Pjesma koja se ne sluša nego osjeća: Eugen Stjepan Višić donosi ‘Vjetar’ koji će vas zaustaviti na trenutak
Eugen predstavlja novi singl “Vjetar” s kojim nastavlja jasno profilirati svoj autorski identitet koji se oslanja na emociju, ali je ukorijenjen u suvremenom i svježem zvuku. Nakon što se s pjesmom “Tišine” predstavio na Dori prije dvije godine i snažno odjeknuo u radijskom eteru, novi singl “Vjetar” također nosi prepoznatljiv pečat njegove energične mladosti, dok istovremeno uranja u introspektivne note s kojima se publika lako može povezati.
Na hrvatskoj glazbenoj sceni posljednjih se godina tiho, ali izrazito samouvjereno profilira ime Eugena Stjepana Višića – mladog umjetnika koji jednako prirodno balansira između glume i glazbe, gradeći pritom autorski identitet koji nije podložan trendovima, već ih suptilno reinterpretira kroz osobni senzibilitet.
Šira publika upoznala ga je kroz nastup na Dori, gdje se predstavio pjesmom „Tišine“, kompozicijom koja je već tada nagovijestila njegovu sklonost intimnim, emocionalno slojevitim narativima. Iako mlad, Eugen ne pripada generaciji brzih i prolaznih hitova – njegov pristup glazbi više nalikuje autorskom dnevniku, u kojem svaka pjesma funkcionira kao zasebna emocionalna mapa.
Osim glazbe, njegov glumački rad dodatno produbljuje razumijevanje izraza, što se jasno reflektira u interpretaciji – njegov glas ne nosi samo melodiju, već i karakter, atmosferu i unutarnji dijalog. Upravo ta interdisciplinarnost čini ga jednim od zanimljivijih mladih autora na domaćoj sceni.
U vremenu kada se glazba često svodi na trenutni dojam i brzu potrošnju, Eugen Stjepan Višić svojim novim singlom „Vjetar“ donosi nešto posve suprotno – pjesmu koja ne inzistira na jasnim odgovorima, nego slušatelju otvara prostor za osobno tumačenje, osjećaj i introspekciju.
Nakon što se s pjesmom „Tišine“ prije dvije godine predstavio široj publici i snažno odjeknuo u radijskom eteru, Eugen s novim singlom nastavlja jasno profilirati svoj autorski rukopis, koji se oslanja na emociju, ali je istovremeno ukorijenjen u suvremenom, prozračnom i produkcijski promišljenom zvuku.
Nastavite čitati nakon oglasa
„Vjetar“ već na prvo slušanje nosi prepoznatljiv pečat njegove mladenačke energije, no ispod površine otkriva slojeve tišine, promišljanja i unutarnjih previranja. Upravo u toj suptilnoj ravnoteži između pokreta i mirovanja leži njegova snaga – pjesma diše, ostavlja prostor i ne nameće značenje.
„Počevši od prve pjesme ‘Tišine’ pa evo i do ove pjesme ‘Vjetar’, volim napisati stvar tako da dopustim da svatko osjeti, shvati i upiše u pjesmu svoje značenje i asocijacije. Mislim kako je važno stvarati glazbu koja to dopušta. Sretan sam i zahvalan što kroz moje stvaralaštvo pronalazite sebe i senzibilitet, a pjesmu ‘Vjetar’ napisao sam pun ljubavi i povjerenja prema životu i svemu onome što nam taj isti život nosi“, istaknuo je Eugen.
Nastavite čitati nakon oglasa
Glazbu za pjesmu supotpisuju Eugen i Luka Pekas, dok je tekst u potpunosti Eugenov, što dodatno naglašava autentičnost izraza. Produkciju također potpisuje Pekas, koji pjesmi daje moderan, ali nenametljiv zvučni okvir – dovoljno prozračan da svaka riječ dođe do izražaja, a opet dovoljno čvrst da nosi emociju kroz cijelu strukturu.
Upravo ta produkcijska suzdržanost pokazuje zrelost pristupa: ništa nije suvišno, ali ništa ni ne nedostaje. Svaki ton ima svoju funkciju, a tišina između njih postaje jednako važna kao i sama melodija.
„Vjetar“ je pjesma stvorena za one gotovo neprimjetne, svakodnevne trenutke – za hodanje bez cilja, za vožnje bez razgovora, za tišine koje ne traže objašnjenje. Ona ne govori glasno, nego šapće, pozivajući nas da na trenutak zastanemo, udahnemo i prepustimo se osjećaju bez potrebe da ga racionaliziramo.
Kroz Eugenove stihove i zvuk otvara se prostor u kojem glazba prestaje biti samo slušanje i postaje iskustvo – blisko, iskreno i gotovo intimno, kao da svaki stih nastaje upravo u onom trenutku u kojem ga slušatelj prepoznaje kao vlastiti.
Glazbenica MARCELA predstavila je svoj novi singl i prateći videospot „Hate That I Love Ya“, skladbu koja je nastala krajem 2023. godine, a javnosti je dostupna tek sada nakon razdoblja autorskog i produkcijskog razvoja te strateškog odabira trenutka objave. Riječ je o pjesmi koja je bila potencijalni prijedlog za prijavu na Doru 2024., no tada je ipak odabrana skladba „Gasoline“.
RnB/trap umjetnica Maraya objavila je novi singl i prateći videospot „San bez sna”, čime nastavlja jasno definirati vlastiti autorski i estetski smjer izvan dominantnih glazbenih trendova. Riječ je o izdanju koje dodatno učvršćuje njezin prepoznatljiv umjetnički identitet, utemeljen na atmosferičnoj produkciji, konceptualnom pristupu i izraženom vizualnom potpisu.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
Kad se govori o modernom Eurosongu, teško je zaobići ime Käärijä, čovjeka koji je u samo nekoliko minuta nastupa uspio postati jedan od najvećih fenomena koje je ovo natjecanje iznjedrilo posljednjih godina. Finski glazbenik pravog imena Jere Pöyhönen na Eurosongu 2023. osvojio je publiku eksplozivnom pjesmom “Cha Cha Cha”, kombinacijom industrial metala, rapa, elektronike i potpuno nepredvidive scenske energije koja je prkosila svim pravilima klasične pop izvedbe. Iako nije odnio službenu pobjedu, gledatelji diljem Europe vrlo brzo počeli su ga doživljavati kao moralnog pobjednika natjecanja, a njegov nastup prerastao je u svojevrsni kulturni fenomen koji je nadživio samu Euroviziju.
Na Instagramu je podijelila seriju fotografija s putovanja po Siciliji, na kojima nosi elegantnu bijelu haljinu koja odiše ljetnom lakoćom i mediteranskim stilom.
Objava je izazvala brojne reakcije i poruke podrške pratitelja, posebno zato što glumica ratne strahote nije promatrala izdaleka, već ih je osobno proživjela.
