Iako je objavljeni vizualni album “Black Is King”, inspiriran filmom “Kralj lavova”, izazvao ogroman interes i pohvale, prisutna je i zabrinutost među kritičarima zbog straha od reakcija fanova, posebno kada je u pitanju Beyoncé.
Dok su se afro-američke kritičarke poput Lauren Michele Jackson i Angelice Bastien trudile izraziti svoje misli o albumu, uključujući i nekoliko kritičkih komentara, njihov pristup često je bio opterećen potrebom za odobravanjem i ljubavlju prema Beyoncé.
Čak i kad se netko drzne kritizirati Beyonce, to radi u rukavicama
U međuvremenu, kritičarke poput Judicaelle Irakoze upozorile su na potencijalno problematične aspekte “Black Is King”, ali su i dalje osjećale potrebu naglasiti svoju odanost umjetnici, što je rezultiralo negativnim reakcijama fanova.
Kritičari se nalaze u teškoj situaciji; s jedne strane, žele slobodno izraziti svoje mišljenje, dok s druge riskiraju ljutnju strastvenih obožavatelja. U današnjem medijskom okolišu, gdje su povezanost i pristup zvijezdama strogo kontrolirani, kritičari su često prisiljeni ublažavati svoje komentare ili se suzdržati od otvorenih kritika kako bi zadržali potencijalne prilike za suradnju.
S obzirom na sve veće nejednakosti u društvu, zaštita novca i reputacije postaje ključna. U zemlji gdje uspjeh u industriji zabave često ovisi o očuvanju bogatstva i javnog dobra, kritičari se suočavaju s pritiskom da izbjegnu stvaranje konflikata. Također, dolazi do stvaranja osjećaja fragilnosti među poznatim osobama, što dovodi do još veće opreznosti kada je u pitanju kritika.
Povrh svega, u američkom kontekstu, kritika se često doživljava kao nešto što bi trebalo biti pristojno, čime se gubi oštrina i iskrenost u analizi umjetničkih djela. Neki kritičari smatraju da su najpopularniji umjetnici poput Beyoncé, Taylor Swift i Lana Del Rey zaštićeni od kritike, dok se istovremeno podcjenjuju njihovi postupci i odluke. Ako se umjetnicima stalno govori da su njihova najbolja djela jedina koja zaslužuju pažnju, riskira se gubitak vrijednosti u pregledu i procjeni cijelog opusa.
Kritizirati Beyonce jako je riskantno za status unutar industrije
U konačnici, strah od kritiziranja Beyoncé nije samo strah od povratne reakcije, već i od gubitka statusa i mogućnosti unutar industrije. Kritičari se bore s preprekama koje dolaze s potrebom za održavanjem dobrih odnosa s poznatim osobama i njihovim obožavateljima, što često rezultira autocenzurom i površnim analizama.
Samo iskren i kritičan pristup može osloboditi umjetnike od vječnog straha od osude, otvarajući prostor za istinski dijalog o njihovom radu.