„Demi Lovato Kiss“: pjesma zbog koje se pop više nikada neće slušati isto
U trenutku kada se čini da je sve već rečeno u pop glazbi, Demi Lovato pronalazi način da progovori novim jezikom. Njezin najnoviji singl „Demi Lovato Kiss“ otvara prostor između nostalgije i sadašnjeg trenutka, između ranjivosti i potpune kontrole, nudeći plesni ritam koji nije tek poziv na zabavu, nego na slobodu. Pjesma, istodobno senzualna i ironična, podsjeća na vrijeme kad su emocije i ritam bili jedno, a vokal nosio snagu priče bez potrebe za objašnjenjem.
S produkcijom Zhonea, poznatog po stvaranju suvremenih pop pejzaža u kojima se elektronika spaja s emocijom, „Kiss“ se otvara poput spontanog priznanja, a zatim prerasta u manifest onih koji u zvuku traže oslobađanje. Ritam je čist, pulsirajući, no nikada ne prelazi u predvidljivost; glas je moćan, ali odmjeren, kao da Demi ovoga puta ne pokušava ništa dokazati – osim da je naučila kako uživati u trenutku.
Povratak dance-popu s razlogom
Pjesma „Demi Lovato Kiss“ najavljuje deveti studijski album „It’s Not That Deep“, projekt koji se već spominje kao jedno od najiščekivanijih izdanja godine. Iako nosi sve karakteristike dance-popa, ova glazba ne poziva na bijeg, nego na prihvaćanje. U njoj se osjeća iskustvo, samosvijest i lakoća koja se ne stječe popularnošću, nego prolaskom kroz njezinu cijenu.
Spot pod redateljskom palicom 91 Rulesa vizualizira ono što pjesma samo naznačuje – slobodu koja ne mora biti glasna da bi bila stvarna. Riječ je o prikazu trenutka kada ples više nije koreografija, već pokret koji dolazi iznutra. Demi u tom kadru nije ni zvijezda ni simbol, već žena koja pleše sama sa sobom, u miru koji ne traži svjetla reflektora.
Kao što je pokazala na predstavljanju pjesme u Los Angelesu i na proslavi magazina PAPER, energija „Kiss“ nije samo estetska, nego i osobna. Ona podsjeća na to da je pop – u svojim najboljim trenucima – umjetnost otpora, radost koja se ne opravdava i hrabrost da se ponovno bude ranjiv.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
