Odluka da se tajno testiraju i glumice za ulogu Gospodara tame otkriva duboku neiskrenost studija prema fanovima. Umjesto otvorenog dijaloga o liku koji simbolizira najčišće lice zla, HBO bira strategiju „misteriozne kutije“, potajno mijenjajući ono što nikada nije smjelo biti dirano.
Voldemort nije tek još jedan negativac kojeg se može preoblikovati poput plastelina, nego ključni antipod Harryju Potteru, oličenje muške taštine, ambicije i tiranije, baš onakav kakvim ga je Rowling stvorila i kakvim ga je Ralph Fiennes nezaboravno utjelovio.
Takva intervencija ne odaje hrabrost nego prijezir prema književnoj podlozi i publici. Ona poručuje da je sve dopušteno radi kratkotrajnog medijskog šoka i viralnog efekta.
Umjesto da se fokusira na kvalitetnu produkciju, dublju razradu likova i poštivanje izvornog materijala, HBO očito vjeruje da je provokacija važnija od priče.
Time ne riskira samo gubitak povjerenja najodanijih obožavatelja, nego i poništava vlastitu ambiciju da izgradi „definitivnu“ adaptaciju.
Promjena spola Voldemortu nije progresivni čin, nego samoranjavanje franšize. Ona relativizira ideju identiteta koju je Rowling sustavno gradila, gazi po Fiennesovoj glumačkoj ostavštini i stavlja fanove u položaj testne publike za eksperiment koji nitko nije tražio.
Ako HBO doista ide tim putem, ne treba se čuditi kada se fanovi okrenu protiv serije s istom strašću s kojom su nekoć branili taj svijet. Kad jednom narušiš srž lika, ne obnavljaš mit – rušiš ga.