje pretočio u pjesmu nakon više od dvadeset godina čekanja.