Kad cijela Arena zapjeva u isti glas: Pogledajte kako je izgledala glazbena večer za pamćenje

„Ovo je vrhunac moje dugogodišnje karijere jer pjevati u pulskoj Areni velika je privilegija“, poručio je Haris Džinović publici na početku sinoćnjeg koncerta u ispunjenom pulskom amfiteatru, priznavši kako za glazbenika teško može postojati ljepše mjesto za susret s publikom. U prostoru čija arhitektura već stoljećima nosi vlastitu memoriju, Džinović je tijekom više od dva i pol sata stvorio večer u kojoj su se susreli tradicija, emocija i pjesme koje su odavno nadrasle vrijeme u kojem su nastale.

Večer je otvorio Ivan Licul, koji je uz pratnju izvrsnog benda sastavljenog od mladih domaćih glazbenika publicu uveo u koncertnu atmosferu. Licul je još jednom potvrdio zašto ga istarska publika prepoznaje kao jedno od zanimljivijih mladih imena domaće glazbene scene, a posebno iznenađenje uslijedilo je tijekom izvedbe pjesme „Jenu noć“, kada mu se na pozornici pridružio Alen Vitasović, izazvavši snažnu reakciju publike.

Nakon uvodnog dijela, prostorom Arene počeli su se širiti zvuci osmeročlanog gudačkog ansambla, čija je instrumentalna interpretacija teme pjesme „Rano je za tugu“ najavila dolazak glavnog izvođača. Kada je Džinović izašao na pozornicu i zapjevao prve stihove pjesme „Ostariću“, bilo je jasno da će ovo biti večer u kojoj granica između izvođača i publike gotovo neće postojati. Arena je zapjevala s njim, a taj se zajednički glas nastavio vraćati kroz gotovo svaki segment koncerta.

Džinovićev nastup pritom nije počivao samo na nostalgiji, nego na iskustvu glazbenika koji iza sebe ima više od četiri desetljeća karijere i katalog pjesama duboko upisanih u kolektivno sjećanje publike. „Pariške kapije“, „Traži, traži“, „Laže mjesec“, „I tebe sam sit kafano“, „Muštuluk“, „Kako mi nedostaješ“ i brojni drugi hitovi nizali su se tijekom večeri, stvarajući koncertnu dramaturgiju u kojoj se svaka nova pjesma prirodno nadovezivala na prethodnu.

Poseban trenutak večeri bio je dolazak Željka Vasića, koji je s Džinovićem izveo „Rano je za tugu“, dok je samostalno publici predstavio „Lozinku za raj“, pjesmu koju je snimio s Ninom Badrić. Njegovo gostovanje dodatno je obogatilo program, ali i pokazalo koliko je prostor pulske Arene zahvalna pozornica za glazbene susrete koji nadilaze uobičajeni koncertni format.

Džinović je tijekom večeri posegnuo i za pjesmama drugih velikih autora i izvođača regionalne glazbene scene. Izveo je „Miljacku“ pokojnog Halida Bešlića, „Dal’ je moguće“ Tome Zdravkovića te „Oj jarane, jarane“ Halida Muslimovića, dajući tim interpretacijama vlastiti vokalni pečat, ali pritom zadržavajući poštovanje prema izvornim izvedbama i umjetnicima koji su te pjesme učinili dijelom glazbene memorije nekoliko generacija.

Posebno emotivan trenutak uslijedio je u najavi Oliverove „Nocturne“. Džinović se prisjetio Olivera Dragojevića, umjetnika kojeg je, kako je istaknuo, iznimno cijenio i kao glazbenika i kao čovjeka. U tom je trenutku koncert dobio dodatnu intimnu dimenziju, a pjesma je zazvučala kao svojevrsni glazbeni hommage jednom od najvažnijih glasova hrvatske glazbene scene.

Program je tijekom večeri nastavio mijenjati raspoloženja, od velikih balada do pjesama koje su publiku ponovno dizale na noge. Sevdalinka „Zvijezda tjera mjeseca“ donijela je u Arenu duh tradicionalnog glazbenog nasljeđa, dok je „A i ti me iznevjeri“ Bijelog dugmeta još jednom pokazala širinu Džinovićeva repertoara i njegovu sposobnost da različite glazbene epohe i senzibilitete objedini u jednu koncertnu priču.

No ono što je koncertu dalo posebnu vrijednost nije bila samo njegova duljina, raskošna produkcija ili broj glazbenika na pozornici. Bio je to osjećaj zajedništva koji se tijekom večeri stvarao između izvođača i publike. Devetnaest glazbenika i osmeročlani gudački ansambl dali su programu dojmljivu zvučnu širinu, dok je publika gotovo svaku pjesmu pretvarala u zajednički refren, potvrđujući da neke pjesme s vremenom prestaju biti samo dio nečijeg repertoara i postaju dio osobnih uspomena onih koji ih slušaju.

PROČITAJTE: Severina u Puli pokazala zašto njezina turneja ne prestaje oduševljavati – Arena je bila ispunjena do posljednjeg mjesta

Upravo je u tome i posebnost Džinovićeva glazbenog trajanja. Njegov glas već više od četrdeset godina pripada prostoru između intimne ispovijedi i velikog koncertnog spektakla, a pjesme koje je sinoć izveo u Puli pokazale su koliko snažno mogu živjeti i desetljećima nakon što su prvi put zapjevane.

Pulska Arena tako je sinoć još jednom potvrdila svoju posebnu poziciju među koncertnim prostorima, dok je Haris Džinović publici ponudio večer izgrađenu na onome što je kroz desetljeća postalo njegovim najprepoznatljivijim umjetničkim potpisom – velikim pjesmama, snažnoj interpretaciji i emociji koja ne traži dodatno objašnjenje.