Nakon mjeseci iščekivanja, novi film Christophera Nolana “Oppenheimer“ došao je u kina i postao veliki hit.
Film o „ocu atomske bombe“, J. Robertu Oppenheimeru temeljen je na Pulitzerovom nagradom nagrađenoj knjizi “American Prometheus“ (Američki Prometej) iz 2006.
“Ono što sam želio učiniti bilo je dovesti publiku u um i iskustvo osobe koja je sjedila u apsolutnom središtu najveće promjene u povijesti“, rekao je Nolan o filmu. “Sviđalo se to vama ili ne, J. Robert Oppenheimer je najvažnija osoba koja je ikada živjela. On je stvorio svijet u kojem živimo, u dobru i u zlu”.
Je li film stvarno povijesno točan ili je u pitanju „holivudizacija“, otkrivamo u nastavku teksta.
Oppenheimerovo djetinstvo i školovanje
Nolan je odlučio u potpunosti zanemariti djetinjstvo i ranu mladost J. Roberta Oppenheimera.
On je rođen 1904. u New Yorku u bogatoj obitelji židovskih emigranata iz Njemačke, međutim u ranoj mladosti je izbjegavao svoje židovsko podrijetlo.
Ipak, nakon uspona nacizma, koji je doživio živeći u Europi, prihvatio je svoj identitet Židova.
Nakon diplome na Harvardu 1925., otputovao je u Englesku gdje je na Cambridgeu studirao pod nobelovcem J. J. Thomsonom. Tamo se borio s mentalnim zdravljem te je u jednom trenutku bio gotovo suspendiran.
Stvarnost vs. fikcija: J. Robert Oppenheimer i Cillian MurphyFOTO: Profimedia
Prijateljima je kasnije ispričao da je jednom, ljut na svoga profesora Patricka Blacketta, otrovao jabuku koju je ovaj držao na stolu i ostavio mu je da je pojede. To je navodno bio razlog zašto je završio pod suspenzijom. Ipak, neki njegovi prijatelji kasnijih su godina izražavali skepsu oko toga je li Oppenheimer izmislio tu priču ili makar njezine dijelove. U svakom slučaju, ljudi koji su ga poznavali suglasni su da je priča o jabuci simptom ljubomore koju je osjećao prema drugima.
U filmu je ova situacija prikazana tako da Oppenheimer otruje Blackettovu jabuku dok je čuveni danski fizičar Niels Bohr u posjetu Cambridgeu. Kada Bohr krene pojesti jabuku, Oppenheimer mu je ukrade iz ruke i baci u koš za otpatke. Kasnije u filmu tijekom jednoga razgovora spomene da je proveo dvije godine na psihoanalizi zbog toga incidenta.
Kasnije je nastavio svoje školovanje u Njemačkoj i Nizozemskoj, gdje je upoznao i Wernera von Heisenberga, koji je u Drugom svjetskom ratu bio šef nacističkoga programa atomske bombe. To je sve prikazano u filmu.
Stvarni Oppenheimer imao je veze s komunistima
Nakon povratka u Ameriku Oppenheimer je 1929. došao na Sveučilište Berkley, gdje je uspostavio najbolji fakultet za teorijsku fiziku u SAD-u. U filmu je prikazano kako su njegova predavanja postala iznimno popularna, a to je dramatizirano na način da mu se na prvom predavanju pojavi samo jedan student, dok na kraju sekvence ima cijelu dvoranu. Tamo je upoznao i Ernesta O. Lawrencea, koji je kasnije bio važan suradnik u Projektu Manhattan.
U filmu je prikazana turbulentna veza Oppenheimera i Jean Tatlock, studentice medicine na Sveučilištu Stanford (glumi je Florence Pugh) koja je bila deset godina mlađa od njega (ona je imala 22, a on 32). U stvarnosti je Cillian Murphy (47) dvadeset godina stariji od Florence Pugh.
Florence Pugh glumi Jean Tatlock, Oppenheimerovu prvu ljubav.FOTO: Profimedia
Pod utjecajem Tatlock, Oppenheimer se počeo baviti lijevim politikama – podržavao je republikance u Španjolskom građanskom ratu i borio se za sindikalno udruživanje zaposlenika fakulteta. Obje su stvari prikazane u filmu. Također, iako sam Oppenheimer nije bio član Komunističke partije, njegov brat Frank i najbolji prijatelj Haakon Chevalier jesu, što je također prikazano u filmu.
Kao i u filmu i u stvarnosti je postojala skepsa oko Oppenheimera kao šefa projekta atomske bombe zbog tih veza s komunistima, ali zbog njegovih sposobnosti su te bojazni zanemarene. I u stvarnosti i u filmu Oppenheimera su te veze na kraju koštale 1950-ih.
Ljubavni život
Kako film ispravno prikazuje, Oppenheimer je imao reputaciju ženskara.
S Tatlock je prekinuo 1939., ali ju je nastavio posjećivati u San Franciscu sve do njezinog samoubojstva četiri godine poslije. Tada je već bio u vezi s Kitty Puening (u filmu Emily Blunt), koju je oženio 1940. kada je već bila trudna s njihovim prvim djetetom. Zbog njega se Kitty razvela od svoga trećega supruga, što je sve prikazano u filmu. Točno je i da je Kitty, po struci biologinja, u braku odustala od svoje karijere te da je 1944., za vrijeme rada na Projektu Manhattan, rodila njihovo drugo dijete, kao i da je 30-ih bila članica Komunističke Partije. Kitty je ostala vjerna Robertu do njegove smrti 1967.
Oppenheimer je navodno imao afere s drugim ženama, uključujući suprugu kemičara Richarda Tolmana Ruth. Ova je veza u filmu insinuirana.
Stvarni Oppenheimer nakon rata
Sam proces izrade atomske bombe i detalji Projekta Manhattan – uključujući ulogu generala Leslieja Grovesa (Matt Damon), Oppenheimerovu odluku da se za testiranje koristi Novi Meksiko te detalji “Trinity Testa“ kojim je 16. srpnja 1945. prvi put detonirana bomba – u filmu su prikazani iznimno povijesno točno.
Nakon rata Oppenheimer je postao medijska zvijezda, što je također u filmu prikazano, a u listopadu se sastao i s predsjednikom Trumanom (Gary Oldman). Detalji toga što je rečeno na tom sastanku nisu poznati, tako da je Nolan ovdje pribjegao fikcionalizaciji.
Godinu nakon rata osnovana je agencija AEC koja je nadzirala američko nuklearno naoružavanje. To je uključivalo i proizvodnju hidrogenske bombe, tzv. super-bombe, koju je zamislio Edward Teller (Benny Safdie), što je u filmu također prikazano.
Godine 1947. u priču ulazi Lewis Strauss (Robert Downey Jr.) koji je zaposlio Oppenheimera na Sveuličištu Princeton i bio predsjednik AEC-a.
Upravo je Strauss, koji se sukobio s Oppenheimerom oko hidrogenske bombe, otkrio FBI-ju njegovu komunističku prošlost, što je rezultiralo saslušanjem na kojemu je Oppenheimeru oduzet pristup državnim tajnama zbog sumnji da je agent Sovjetskog Saveza.
Oppenheimer je ostao raditi na Princetonu gdje je umro od raka grla kojega je dobio kao posljedicu pušenja 1967. Ovo nije prikazano u filmu, ali je referirano činjenicom da Oppeheimer u gotovo svakoj sceni ima cigaretu u ustima. Film završava njegovim primanjem Fermijeve nagrade 1966. iz ruku predsjednika Johnsona, što se također dogodilo.
Sve u svemu, film Christophera Nolana Oppenheimer rijedak je primjer holivudskoga filma koji se trudi vjerno držati povijesnih činjenica.
Za razliku od većine filmova, u Oppenheimeru nećemo naći pojednostavljenja poput spajanja više likova u jednoga ili mijenjanja redoslijeda događaja kako bi bili dramaturški napetiji.
Jedini događaji koji se možda nisu dogodili kao u filmu oni su za koje je nemoguće s potpunom sigurnošću utvrditi kako su se i jesu li se uopće zbili, poput ljubavnih afera, privatnih razgovora i unutarnjih misli likova. Tu je ipak bilo potrebno malo imaginacije.
Tijekom siječnja Kulturno informativni centar u Zagrebu postaje mjesto susreta filmskih znalaca, znatiželjnika i ljubitelja domaće kinematografije kroz program Omiljeni domaći krimi klasici, u sklopu kojeg se prikazuju četiri ključna ostvarenja hrvatskog kriminalističkog filma nastala u razdoblju od pedesetih do devedesetih godina 20. stoljeća. Program se odvija u sklopu ciklusa Tuškanac u gostima, u partnerstvu s Hrvatskom kinotekom pri Hrvatskom državnom arhivu, a publici nudi rijetku priliku da na velikom platnu ponovno pogleda filmove koji su oblikovali domaći krimi žanr, pritom ga duboko ukorijenivši u lokalni prostor, društvene okolnosti i psihologiju likova koji se nalaze na rubu sustava.
Najduži televizijski doček ove godine priprema Dalibor Petko! Tradicionalni novogodišnji specijal njegovog showa na CMC televiziji počinje 31. prosinca u 20 sati i traje čak pet sati – potpuno bez reklama.
Filmska karijera Brigitte Bardot jedna je od najintrigantnijih i najslojevitijih priča europske kinematografije, ne samo zbog broja filmova koje je snimila, nego zbog načina na koji je svaki njezin nastup redefinirao odnos između glumice, publike i društvenih očekivanja. U razdoblju kraćem od dvadeset i pet godina, Bardot je snimila gotovo pedeset filmova, ostavivši iza sebe opus koji nije samo filmska kronologija, već i emocionalna i kulturna mapa jednog burnog stoljeća.
Završetkom prve sezone serije It: Welcome to Derry gledatelji su ostali suočeni s istim pitanjem koje već desetljećima prati priču o zlokobnom klaunu Pennywiseu – može li se zlo ikada uistinu zaustaviti ili se ono, poput samoga vremena, samo neprestano vraća u novim oblicima. Emitiranjem posljednje epizode zaključena je prva, izrazito mračna i atmosferična sezona ove HBO-ove serije, koja je uspjela proširiti poznati svijet romana Stephena Kinga te ga dodatno produbiti kroz povijesnu, psihološku i mitološku prizmu gradića Derryja.
Obožavatelji serije Stranger Things danas konačno dolaze do odgovora na jedno od najčešćih pitanja uoči završetka kultne Netflixove priče – koliko zapravo traje oproštaj od Hawkinsa. Uoči božićnog objavljivanja završnog dijela pete sezone, kreatori serije otkrili su točne minute posljednjih epizoda, što jasno pokazuje da se radi o završnici epskih razmjera.
Objavljen je prvi službeni trailer za „Odiseju“, novi film Christophera Nolana, čime je započelo odbrojavanje do jednog od najiščekivanijih filmskih događaja posljednjih godina. Riječ je o Nolanovu prvom dugometražnom projektu nakon „Oppenheimera“, filma koji je 2024. godine osvojio Oscara za najbolji film i najbolju režiju, a ovoga puta slavni redatelj okreće se jednom od temeljnih djela zapadne civilizacije – Homerovu epu „Odiseja“.
U povijesnom preokretu koji mijenja način na koji milijuni gledatelja diljem svijeta prate prestižne filmske nagrade, Oscari će od 2029. godine biti ekskluzivno emitirani na YouTubeu. Ova promjena označava kraj više desetljeća dugog prijenosa ceremonije na televizijskom kanalu ABC i početak nove ere u kojoj digitalne platforme preuzimaju primat u prijenosu velikih kulturnih događaja.
Dalibor Petko je ime koje je već godinama sinonim za hrvatsku medijsku scenu, osobito za radijske i televizijske emisije koje spajaju glazbu i zabavu. Njegova karijera započela je još u srednjoj školi, kada je prvi put preuzeo voditeljsku ulogu i otkrio da ga scena ispunjava na način koji nijedan školski predmet nije mogao. Kao dijete introverta koji je u sebi nosio glasnog ekstroverta, Dalibor je pronašao svoj put kroz improvizaciju i prisutnost pred publikom.
U trenutku kada je objavljeno da je među 24 odabrana izvođača Dore 2026, Karolina Ilić doživjela je ono što mnogi mladi glazbenici sanjaju godinama. Za nju to nije bio tek prolazak na nacionalni izbor, nego potvrda da njezin autorski rad, identitet i glazbena vizija imaju svoje mjesto na velikoj pozornici. Radost i uzbuđenje ubrzo su, međutim, zamijenjeni neočekivanim obratom.
Nakon uspješnih singlova „Led“ i „Fantazija“, dvojac Grše i Miach vraća se na glazbenu scenu novim zajedničkim projektom – pjesmom „Sante“, praćenom videospotom koji je danas službeno objavljen. Ova treća suradnja potvrđuje status dvojca kao jednog od najprepoznatljivijih i najuspješnijih tandema domaće glazbene scene, spajajući prepoznatljivu zvučnu estetiku s upečatljivim vizualnim identitetom.
