Zvijezda serije ‘Blaž među ženama’: Maja nije savršena – i zato ju je zabavno igrati, a sa Slavkom Sobinom uvijek je užitak raditi

Glumici Miji Bujan uloga psihologinje Maje u seriji Blaž među ženama predstavlja prvi televizijski angažman. Zadarska glumica otkriva što ju je privuklo upravo ovom liku te koju je ulogu prvotno željela igrati. Sa Slavkom Sobinom ovo joj je druga suradnja, prije toga Mia ga je angažirala u vlastitom autorskom projektu, a od tada su, kako kaže, postali dobri prijatelji. U razgovoru otkriva i kako se nosi s izazovima u kazalištu, filmu i na televiziji, te što je ispunjava izvan seta – od spontanih trenutaka na snimanju do vlastitih autorskih projekata koji joj pomažu rasti i istraživati nove kreativne puteve.

Što Vas je privuklo ulozi Maje u seriji ‘Blaž među ženama’ i kako je došlo do Vašeg angažmana?

Maja mi je vrlo zanimljiva zato što nije „savršeni lik“ — ima mnogo odgovornosti, topline, ali i ljudskih slabosti, mana, a kontraste je uvijek zabavno igrati. Uloga psihologinje koja s lakoćom savjetuje druge, a sama teško pronalazi način da se nosi sa svojim problemima, glumački znači da postoji prostor za dubinu i promjene — a to volim igrati. Angažman je došao preko kastinga; zapravo sam bila pozvana za drugu ulogu — sestru Dariju — ali redatelj Goran Kulenović je odmah osjetio da bi mi Maja bila bliža.

Imate li sličnosti sa svojom junakinjom? Jeste li Vi možda nekome ‘najstarija sestra’ u stvarnom životu, osoba koja uvijek želi pomoći i sve drži pod kontrolom?

Da, osjećam da u nekim aspektima dijelim sličnosti s Majom. I ja sam organizirana, volim kad su odnosi jasno određeni i sretna sam kad mogu pomoći ljudima oko sebe. Rekla bih da sam “starija sestra” u odnosima sa svojim prijateljima jer sam vrlo brižna, pažljiva i često im dijelim savjete.

Kakva je bila atmosfera na setu? Ima li neka anegdota sa snimanja koju biste podijelili s nama?

Atmosfera je bila prekrasna — ekipa vrlo bliska, gotovo obiteljska, puna dobrih ljudi, posvećenih, koji zaista žele da projekt bude kvalitetan i serija uspješna. Jedna anegdota koja mi je u sjećanju: mislim da se to dogodilo drugi ili treći tjedan od početka snimanja, imunitet mi je pao i izašao mi je ječmenac na oku, a kapak natekao za duplo. Nastala je opća panika na setu jer me to onemogućilo da nastavim sa snimanjem. Međutim, zahvaljujući predivnim ljudima iz produkcije i njihovoj dobroj organizaciji, odmah su me odveli najbližem oftalmologu i problem je ubrzo bio riješen, a snimanje spašeno.

U seriji Slavko Sobin tumači Špiru, a ovo Vam nije prva suradnja sa splitskim glumcem. Ranije ste ga angažirali u kratkometražnom filmu ‘Ljeto iza nas’, kako je bilo ponovno raditi s njim na ovom projektu?

Bilo mi je izuzetno drago ponovno surađivati sa Slavkom. Kroz rad na filmu „Ljeto iza nas“ upoznala sam se s njegovom profesionalnošću, smislom za detalje i brzo sam shvatila kakav je užitak s njim dijeliti kadar. On je partner o kojem sanjate: pametan, brz, brižan i nesebičan! Pritom smo s vremenom postali jako dobri prijatelji pa imam osjećaj da je to dodatno pospješilo suradnju na “Blažu” — već postoji međusobno povjerenje i razumijevanje, što puno znači kada se likovi koje igramo susreću i kada su emocije koje trebamo pokazati zahtjevne.

Film ‘Ljeto iza nas’ potpisujete kao redateljica i scenaristica zajedno s Doroteom Ilečić Sever. Kako je nastao taj projekt i što Vam je to iskustvo donijelo?

„Ljeto iza nas“ je naš autorski prvijenac. Dorotea i ja smo imale ideju da ispričamo priču o prijateljstvu — dvije prijateljice koje dođu na otok da se odmore, a situacija poprimi kobne razmjere tijekom jedne noći. Od jedne jednostavne ideje počele su se razvijati slojevi — emocije, dileme, posljedice — i htjele smo ih sve zabilježiti u kratkom formatu. Smatram da je taj film bio od krucijalne važnosti za razvijanje moje karijere: razumijevanje procesa od ideje do ekrana (scenarij, režija, snimanje, montaža), ali me naučio i hrabrosti da sama kreiram posao, da radim iza kamere i da se upustim u produkciju.

Nedavno ste imali premijeru predstave ‘Lutkina kuća, dio drugi’ u GKM-u. Kako je bilo surađivati s Anom Gruicom Uglešić?

S Anom je bilo prekrasno raditi — izuzetna glumica, posvećena, vrlo svjesna svoje uloge (na sceni i izvan nje) i vrlo otvorena za zajednički rad. Predstava je intimna, prostor je takav da smo cijelo vrijeme na pola metra od publike, što čini da svaki pokret, svaki udah, svaka nijansa u glasu ima veliku važnost. To je zahtijevalo koncentraciju, ali i činilo proces izuzetno živim i poticajnim. Gledati Anu kako se ona nosi sa zadatkom i procesom izgradnje Nore, iz pozicije mlađe kolegice, bilo je vrlo inspirativno.

Radili ste na filmu, u kazalištu, a sada i na televiziji. U kojem se mediju najviše osjećate ‘kao doma’ i što Vam je do sada bio najveći profesionalni izazov?

Osjećam da svaki medij ima svoje čari i svoje zahtjeve. Kazalište ima nešto magično: neposrednost, energiju publike, fizičku prisutnost, mogućnost da stvari rastu iz scene u scenu. Film i televizija donose druge izazove — preciznost, kontrolu, rad pred kamerom, ponavljanje scena, fragmentiranost snimanja. Po prirodi sam znatiželjna — uživam u istraživanju u svim medijima — ali možda je kazalište mjesto gdje se najviše osjećam „na svome“. Moguće da je to tako i zbog toga što imam najviše iskustva s kazališnim daskama. Najveći profesionalni izazov do sad bio mi je voditi vlastiti projekt („Ljeto iza nas“), nositi odgovornost za više stvari odjednom: produkcija, scenarij, režija, gluma. Zato sam sretna i zahvalna što nisam to sve morala sama, već sam uz sebe imala beskrajno talentiranu i vrlo sposobnu kolegicu Doroteu.

Kada ne snimate i niste na probama, kako najradije provodite slobodno vrijeme? Kako se najlakše opuštate od užurbanog ritma?

Kad sam slobodna, volim provoditi vrijeme s ljudima koje volim — svojom obitelji i prijateljima. Također, zbog prirode svog posla, stalno sam u intenzivnoj interakciji s drugima pa volim odvojiti vrijeme da budem sama. Tada čitam, meditiram, slušam muziku, planiram projekte — volim istraživati, ali i odmarati se. Ispunjavaju me jednostavne stvari — kuhanje, šetnja, trening, meditacija ili obična tišina — sve mi to pomaže da se resetiram.

PROČITAJTE: Ovo je serija koju svi u gradu već spominju – “Blaž među ženama” donosi urnebesne scene iz splitskog života

I za kraj, što Vas čeka dalje? Možemo li uskoro očekivati nove projekte?

Naravno, ja nikad ne mirujem! Već imam neke projekte “na lageru”, ali još nisam u poziciji da otkrivam detalje. Uvijek razmišljam o novim kreativnim idejama, mogućim autorskim projektima — bilo da je riječ o filmovima ili predstavama. Nadam se da će mi se u budućnosti otvoriti još prilika na televiziji, ali i u kazalištu. Stalo mi je da su lica koja igram slojevita, da imaju dubinu i da potiču publiku na razmišljanje i prema tome biram svoj sljedeći projekt.