„Domu mom“ u Areni Zagreb: Večer kada su se glasovi pretvorili u jedno srce

Dvoranu je ispunila rijetka atmosfera u kojoj se osjećala snaga pripadnosti. Gotovo tisuću zastava vijorilo se iznad mora ljudi koji su pjevali kao jedno. Izvedba pjesme Ako ne znaš šta je bilo, jednog od najvećih hitova 2025. godine, probudila je ono što glazba može samo kad dolazi iz srca – tiho razumijevanje među ljudima koji dijele istu priču.

Večer koja se pamti po osjećaju

Na pozornici su se izmjenjivali Miroslav Škoro, Mate Bulić i Josip Ivančić, trojica glazbenika čiji su glasovi obilježili desetljeća domaće glazbene povijesti. Škorina izvedba pjesme Sude mi nosila je posebnu težinu, osobito kada je publici zahvalio u ime onih kojih više nema. Njegove riječi nisu bile patetične, bile su tople i stvarne. Koncert „Domu mom“ u tom je trenutku postao nešto više od nastupa – postao je zajedničko sjećanje.

Publika je jednako snažno reagirala i na nastupe Jacquesa Houdeka, Pere Galića, Tihe Orlića, Klape HRM „Sveti Juraj“, Zaprešić Boysa i tamburaškog sastava Gazde, koji su svatko na svoj način unijeli dašak autentičnosti i osobnog pečata u večer ispunjenu emocijom. Uz njih su nastupili i Klapa Cambi, Stjepan Jeršek Štef, Šima Jovanovac, Dražen Žanko, Mirko Švenda Žiga, Bruno Krajcar, Frano Pehar, Etno skupina Čuvarice, Nika Pastuović, Jure Brkljača, Dino Petrić, Pava, Klapa Cesarice, SKUD „Ivan Goran Kovačić“, te najmlađa zvijezda večeri, desetogodišnji Marino Vrgoč, pobjednik prve sezone The Voice Kids Croatia i predstavnik Hrvatske na Dječjoj Euroviziji.

Njegov glas, čist i nesiguran, ali snažan u namjeri, podsjetio je publiku na to kako domoljublje ne mora biti glasno da bi bilo stvarno. Kada je otpjevao Poljubi zemlju i Dalmatinac sam, dvoranom se proširila toplina koja se ne da opisati riječima, već samo pamtiti.

Večer je završila onako kako je i trebala – pjesmom Moja domovina, koju su izveli svi izvođači zajedno, dok su svjetla reflektora polako klizila po licima publike. Nitko nije žurio otići. U tom kratkom zatišju nakon posljednjeg tona, činilo se kao da je Arena Zagreb postala jedno veliko srce koje još uvijek kuca istim ritmom.