Filmske čarolije pod zvijezdama: zašto je ljetno kino u Motovunu nezaobilazni događaj ljeta

Od 25. do 26. srpnja, vrt unutar motovunskih zidina pretvara se u najposebnije kino u Hrvatskoj — ono bez stropa, ali sa zvjezdanim svodom. Dva dana. Dva filma. Bez karata, bez glamura, ali s nečim puno dragocjenijim: istinskom strašću prema filmu i prostoru koji diše kulturu.

Prve večeri, 25. srpnja, prikazuje se SIRAT, hipnotično djelo španjolskog redatelja Olivera Laxea. Ovaj film, koji je Cannes napustio s Nagradom žirija i podijelio kritičare diljem svijeta, nije film koji ćete samo pogledati — to je film koji će vas preobraziti. Mistično putovanje kroz pustinju, techno trans, egzistencijalna tjeskoba i vizualna raskoš spojeni su u priču o ocu i sinu koji traže izgubljenu kćer. No umjesto odgovora, pronaći će nešto dublje — i tamnije. SIRAT ne nudi utjehu. On nas suočava s nelagodom. I upravo u tome leži njegova snaga. To je film koji se ne zaboravlja.

Večer kasnije, 26. srpnja, gledamo FIUME O MORTE!, film koji je domaću publiku bacio u trans i učinio da zaboravimo što sve dokumentarac može – i smije – biti. U režiji Igora Bezinovića, riječki “ratni eksperiment” Gabrielea D’Annunzija postaje punkerski, anarhični vrtlog ludila kroz koji se publika provlači uz poeziju, kokain, mitove i megafone. Film koji, unatoč povijesnoj tematici, djeluje kao savršeno ogledalo sadašnjeg trenutka. Eksplozivan, vizualno nemiran i duhovito mračan, FIUME O MORTE! otvara pitanje slobode, manipulacije i romantizirane revolucije – ali s ironijom koja nam ne dopušta da zaspimo.

Obje projekcije održavaju se na otvorenom, među mirisima lavande i toplinom kamena, tamo gdje se kultura ne poslužuje na pladnju, već je poziv na sudjelovanje. Mjesta su besplatna, ali ograničena – jer u Motovunu film nije spektakl za mase, nego intimni ritual zajedničkog gledanja, disanja i osjećanja.

Ako ovog ljeta tražite doživljaj koji je istovremeno kontemplativan i uzbudljiv, urbano angažiran i duboko mediteranski, Ljetno kino Motovun je vaše odredište. Jer neke se priče ne gledaju na Netflixu. Neke se gledaju pod zvijezdama, dok negdje u daljini crkveno zvono otkucava vrijeme koje se, barem na tren, zaustavilo.