Dobitnik dva Oscara, dvije nagrade BAFTA i četiri Zlatna globusa, kao i niza drugih priznanja, glumio je u filmovima četiri desetljeća, od kasnih 1960-ih do ranih 2000-tih, kada je otišao u glumačku mirovinu kako bi se posvetio svojim drugim interesima – pisanju i renovaciji kuća.
Gene Hackman glumom se odlučio baviti nakon što je bio u marincima
Gene Hackman rođen je 1930. godine u San Bernardinu u Kaliforniji, a nakon što je proveo četiri i pol godine u marincima (vojsku je napustio malo prije početka Korejskog rata) i kratko studirao, 1950-ih je odlučio postati glumac. Kako bi se probio trebalo mu je nešto više vremena nego što je to uobičajeno, a kada ga je šira javnost prvi put primijetila već je bio u kasnim 30-ima.
Iako je do tada već glumio u nekoliko filmova i pojavio se u gostujućim ulogama u desecima serija, Hackman se probio na veliku scenu s 37 godina u jednom od najznačajnijih filmova u holivudskoj povijesti – Bonnie and Clyde Arthura Penna. Izlazak ovog filma, za svoje doba iznenađujuće nasilnoga, danas se smatra prekretnicom i početkom tzv. holivudskog novog vala jer je probio brojne tabue o tome što se smatralo „primjerenim“ za prikazati na velikome ekranu.
U filmu koji prati slavni gangsterski par iz 1930-ih (Warren Beatty i Faye Dunaway) Gene Hackman glumio je Clydeovog starijeg brata i člana njegove bande Bucka te je za svoju ulogu nominiran za prvog Oscara u karijeri, u kategoriji sporednog glumca.
The French Connection (Francuska veza, 1971.)
U sljedećih nekoliko godina Hackman je postao jedan od najprepoznatljivijih američkih glumaca. Godine 1970. je ponovno nominiran za Oscar za sporednu ulogu za dramu I Never Sang for My Father, a svoju je prvu nagradu američke Akademije dobio u kategoriji najboljeg glavnog glumca za još jedan mračan i nasilan film, Francusku vezu Williama Friedkina, koja je te 1972. pokorila Oscare te osvojila, između ostaloga, i nagrade za najbolji film, režiju i scenarij, a bila je i ogroman financijski uspjeh te završila u top 3 najgledanija filma u kinima.
U filmu inspiriranom stvarnim slučajem Gene Hackman glumi detektiva odjela za narkotike opsesivno posvećenog lovu na francuske krijumčare droge u New Yorku. Triler koji se i danas smatra jednim od najboljih filmova svoga žanra četiri godine kasnije dobio je i nastavak koji je prošao lošije financijski i kod kritike.
The Conversation (Prisluškivanje, 1974.)
U još jednom neo-noir klasiku, filmu Francisa Forda Coppole koji je redatelj snimio između prva dva nastavka Kuma, Gene Hackman glumio je stručnjaka za prisluškivanje koji se nalazi u moralnoj dilemi nakon što u sklopu svoga posla čuje dokaze o mogućem ubojstvu.
Film je 1974. osvojio Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu, najznačajniju filmsku festivalsku nagradu.
Superman (1978.) i nastavci
Filmovi o superjunacima danas dominiraju kinima, ali nekada se nije vjerovalo da je stripovske junake moguće uspješno prebaciti s papira na film. Dokaz da se to može bio je prvi visokobudžetni superherojski film Superman iz 1978. U naslovnoj je ulozi tada potpuno nepoznati Christopher Reeves, a kako bi mu pružili podršku producenti su za sporedne uloge angažirali neka od najvećih glumačkih imena – dok je legendarni Marlon Brando plaćen 19 milijuna dolara za svoju cameo ulogu Supermanovog oca Jor-Ela, Gene Hackman glumio je njegovog najvećeg neprijatelja, poslovnog magnata Lexa Luthora.
Iako je odbio obrijati glavu za ulogu legendarno potpuno ćelavoga lika, Hackmanova interpretacija i danas je mnogima najprepoznatljiviji prikaz legendarnog negativca. Kasnije se Hackman pojavio i u dva mnogo slabije prihvaćena nastavka, drugom i četvrtome, koji se smatra jednim od najgorih filmova u povijesti.
Mississippi Burning (Mississippi u plamenu, 1988.)
Iako je u karijeri ostvario brojne uloge, Hackmanova pojava i stil glume najbolje su pristajali ulogama čvrstih ljudi s obje strane zakona, od kriminalaca do policajaca. Tako je bilo i u ulozi za koju je drugi put nominiran za nagradu Oscar za najboljeg glavnog glumca.
U filmu o stvarnome ubojstvu trojice aktivista za prava Afroamerikanaca na američkome Jugu 1964. Hackman glumi agenta FBI-a koji pokušava otkriti istinu unatoč tome što je cijeli grad protiv njega.
Unforgiven (Nepomirljivi, 1992.)
Vestern je kao žanr dobio novi život 1990-ih, a Gene Hackman glumio je u nekima od najuspješnijih. Clint Eastwood snimio je svoj posljednji vestern, mračnu priču o osveti Nepomirljivi u kojoj glumi bivšeg revolveraša koji se vraća iz mirovine dok je Gene Hackman pokvareni šerif.
Nitko u ovome filmu, mračnoj dekonstrukciji vestern-ideala nije pozitivac u pravome smislu riječi, a za ulogu grubog antagonista Gene Hackman dobio je svoj drugi Oscar, ovaj put za najbolju sporednu ulogu.
Royal Tenenbaums (Obitelj čudaka, 2001.)
Iako je bio najpoznatiji po mračnim filmovima, Gene Hackman pojavljivao se i u uspješnim komedijama. U jednoj od posljednjih uloga u karijeri, 2001. glumio je ekscentričnog oca troje djece (Ben Stiller, Gwyneth Paltrow, Luke Wilson) koji su svi u djetinjstvu bili genijalci, a u odrasloj su dobi neprilagođeni i razočarani životom. Film koji se često nalazi na listama najboljih filmova 21. stoljeća proslavio je svoga redatelja i scenarista Wesa Andersona, a Geneu Hackmanu donio je Zlatni globus za najboljeg glumca u komediji, čime je postao jedan od rijetkih glumaca koji su na toj dodjeli nagrada slavili i u kategoriji drame i u kategoriji komedije.
Ovaj film bio je posljednja „velika“ uloga u Hackmanovoj karijeri. U sljedeće tri godine pojavio se u još nekoliko manje uspješnih naslova, a nakon neuspješne komedije Welcome to Mooseport iz 2004. s Rayem Romanom objavio je da se povlači iz glume. Godinu ranije nagrađen je posebnim Zlatnim globusom za životno djelo.
Dokumentarni film redateljskog dvojca Biljane Tutorov i Petra Glomazića, nastao uz hrvatsku kreativnu i produkcijsku podršku, uvršten je u prestižni World Cinema Documentary Competition, donoseći globalnoj publici intimnu i borbenu priču majke i kćeri koje čuvaju svoju planinu i identitet.
Serijal Apetitlih, koji već tri nedjelje na HRT1 u 16:50 vodi gledatelje na kulinarsko putovanje kroz povijest i okuse, postao je jedno od najugodnijih televizijskih iznenađenja sezone. Reakcije publike jasno pokazuju da su autori pogodili savršenu mjeru između edukativnog i zabavnog sadržaja. Od putovanja vlakom nekadašnjim rutama Austro-Ugarske, do mirisa tradicionalnih jela koja se prenose generacijama, serijal uspijeva istodobno probuditi nostalgiju i inspirirati gledatelje da sami zavire u stare kuharice svojih baka.
83. izdanje Zlatnih globusa donosi najveći broj nominacija za film One Battle After Another, ulazak vampira u utrku za prestižne nagrade i - po prvi put u povijesti - posebnu kategoriju za podcaste.
HBO je, tijekom glamurozne prezentacije za medije u užurbanoj i uvijek inspirativnoj atmosferi New Yorka, službeno najavio vijest koja je uzbudila obožavatelje diljem svijeta, potvrdivši da franšiza „Igra prijestolja“ ulazi u svoju najsnažniju razvojnu fazu do sada, jer će dvije velike serije iz Westerosa dobiti nove sezone svake godine sve do 2028., tako da se publika može pripremiti na kontinuirani povratak u ovaj mračno-epski svemir koji i dalje oblikuje suvremenu televiziju.
Modni svijet ponovno bruji – Miranda Priestly se vraća! Nakon gotovo dva desetljeća, Meryl Streep i Anne Hathaway ponovno su zajedno na velikom platnu u nastavku filma Vrag nosi Pradu. Prvi teaser koji je upravo objavio 20th Century Studios pokazuje trenutak koji je već zaludio internet: Miranda i Andy susreću se u dizalu, a Streep u svojem prepoznatljivom stilu izgovara legendarno: „Dugo ti je trebalo.”
Pop boje, blagdanski motivi i luksuzne teksture definiraju Chanel Holiday ekskluzivnu blagdansku selekciju modnih dodataka koja u prvi plan stavlja sofisticiranu interpretaciju božićne estetike. Kolekcija je osmišljena kao hommage sezoni slavlja, uz naglasak na detalje koji čine razliku.
Postoje LEGO setovi koji se slažu, izlože i s vremenom padnu u zaborav. A postoje i oni rijetki, pomno osmišljeni modeli koji nadilaze granicu igračke i postaju predmet želje, razgovora i statusa. Upravo takav je novi LEGO Icons set inspiriran serijom Stranger Things – Creel House, mračna kuća iz Hawkinsa koja u Hrvatsku stiže za svega nekoliko dana i već sada se smatra jednim od najpoželjnijih kolekcionarskih izdanja ove godine.
Eurosong je desetljećima volio sebe zamišljati kao sigurno utočište glazbe – prostor u kojem se politika zaustavlja na vratima pozornice, a reflektori obasjavaju isključivo pjesme, izvođače i obećanje zajedništva. No povijest tog natjecanja pokazuje da se stvarnost uvijek, prije ili kasnije, probije kroz scenografiju. Odluka Nema, pobjednika Eurosonga 2024., da vrati svoj trofej Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU), nije samo osobni čin savjesti, nego i simbolički rez u tkivu natjecanja koje se već godinama bori s vlastitim proturječnostima.