Marko Tolja donosi najljepšu blagdansku čaroliju: Poslušajte njegov novi božićni album “Božić je tu”
Blagdanska atmosfera svake godine donosi niz malih rituala kojima prizivamo toplinu, mir i nostalgiju. Ove zime jedan od njih zasigurno će biti – slušanje Marka Tolje. Jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih vokala, umjetnik čiji baršunasti glas prirodno pripada božićnom ozračju, ovih je dana predstavio novo, posebno poglavlje svoje glazbene priče. Album „Božić je tu“, zajedno s istoimenim singlom, dolazi kao glazbeni poklon koji otvara sezonu najljepših prosinačkih trenutaka.
Naslovna pjesma „Božić je tu“ snimljena je uživo u studiju, u suradnji s Toljinim septetom – Ivanom Popeskićem, Henryjem Radanovićem, Branimorom Gazdikom, Ivanom Pešutom, Antoniom Gečekom, Marinom Ferketinom i Oliverom Erešom. Bez studijskog pretjerivanja, bez slojeva koji zamagljuju emociju, pjesma je snimljena „u jednom dahu“, kako bi sačuvala onu koncertnu iskru koja Marka Tolju već godinama izdvaja kao jednog od najkarizmatičnijih domaćih izvođača.
„Pjesmu smo snimali uživo, u istom dahu, a željeli smo uhvatiti energiju koju imamo na koncertima. Božić mi je oduvijek poseban, a predblagdanski prosinac prepun koncerata dodatno me motivira. S novim pjesmama vjerujem da će ova sezona biti još ljepša“, otkriva Tolja.
I doista, već s prvim taktovima jasno je da je riječ o pjesmi koja nosi toplinu doma, uzbuđenje prosinačkih večeri, ali i onu nenametljivu eleganciju koja je Toljin zaštitni znak.
Prirodni povratak blagdanskom materijalu
Publika ga već dugo doživljava kao glas koji idealno pristaje blagdanskoj atmosferi – nježan, topao, a istovremeno svečan. Stoga je Toljin povratak božićnim pjesmama bio sasvim prirodan. Nakon gotovo petnaest godina od posljednjih božićnih snimki – live CD-a i DVD-a „Božić u kazalištu“ iz 2010., snimljenog uz Simfonijski orkestar i Zbor opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci – vrijeme je bilo da zaživi jedna nova božićna priča.
Nastavite čitati nakon oglasa
Album donosi četiri nove autorske pjesme, stvarane s idejom da se oblikuje prepoznatljiva zvučna kulisa blagdana – ona u kojoj se isprepliću hrvatska glazbena tradicija i bezvremenski šarm američkih božićnih klasika. Rezultat je elegantan, nenametljivo profinjen album koji spaja jazz senzibilitet, orkestralnu punoću i toplinu domaćeg ugođaja.
Glazba koja stvara atmosferu – i vraća nas sebi
Skladateljsku i produkcijsku cjelinu potpisuje Ivan Popeskić, dugogodišnji Toljin suradnik i jedan od ključnih autora njegova blagdanskog identiteta. Njegov rukopis čini ovaj album ne samo glazbeno raskošnim, nego i emocionalno koherentnim – poput soundtracka za sve one male trenutke koji definiraju prosinac: pripremu kolača, ukrašavanje bora, povratak kući, susrete nakon dugo vremena.
Nastavite čitati nakon oglasa
„Božić je tu“ stoga nije samo album; to je mala blagdanska oaza – nježna, graciozna i iskreno emotivna. Ona koja podsjeća da je ljepota blagdana upravo u trenucima koji zvuče jednostavno, ali ostaju s nama dugo nakon što se ugase lampice.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u inspiraciju, a osobne uspomene prerastaju u kolektivne priče, novi glazbeni projekt Mario Rucner donosi upravo takav slojevit i emotivno snažan narativ – pjesmu „Tomos generacija“, posvetu jednoj epohi koja je oblikovala identitet čitavih generacija na ovim prostorima.
Nakon što je album Kažu pčele umiru… ovjenčan Porinom za Album godine, Parni Valjak nastavlja graditi svoje novo poglavlje predstavljajući singl Danas nisam svoj, pjesmu koja se već na prvo slušanje nameće kao intimna, ali snažna refleksija unutarnjih stanja i trenutaka nesigurnosti. Objavljena uz prateći lyric video, ova pjesma dodatno učvršćuje identitet aktualne faze benda, u kojoj se jasno osjeća spoj prepoznatljive autorske poetike i svježine koju donosi novi vokal.
Jedan od najznačajnijih i produkcijski najambicioznijih projekata suvremene hrvatske kinematografije, dugometražni animirani film „Kristalni planet“, u kina stiže 20. kolovoza u distribuciji Duplicato Media (Blitz grupa), donoseći raskošno kino iskustvo koje spaja snažnu emociju, vizualni spektakl i produkcijski doseg bez presedana u domaćoj animaciji, a publici se predstavlja i prvim službenim trailerom.
Jubilarno, peto izdanje festivala „Knjige u krošnjama”, koji se održava od 12. do 17. svibnja 2026. godine, pretvorit će Park Ribnjak u jedinstvenu pozornicu na otvorenom gdje se od ranog jutra do večeri književnost, zvuk i priroda stapaju u neraskidivu cjelinu. Ovaj festival, koji zajedničkim snagama organiziraju Centar kulture Ribnjak, Ibis grafika i Book&zvook, ove godine nosi poseban emotivni pečat zbog velikog nevremena koje je u ožujku park ostavilo bez osamnaest njegovih najstarijih drvenih čuvara. Upravo zato središnji dio programa otvorenja čini izložba „Glineni šapati zelenih divova”, kojom se kroz keramičke skulpture i baršunaste zvukove violina odaje počast tim palim sustanarima, pozivajući posjetitelje da zastanu i osjete neraskidivu vezu između ljudskog stvaralaštva i krhkosti prirode.
