Nova Snjeguljica i trendovi u Hollywoodu: Trebaju li se svi likovi promijeniti?
Posljednjih se tjedana sve više piše o novom Disneyjevom projektu - igranoj adaptaciji klasičnoga animiranog filma o Snjeguljici. Odabir glavne glumice, ali i neke druge promjene u radnji, podižu prašinu.
U posljednjih desetak godina čini se kao da su u Disneyju pronašli zlatnu žilu – igrane remakeove animiranih klasika.
Disney već godinama proizvodi adaptacije starih animiranih klasika
Tako smo dobili skupinu različitih filmova, od velikih hitova (Ljepotica i zvijer), preko uspješnih i već zaboravljenih (Pepeljuga, Knjiga o džungli), pa do loših (Dumbo) ili potpuno ismijanih (Pinokio s Tomom Hanksom u ulozi Gepetta). Ono što je zajedničko ovim filmovima uglavnom je potpuni nedostatak kreativne vizije – u pitanju je jednostavan recept: uzmemo voljeni animirani klasik i snimimo ga s manje-više istom radnjom samo u obliku igranoga filma.
U tom se slučaju ponovila situacija kakvu smo već viđali u raznim projektima koji su pribjegavali tzv. race-swappingu(zamjeni rase) poput Amazonove serije Rings of Power koja nam je donijela crne vilenjake i patuljke u Tolkienovom svijetu ili nedavnog Netflixovog fijaska s dokumentarnom serijom o Kleopatri, koja je egipatsku kraljicu grčkoga podrijetla predstavila kao crnkinju i time razljutila ne samo golemu većinu gledatelja, nego i egipatsku vladu.
No vjerojatno ni iz Disneyja nisu očekivali takvu negativnu recepciju kakvu je dobila posljednja najava live-action remakea – ona najpoznatijeg, klasičnog animiranog filma Walta Disneyja, Snjeguljice i sedam patuljaka iz 1937, prvog dugometražnog animiranog filma u povijesti i filma koji je svojim uspjehom „stvorio Disney“.
Jedna od rijetkih snimki Rachel Zegler u kostimu Snjeguljice.FOTO: Profimedia
Priču o Snjeguljici, barem „diznificiranu“ vjerojatno znamo svi – ljubomorna zla kraljica pita ogledalo tko je najljepša žena u kraljevstvu, ono joj kaže da je to Snjeguljica, a ne ona, kraljica zatim pošalje lovca da ubije Snjeguljicu, ali on se smiluje i pusti je u šumu gdje ona sretne sedam patuljaka, kasnije je kraljica otruje jabukom ali je svojim poljupcem spasi princ i oni tako žive sretno do kraja života.
Nova Snjeguljica je Latinoamerikanka
U svojoj najnovijoj igranoj adaptaciji, iz Disneyja su odlučili ulogu Snjeguljice povjeriti mladoj Rachel Zegler, najpoznatijoj po Zlatnim globusom nagrađenoj izvedbi u nedavnom Spielbergovom remakeu filma “West Side Story“. Zegler, kći Poljaka i Kolumbijke, nije pripadnica bijele rase, barem u američkome poimanju toga pojma (u SAD-u Hispanoamerikanci se smatraju posebnom rasom).
Rachel Zegler, što se može vidjeti površnim pogledom na njezine fotografije, ne izgleda kao klasična verzija Snjeguljice. Da budemo izravni – koža joj ni izbliza nije bijela poput snijega kao što ime junakinje sugerira. Dodatno, za ulogu zle i ljubomorne kraljice odabrana je Gal Gadot, što izaziva dodatne probleme – trebali bismo povjerovati da je Wonder Woman, žena za koju je Margot Robbie nedavno priznala da je po njoj modelirala lik Barbie jer je „savršena, a ne možeš je mrziti“, ljubomorna na nekoga zbog izgleda?
No, nažalost, sam casting i nije toliko iznenađujuć kada se uzmu u obzir trendovi u Hollywoodu (ali i ne samo tamo, nego i u npr. britanskim produkcijama) posljednjih godina. Mnogi producenti i redatelji tvrde da bi povijesni filmovi i serije trebali odražavati današnju rasnu situaciju u Zapadu, tako da smo nedavno mogli vidjeti i crnu Anne Boleyn, povijesnu englesku kraljicu i majku kraljice Elizabete I, koja, ako to uopće treba spominjati, je bila bijelkinja.
Gal Gadot u filmu glumi zlu kraljicu, ljubomornu na Snjeguljicu.FOTO: Profimedia
Netflix je postao svojevrsni meme na internetu zbog svojih odabira glumaca, od crne Kleopatre spomenute na početku ovoga teksta, pa do popularne serije Bridgerton u kojoj britansku kraljicu Charlotte, koja je živjela na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, također glumi tamnoputa glumica.
Ovakvi odabiri mogu se podvesti pod zajednički nazivnik „pretjerane korektnosti“ i ispravljanja nepravdi tamo gdje ne treba i tamo gdje je zapravo štetno i za dominantnu, bijelu rasu, ali i za manjine. Afričke, azijske i američke domorodačke kulture imaju svoju bogatu povijest, mitologiju i književnost – zašto umjesto nasilnoga stavljanja manjinskih glumaca u uloge koje im jednostavno ne pripadaju ne adaptirati neku priču iz afričke mitologije? I sam Disney dokazao je kroz povijest s primjerima poput Mulan(kineska povijest/mitologija) i Moane(pacifička mitologija) da će dobru priču prihvatiti svi ako je dobro ispričana.
Naravno, odgovor koji se nameće je ciničan – zato što je lakše adaptirati već postojeću priču nego popularizirati novu.
Nova Snjeguljica neće imati ni princa ni sedam patuljaka?
I kao da kontroverze oko izbora glavne glumice nisu dovoljne, Disney je odlučio odbaciti još jedan element originalne priče – prema izvještajima, čini se da „sedam patuljaka“ neće biti sedam patuljaka, nego sedam bandita iz šume, a sve zbog toga što je navodno zaključeno da su likovi patuljaka uvredljivi za osobe niskoga rasta?
U intervjuu kojega su Rachel Zegler i Gal Gadot dale još prije nekoliko mjeseci, ali je tek nedavno postao viralan na internetu, čini se kao da kopaju još dublju rupu. Tako je glavna glumica najavila da „nije više 1937“, tako da Snjeguljica neće tražiti „pravu ljubav“ nego će imati „prave ciljeve u životu“, odnosno ispuniti svoju sudbinu da postane vladarica. Glumica je zatim najavila kako se nada da će time „poslati važnu poruku svima“.
Ovdje se na kraju nameće i pitanje – ako Snjeguljica nema „snježnobijelu“ kožu, ako nije zaljubljena u princa, ako zla kraljica nije ljubomorna na nju zbog izgleda i ako u priči uopće nema sedam patuljaka – možemo li uopće govoriti o adaptaciji Snjeguljice i sedam patuljaka?
Centar za kulturu Histrionski dom u Ilici 90 ovog će veljače ugostiti posebni filmski ciklus posvećen nedavno preminuloj Diane Keaton, legendarnoj glumici i oskarovki koja je svojim likovima i stilom trajno obilježila američku kinematografiju.
Connor Storrie i Hudson Williams, glavni protagonisti kanadske serije „Heated Rivalry”, trenutno su među najtraženijim imenima u svijetu zabave, a njihov fenomenalan uspjeh izvan ekrana upravo kulminira uoči Zimskih olimpijskih igara 2026. godine. Ova serija, koja je iznenadila publiku i kritiku, još jednom pokazuje kako gay romansa može osvojiti srca milijuna gledatelja širom svijeta i istovremeno zadržati profesionalnu ozbiljnost u prikazu sportskih i osobnih odnosa.
Prvi film iz serijala o Harryju Potteru ovoga se kolovoza vraća na velika platna diljem svijeta, i to u posebno osmišljenom, svečanom izdanju kojim se obilježava njegova 25. obljetnica.
No, ono po čemu će mnogi pamtiti Valentino Garavanija, a što je danas pomalo zaboravljeno, jest njegov cameo u kultnom filmu „Vrag nosi Pradu“ iz 2006. godine. Ovaj film, koji je spojio modni svijet i hollywoodsku dramatiku, postao je pravi modni fenomen, a Valentino je jedini stvarni dizajner koji je pristao pojaviti se u filmu kao on sam.
Film „Svadba“ još nije ni stigao u redovnu kinodistribuciju, a već je postao povijesni fenomen domaće kinematografije, oborivši sve dosadašnje rekorde. Nevjerojatnih 41.263 ulaznica prodano je u pretprodaji, što predstavlja najveći broj pretprodanih ulaznica u povijesti hrvatskih kina, nadmašivši čak i rezultate svjetski poznatih blockbustera poput Star Warsa, koji je u Hrvatskoj u pretprodaji ostvario 25 tisuća ulaznica.
Zimsko izdanje Mreže festivala Jadranske regije održat će se u razdoblju od 22. siječnja do 5. veljače, pružajući publici u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji jedinstvenu priliku da besplatno pogleda odabrani program suvremenih, višestruko nagrađivanih regionalnih filmskih ostvarenja, i to putem kinoprojekcija te online distribucije.
Tijekom siječnja Kulturno informativni centar u Zagrebu postaje mjesto susreta filmskih znalaca, znatiželjnika i ljubitelja domaće kinematografije kroz program Omiljeni domaći krimi klasici, u sklopu kojeg se prikazuju četiri ključna ostvarenja hrvatskog kriminalističkog filma nastala u razdoblju od pedesetih do devedesetih godina 20. stoljeća. Program se odvija u sklopu ciklusa Tuškanac u gostima, u partnerstvu s Hrvatskom kinotekom pri Hrvatskom državnom arhivu, a publici nudi rijetku priliku da na velikom platnu ponovno pogleda filmove koji su oblikovali domaći krimi žanr, pritom ga duboko ukorijenivši u lokalni prostor, društvene okolnosti i psihologiju likova koji se nalaze na rubu sustava.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.