Jedan od najvećih redatelja svih vremena, britanski majstor trilera i strave Alfred Hitchcock rođen je prije nešto više od 125 godina, 13. kolovoza 1899. Tim povodom BBC je iz arhive izvukao i ponovno publicirao intervju koji je njihovom radiju veliki redatelj dao 1964., a u kojemu je govorio o svojim tehnikama snimanja filmova.
Što je slavni redatelj tada otkrio, pročitajte u nastavku teksta.
Alfred Hitchcock volio je manipulirati emocijama publike
“Vjerujem u stavljanje strave u um publike, a ne nužno na ekran“, rekao je kada su ga upitali kako je usavršio svoju neobičnu sposobnost da drži publiku na rubu stolica.
Redatelj je objašnjavao da je njegova spretnost u stvaranju i održavanju kinematografske napetosti ukorijenjena u njegovom intuitivnom razumijevanju ljudske psihologije.
Hitchcock je u to vrijeme već napravio revoluciju u žanru trilera s nizom klasičnih filmova kao što su Vrtoglavica, Psiho i Stranci u vlaku. Majstor u umjetnosti polaganog podizanja napetosti na ekranu, vjerovao je da ključ neizvjesnosti nije samo u šokiranju gledatelja, već u suptilnom manipuliranju njihovom percepcijom i emocijama.
U svojim filmskim scenama polako bi gradio sve veću prijetnju, rastežući tjeskobu publike da bi se nešto strašno moglo dogoditi svakog trenutka. Onda kada bi se to konačno dogodilo, gledatelje filma preplavio bi intenzivan osjećaj olakšanja.
Katarza je bila ključna za Hitchcocka
Hitchcock je sebe usporedio s operaterom vlaka smrti, znajući koliko daleko gurnuti svoju publiku da ih oduševi, ali ne idući toliko daleko da im iskustvo ne bude neugodno. “Ja sam, u neku ruku, čovjek koji kaže, dok konstruira film, ‘ovo će ih natjerati da vrište’“, rekao je.
“Ako zaronite preduboko, vriska će se nastaviti dok cijeli vagon prelazi preko ruba. Stoga, ne smijete ići predaleko, jer želite da siđu s vlaka smrti hihoćući se od zadovoljstva, kao žena koja izlazi iz dvorane nakon vrlo sentimentalnog filma, i kaže, ‘oh, dobro sam se isplakala’.”
Redatelj je ovaj osjećaj nazvao “zadovoljstvom privremene boli“. Ljudi će “podnijeti agoniju napetog filma” pod uvjetom da im pružite neki oblik katarzičnog oslobađanja od napetosti.
Hitchcock je znao da neizvjesnost mora biti ukorijenjena u iščekivanju opasnosti. Dakle, gledatelji su morali biti svjesni stvari koje su bile nepoznate likovima u filmu. Tada bi mogli unaprijed odrediti što bi se moglo dogoditi i brinuti se o ishodu.
Iako je Hitchcock bio izuzetno vješt u korištenju zvuka ili tišine za pojačavanje filmskog dojma, sebe je smatrao prvenstveno vizualnim pripovjedačem. Karijeru je započeo 1920-ih režirajući nijeme filmove i naučio je pomicati granice onoga što bi kamera obično radila. Stalno je eksperimentirao s odvažnim potezima kamere i inovativnom montažom kako bi prenio bitne detalje zapleta, motivaciju likova ili njihovo emocionalno stanje.
Alfred Hitchcock smatrao je da je ono što publika osjeća bitnije od onoga što vidi
Natjerati publiku da se emocionalno uključi bilo je ključno za Hitchcocka, kako bi mogao manipulirati njihovim osjećajima. To je, smatrao je, mnogo važnije od onoga o čemu se zapravo radi u filmu. Hitchcock je bio taj koji je popularizirao izraz “MacGuffin”, za sredstvo zapleta koje pokreće motivaciju likova i priču naprijed bez intrinzičnog značenja.
“Uopće me nije briga za sadržaj“, rekao je u intervjuu za BBC. “Film može biti o bilo čemu, sve dok natjeram tu publiku da reagira na određeni način na sve što stavim na ekran. A ako se počnete brinuti o detaljima o čemu govore novine, što špijuni pokušavaju ukrasti, pa to je puno gluposti, ne mogu se zamarati time.”
Hitchcock je znao da nije potrebno publici pokazati sve da bi iz nje izmamio ovakav intenzivan osjećaj, te da je ono što publika zamišlja često strašnije od onoga što vidi. To je bila tajna njegovog pristupa snimanju filmova.
Tijekom siječnja Kulturno informativni centar u Zagrebu postaje mjesto susreta filmskih znalaca, znatiželjnika i ljubitelja domaće kinematografije kroz program Omiljeni domaći krimi klasici, u sklopu kojeg se prikazuju četiri ključna ostvarenja hrvatskog kriminalističkog filma nastala u razdoblju od pedesetih do devedesetih godina 20. stoljeća. Program se odvija u sklopu ciklusa Tuškanac u gostima, u partnerstvu s Hrvatskom kinotekom pri Hrvatskom državnom arhivu, a publici nudi rijetku priliku da na velikom platnu ponovno pogleda filmove koji su oblikovali domaći krimi žanr, pritom ga duboko ukorijenivši u lokalni prostor, društvene okolnosti i psihologiju likova koji se nalaze na rubu sustava.
Najduži televizijski doček ove godine priprema Dalibor Petko! Tradicionalni novogodišnji specijal njegovog showa na CMC televiziji počinje 31. prosinca u 20 sati i traje čak pet sati – potpuno bez reklama.
Filmska karijera Brigitte Bardot jedna je od najintrigantnijih i najslojevitijih priča europske kinematografije, ne samo zbog broja filmova koje je snimila, nego zbog načina na koji je svaki njezin nastup redefinirao odnos između glumice, publike i društvenih očekivanja. U razdoblju kraćem od dvadeset i pet godina, Bardot je snimila gotovo pedeset filmova, ostavivši iza sebe opus koji nije samo filmska kronologija, već i emocionalna i kulturna mapa jednog burnog stoljeća.
Završetkom prve sezone serije It: Welcome to Derry gledatelji su ostali suočeni s istim pitanjem koje već desetljećima prati priču o zlokobnom klaunu Pennywiseu – može li se zlo ikada uistinu zaustaviti ili se ono, poput samoga vremena, samo neprestano vraća u novim oblicima. Emitiranjem posljednje epizode zaključena je prva, izrazito mračna i atmosferična sezona ove HBO-ove serije, koja je uspjela proširiti poznati svijet romana Stephena Kinga te ga dodatno produbiti kroz povijesnu, psihološku i mitološku prizmu gradića Derryja.
Obožavatelji serije Stranger Things danas konačno dolaze do odgovora na jedno od najčešćih pitanja uoči završetka kultne Netflixove priče – koliko zapravo traje oproštaj od Hawkinsa. Uoči božićnog objavljivanja završnog dijela pete sezone, kreatori serije otkrili su točne minute posljednjih epizoda, što jasno pokazuje da se radi o završnici epskih razmjera.
Objavljen je prvi službeni trailer za „Odiseju“, novi film Christophera Nolana, čime je započelo odbrojavanje do jednog od najiščekivanijih filmskih događaja posljednjih godina. Riječ je o Nolanovu prvom dugometražnom projektu nakon „Oppenheimera“, filma koji je 2024. godine osvojio Oscara za najbolji film i najbolju režiju, a ovoga puta slavni redatelj okreće se jednom od temeljnih djela zapadne civilizacije – Homerovu epu „Odiseja“.
U povijesnom preokretu koji mijenja način na koji milijuni gledatelja diljem svijeta prate prestižne filmske nagrade, Oscari će od 2029. godine biti ekskluzivno emitirani na YouTubeu. Ova promjena označava kraj više desetljeća dugog prijenosa ceremonije na televizijskom kanalu ABC i početak nove ere u kojoj digitalne platforme preuzimaju primat u prijenosu velikih kulturnih događaja.
Dalibor Petko je ime koje je već godinama sinonim za hrvatsku medijsku scenu, osobito za radijske i televizijske emisije koje spajaju glazbu i zabavu. Njegova karijera započela je još u srednjoj školi, kada je prvi put preuzeo voditeljsku ulogu i otkrio da ga scena ispunjava na način koji nijedan školski predmet nije mogao. Kao dijete introverta koji je u sebi nosio glasnog ekstroverta, Dalibor je pronašao svoj put kroz improvizaciju i prisutnost pred publikom.
U trenutku kada je objavljeno da je među 24 odabrana izvođača Dore 2026, Karolina Ilić doživjela je ono što mnogi mladi glazbenici sanjaju godinama. Za nju to nije bio tek prolazak na nacionalni izbor, nego potvrda da njezin autorski rad, identitet i glazbena vizija imaju svoje mjesto na velikoj pozornici. Radost i uzbuđenje ubrzo su, međutim, zamijenjeni neočekivanim obratom.
Nakon uspješnih singlova „Led“ i „Fantazija“, dvojac Grše i Miach vraća se na glazbenu scenu novim zajedničkim projektom – pjesmom „Sante“, praćenom videospotom koji je danas službeno objavljen. Ova treća suradnja potvrđuje status dvojca kao jednog od najprepoznatljivijih i najuspješnijih tandema domaće glazbene scene, spajajući prepoznatljivu zvučnu estetiku s upečatljivim vizualnim identitetom.
