Odiseja bez Odisejeve domovine: Kako je Nolanov Hollywood “izbrisao” Grčku
Dok se 12. srpnja 2026. godine prisjećamo ostavštine svetaca poput svetog Paisija, na međunarodnoj se sceni odvija jedna posve drugačija, svjetovna "drama". Christopher Nolan, redatelj kojeg su mnogi smatrali čuvarom kinematografskog integriteta, našao se u središtu skandala epskih razmjera. Njegova najnovija adaptacija Homerove Odiseje postala je sinonim za holivudsku aroganciju, prvenstveno zbog odluke da se Grčka – kolijevka epa, mjesto snimanja i zemlja koja je u ovaj projekt "ulila" preko 6 milijuna eura poreznih obveznika – u potpunosti izbaci iz službene svjetske press turneje.
Grčka je država, u nadi da će filmski turizam oživjeti i da će se njihova baština dostojanstveno predstaviti svijetu, nesebično otvorila svoja vrata. Kroz sustave producentskih poticaja (rebates), iz blagajne je isplaćeno više od 6 milijuna eura. Što su dobili zauzvrat? “Hvala” u obliku ignoriranja. Dok Matt Damon (u ulozi Odiseja), Tom Holland i sam Nolan slave po Londonu, Parizu, Mumbaiju, New Yorku, Pekingu i Seulu, Atena ostaje nijemi promatrač. Ovo nije samo logistički propust; ovo je šamar kulturi koja je taj ep stvorila.
Osim što su na press turneji zaobišli Grčku kao da ne postoji, casting odluke izazvale su val negodovanja koji se prelijeva preko društvenih mreža. Kritičari su već ranije upozoravali na potpuni izostanak grčkih glumaca u filmu koji slavi njihovu povijest. No, tu priča ne staje.
Projekt se našao pod lupom zbog radikalnih reinterpretacija klasičnih likova koje mnogi smatraju neukusnim ili nametljivim. Odabir Elliota Pagea za ulogu Ahileja – heroja čija je arhetipska muževnost kroz povijest definirala pojam ratnika – dočekan je s lavinom kritika onih koji smatraju da se povijesni kontekst žrtvuje na oltaru suvremene “političke korektnosti”. Slične polemike prate i ulogu Helene, koja je, prema mišljenju mnogih, u ovoj produkciji svedena na karikaturu, udaljenu od one “ljepote zbog koje se vodio rat”.
Dodatnu vatru na ulje dolila je Lupita Nyong’o, čije su izjave o “muškoj perspektivi” Homerovog djela razljutile klasičare. Tvrditi da Homer nije imao sluha za ženske likove, dok zanemarujete kompleksnost jedne Penelope ili Atene, u očima grčke javnosti nije progresivnost – to je neznanje upakirano u holivudski glamur.
IPA86623368 – London, UK. Charlize Theron at The Odyssey film premiere. Leicester Square. 6th July 2026. Ref:LMK430-S110726-001 Anfisa Polyushkevych/Landmark Media WWW.LMKMEDIA.COM,Image: 1116123078, License: Rights-managed, Restrictions: WORLDWIDE RIGHTS, Model Release: noFOTO: PROFIMEDIA
Dodjela uloge Helene ženi koja ne odgovara arhetipskoj viziji te povijesne figure, kao i pokušaji povezivanja transrodnih osoba s likovima poput Ahileja, predstavljaju uvredu za Homerovo književno nasljeđe. Ahilej je kroz tisućljeća definiran kao simbol antičkog ratnika i arhetipske muževnosti koja je neizostavan dio njegove tragične sudbine. Pokušaji nametanja modernih društvenih narativa na antiku pretvaraju uzvišenu umjetnost u poligon za jeftinu provokaciju.
Ova filmska adaptacija Odiseje predstavlja bolan primjer kako suvremena holivudska ideologija svjesno iskrivljuje temeljne stupove europske kulture. Prisilno umetanje glumaca u uloge koje prkose povijesnoj logici i antičkoj tradiciji stvara osjećaj duboke otuđenosti kod svakog gledatelja koji poznaje izvornik. Grčka mitologija počiva na specifičnom povijesnom i kulturnom kontekstu koji se ne smije ignorirati radi trenutnih političkih trendova.
U otvorenom pismu Greek City Timesa pod naslovom “A Letter to Hollywood and Nolan’s Odyssey Cast from Us Greeks”, poruka je jasna: Mi nismo nestali. Grci se ne protive adaptaciji, oni se protive otuđenju. Dok Nolanova ekipa promovira film u Seulu i Pekingu, grčki narod opravdano pita: Zar naša zemlja nije bila dovoljno dobra za premijeru, a bila je dovoljno dobra za vaše porezne olakšice?
Ovaj film postaje školski primjer onoga što se događa kada se “kultura” pretvori u robu. Hollywood je odlučio uzeti grčku mitologiju, obložiti je skupim efektima, napuniti je vlastitim ideološkim narativima i na kraju – grubo rečeno – “izbrisati” njezine stvarne vlasnike iz jednadžbe.
Izostavljanje Grčke iz promotivne turneje potvrđuje da produkcija Christophera Nolana ne mari za autentičnost naroda čiju baštinu beskrupulozno koristi. Takav odnos pokazuje nedostatak poštovanja prema zemlji koja je osigurala financijske poticaje i povijesne lokacije za snimanje. Ovakvo ignoriranje grčkog identiteta u korist holivudskih eksperimenata pokazuje da se povijesna istina danas sustavno žrtvuje pred oltarom političke korektnosti. Umjetnička sloboda nikada ne bi smjela služiti kao izgovor za brisanje kulturnog identiteta i povijesne realnosti. Ako je ovo “Odiseja” Christophera Nolana, onda je to putovanje koje je na samom startu izgubilo svoj kompas. Umjesto proslave povijesti, dobili smo lekciju o tome kako korporativni interes i arogancija mogu pretvoriti vječni klasik u simbol modernog kulturnog sukoba.
Postoje filmovi koje pamtimo po rečenicama, glazbi, likovima i prizorima koji nas u trenutku vrate u djetinjstvo. Neke smo prvi put gledali u školskim klupama, druge smo otkrili na televiziji, a pojedini su desetljećima ostali dio obiteljskih razgovora i zajedničkih uspomena. Iako su nastali u sasvim drukčijem vremenu, mnogi od njih i danas imaju publiku, a prilika da ih ponovno pogledamo na velikom platnu posebno je zanimljiva onima koji ih poznaju samo s malih ekrana. Upravo takvu priliku donosi ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana audiovizualne baštine, tijekom kojeg će se od 22. do 27. listopada u 38 kina diljem Hrvatske održavati besplatne projekcije domaćih filmskih klasika.
Brat pokojne princeze Diane, Charles Spencer, iznio je prilično oštro mišljenje o filmu „Spencer” iz 2021. godine, u kojem je američka glumica Kristen Stewart utjelovila njegovu sestru. Iako film smatra lošim, njezinu je glumu ocijenio izvanrednom te priznao da ga je iznenadilo koliko je uvjerljivo uspjela dočarati Dianinu osobnost, način ponašanja i emocionalno stanje.
Više od tri desetljeća nakon što su Winifred, Mary i Sarah Sanderson prvi put uskrsnule u Salemu, Disney priprema njihov novi povratak. Hocus Pocus 3 više nije samo ideja o kojoj povremeno govore glumice ili nastavak koji postoji zahvaljujući željama obožavatelja, nego projekt koji se nalazi u razvoju u Disneyju. Put do trećeg filma ipak traje mnogo dulje nego što se moglo očekivati nakon velikog interesa koji je izazvao Hocus Pocus 2. Disney je razvoj trećeg nastavka potvrdio još 2023. godine, tijekom sljedećih nekoliko godina stizale su tek povremene informacije o scenariju i razgovorima s glumačkom postavom, a konkretniji pomak dogodio se 2026. godine, kada je potvrđeno da se Bette Midler, Sarah Jessica Parker i Kathy Najimy planiraju ponovno okupiti kao tri sestre Sanderson.
Vampiri se na filmu pojavljuju dulje od jednog stoljeća, ali malo je filmskih figura koje su se tijekom tog vremena toliko puta mijenjale, a ipak ostale odmah prepoznatljive. Nekada su bili zastrašujuća bića skrivena u dvorcima i mračnim prostorijama, zatim elegantni aristokrati, zavodnici, usamljenici i tragični besmrtnici, a poslije su postali tinejdžeri, ljubavnici, akcijski junaci, stanovnici velikih gradova i protagonisti filmova koji s klasičnim gotičkim hororom na prvi pogled imaju vrlo malo zajedničkog. Upravo taj put, od nijemog filma i njemačkog ekspresionizma do suvremenih autorskih i komercijalnih interpretacija vampirskog mita, donosi listopadski ciklus Vampirizam na filmu u sklopu programa Tuškanac u gostima.
Priča o Toši Proeskom svima je poznata, no film o njegovu životu još nije ispričan. Upravo je pitanje kako napraviti film o čovjeku o kojem publika već ima vlastitu sliku bilo u središtu razgovora „Next Big Thing - Toše Proeski film“, održanog na Weekend.19 u Rovinju. Projekt su predstavili producent Pece Taleski, autor projekta Igor Stoimenov, scenaristi Milana Vlaović i Andrej Volkashin, govoreći o njegovu nastanku, istraživanju života i osobnosti jednog od najvoljenijih glazbenika u regiji te izazovu pretvaranja brojnih osobnih sjećanja u jednu filmsku priču.
Postoje dizajneri koje pamtimo po haljinama, postoje oni koji ostanu vezani uz jednu modnu kuću, a postoje i rijetki pojedinci čija osobnost s vremenom postane jednako prepoznatljiva kao njihov rad. Karl Lagerfeld pripadao je ovoj posljednjoj skupini. Čak i ljudi koji nikada nisu pratili modu mogli su prepoznati njegovu siluetu. Bijela kosa skupljena u rep, tamne naočale, visoki bijeli ovratnik, crno odijelo, rukavice bez prstiju i prstenje s vremenom su postali svojevrsna uniforma. Iza nje se nalazio čovjek koji je desetljećima radio za Chloé, Fendi i Chanel, vodio vlastiti brend, fotografirao kampanje, izdavao knjige, skupljao umjetnost i namještaj, pratio glazbu i popularnu kulturu te gotovo do smrti odbijao živjeti od vlastite prošlosti. Upravo je taj čovjek tema dokumentarca Karl redatelja Nicka Hookera, filma koji ne pokušava samo ispričati kako je Lagerfeld postao slavan, nego pronaći osobu iza slike koju je sam toliko pažljivo napravio.
Postoje putovanja na kojima pokušavamo vidjeti što više, a postoje i ona na kojima jedno stablo, stari zid, vrt iza zatvorenih vrata ili stol postavljen za večeru ostanu u sjećanju dulje od svih znamenitosti koje smo toga dana obišli. Upravo takav način putovanja nalazi se u središtu nove dokumentarne serije „Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom“, koja u ponedjeljak, 28. rujna, u 20:15 sati počinje s prikazivanjem na Prvom programu Hrvatske televizije. Serija ima sedam epizoda, a svaka traje oko 45 minuta.
Postoje serije koje nas osvoje pričom, postoje one kojima se vraćamo zbog likova, a ponekad se dogodi i ona jednostavnija televizijska čarolija u kojoj je dovoljno da se u pravom trenutku na ekranu pojavi pravo lice. Nova TV ove je jeseni, čini se, odlučila pokriti sve mogućnosti. Nova domaća serija „Slučajna obitelj“ krenula je 6. rujna, donijela priču o troje potpunih stranaca koji će spletom okolnosti početi glumiti obitelj, okupila niz poznatih domaćih glumaca, a jednu od glavnih uloga povjerila Filipu Juričiću.
Poznati zagrebački umjetnik i florist ovih dana uživa u posljednjim raskošnim cvjetovima svojeg istarskog vrta, a istodobno predstavlja i novu, vrlo osobnu knjigu posvećenu Božiću. Na 300 stranica ispričao je priče o djetinjstvu, obitelji, prijateljima, kućnim ljubimcima i malim ritualima koji su obilježili njegove blagdane.
Hrvatski glazbenik i kantautor Teo Grčić predstavio je novi singl „Ljubavi”, za koji potpisuje glazbu i tekst, a kojim obrađuje temu partnerskog odnosa kroz pitanje emocionalne zrelosti, međusobnog povjerenja i svjesne odluke o zajedničkoj budućnosti. Pjesma je objavljena u izdanju diskografske kuće Hit Records, uz prateći videospot, a nastala je u suradnji s glazbenim producentom Mihaelom Blumom i nekoliko iskusnih suradnika s hrvatske glazbene scene.
