Zdenka Kovačiček: “Oslanjala sam se isključivo na sebe”
Jedna od najznačajnijih žena na hrvatskoj glazbenoj sceni otkriva nam što ju je vodilo kroz život, kad je bila najsretnija i što joj pomaže da ostane vitalna.
Legenda hrvatske glazbe opis je koji često prati Zdenku Kovačiček, no usprkos njegovoj jačini, on tek zagrebe po površini bogatstva glazbenog stvaralaštva, ali i života ove velike pjevačice. Zdenka, nezaustavljiva, buntovna i svoja, uvijek je bila ispred svog vremena, kako i sama često kaže. Na tom ju je putu vodila znatiželja, ali i velika ljubav prema glazbi i životu. Hrabrost da bude svoja upravo je ono zbog čega joj se divimo, naravno, uz sva glazbena postignuća.
Vaša je karijera bogata i impresivna. Na što ste najponosniji u svojoj karijeri, nešto što ni danas ne biste mijenjali?
Ne bih mijenjala svoju znatiželjnu prirodu koja me tjerala na to da istražujem i izazivam. Tako su nastala djela ispred svog vremena koja su obilježila hrvatsku glazbenu povijest.
Što Vam je bilo najteže savladati u poslu, ali i u privatnom životu?
Upravo spojiti posao i privatan život. Moj posao značio je profesiju, način života, strast i hobi. Nije bilo lako spojiti majčinstvo (samohrano), putovanja s odrastanjem moje kćeri…
Je li bilo trenutaka kada ste željeli ići dalje, a činilo Vam se da nemate potrebnu podršku? Na što ste se oslanjali u tim trenucima?
Podrška mi nije trebala, oslanjala sam se isključivo na sebe i svoj instinkt. Nakon savjeta mojih roditelja i upozorenja da neće biti lako, osjećala sam pobjedu i neopisivo zadovoljstvo kad sam ostvarila sve svoje snove.
Kad se osvrnete na svoju karijeru, je li bilo slučajeva u kojima ste smatrali da Vaš spol ima značajnu ulogu, pozitivnu ili negativnu, u Vašim mogućnostima ili izazovima? Kako ste se nosili s time?
Moj spol imao je jedinu moguću ulogu. Kao žena nailazila sam na prepreke zato što sam žena, i s time sam se hrabro nosila. Nikad nisam koristila atribute zato što sam žena da bih postigla neki cilj. To mi se činilo nedostojnim umjetnosti glazbe. Radije sam koristila talent, upornost i strpljenje.
Kako ste se nosili s neizbježnim olujama i teškim trenucima tijekom života? Što Vam je u takvim periodima najviše bilo od pomoći?
Moja ljubav prema glazbenoj umjetnosti, moja ljubav prema životu i svemu što on donosi.
Kada ste u životu bili najsretniji?
Kad se rodila moja kćer Tina.
Kada gledate svijet u kojem danas živimo, kakav Vam se čini? Jeste li optimistični ili pesimistični s obzirom na današnje društvo?
Moram priznati da sam pesimist gledajući današnje društvo, ali optimist gledajući svog malog unuka Maxa Domagoja, slušajući njegov dječji smijeh.
Malo je reći da je Vaša energija zarazna. Što biste rekli da je zaslužno za to i što Vam pomaže da ostanete vitalni?
Opet ta moja zaluđenost scenskom umjetnošću, lijepe stvari koje mi se neočekivano događaju i koje su razlog za to da idem prema naprijed, a najviše otkad se rodio moj mali unuk Max.
Ako postoji jedna poruka koju biste uputili mladim ljudima danas, sa svojim životnim iskustvom, koja bi to poruka bila?
Volite život i uživajte u svakom trenutku jer sve brzo prođe i nema povratka.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjevačica je na Instagramu objavila romantične prizore s bivšim kanadskim premijerom, ali i tople obiteljske trenutke s bivšim zaručnikom i kćeri Daisy Dove
Hrvatski nogometni reprezentativac podijelio je dirljive obiteljske trenutke iz Župe svetog Mateja na Viškovu i pokazao koliko su mu vjera i obitelj važni
Dok je snijeg zabijelio grad, pjevačica je s djecom iskoristila zimski ugođaj za sanjkanje, igru i obiteljske šetnje, a s pratiteljima podijelila tople trenutke iz privatnog života
Dok je Hrvatska okovana snijegom, popularna pjevačica spakirala je kupaće kostime i zamijenila minuse palmama, bazenima i egzotičnim atrakcijama Balija.
Dalibor Petko je ime koje je već godinama sinonim za hrvatsku medijsku scenu, osobito za radijske i televizijske emisije koje spajaju glazbu i zabavu. Njegova karijera započela je još u srednjoj školi, kada je prvi put preuzeo voditeljsku ulogu i otkrio da ga scena ispunjava na način koji nijedan školski predmet nije mogao. Kao dijete introverta koji je u sebi nosio glasnog ekstroverta, Dalibor je pronašao svoj put kroz improvizaciju i prisutnost pred publikom.
U trenutku kada je objavljeno da je među 24 odabrana izvođača Dore 2026, Karolina Ilić doživjela je ono što mnogi mladi glazbenici sanjaju godinama. Za nju to nije bio tek prolazak na nacionalni izbor, nego potvrda da njezin autorski rad, identitet i glazbena vizija imaju svoje mjesto na velikoj pozornici. Radost i uzbuđenje ubrzo su, međutim, zamijenjeni neočekivanim obratom.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
