Vijest o njezinoj smrti odjeknula je globalnim medijskim prostorom poput tihe, ali snažne potvrde da je zauvijek završilo jedno razdoblje u kojem su film, estetika i društveni pomaci nerijetko nosili lice Brigitte Bardot. Njezina smrt nije bila iznenadna, ali jest bila kraj dugog života obilježenog intenzitetom, kontrastima i snažnim osobnim odlukama koje su često bile u suprotnosti s očekivanjima javnosti.
Posljednjih mjeseci života Bardot se suočavala s ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama. Tijekom jeseni bila je hospitalizirana i podvrgnuta operativnom zahvatu, a iako detalji njezina zdravstvenog stanja nikada nisu u potpunosti iznošeni u javnost, bilo je jasno da se radi o osjetljivom razdoblju za ženu koja je već godinama živjela povučeno, daleko od reflektora koji su je nekoć neumorno pratili. Nakon povratka u svoj dom na jugu Francuske, nastavila je oporavak, no njezino tijelo, iscrpljeno godinama i bolešću, naposljetku je popustilo.
Brigitte Bardot rođena je 28. rujna 1934. godine u Parizu, u obitelji stroge građanske strukture, a njezino djetinjstvo obilježila je disciplina baleta, koju će kasnije zamijeniti slobodom filmskog seta. Već u ranim dvadesetima postala je lice koje je nemoguće ignorirati — njezina pojava na platnu donosila je nešto novo, sirovo i neukrotivo, energiju koja se opirala tadašnjim pravilima o tome kako žena treba izgledati, govoriti i postojati u javnom prostoru.
Prijelomni trenutak u njezinoj karijeri dogodio se sredinom pedesetih godina, kada je filmska publika prvi put masovno reagirala na njezinu prirodnost, senzualnost i emocionalnu otvorenost. Bardot nije glumila femme fatale u klasičnom smislu — ona je bila žena koja se nije ispričavala zbog vlastitog postojanja, zbog tijela, želja ili slobode izbora. Upravo zbog toga postala je simbol seksualne revolucije i nova paradigma ženstvenosti u poslijeratnoj Europi.
Tijekom sljedećih desetljeća ostvarila je impresivnu filmsku karijeru, surađujući s najznačajnijim redateljima svog vremena i snimajući filmove koji su ostavili dubok trag u povijesti kinematografije. No u trenutku kada je njezina slava dosegla vrhunac, Bardot je povukla potez koji je zapanjio i obožavatelje i industriju — 1973. godine odlučila je u potpunosti napustiti glumu.
Odlazak iz filma nije značio povlačenje iz borbe. Naprotiv, Bardot je sljedeće desetljeće posvetila onome što je smatrala istinskim smislom svog života: zaštiti životinja. Osnivanjem vlastite zaklade, u koju je uložila osobna sredstva, energiju i međunarodni ugled, započela je dugogodišnji aktivistički rad koji je uključivao borbu protiv okrutnosti, industrijskog zlostavljanja životinja i nehumanih praksi diljem svijeta. Za mnoge je upravo taj dio njezina života bio snažniji i značajniji od filmske karijere.
Ipak, Bardot je bila i ostala figura koja je izazivala podjele. Njezine izjave o društvenim i političkim temama često su bile oštre, ponekad provokativne, a nerijetko i predmet sudskih postupaka i javnih osuda. Upravo ta kontradiktornost — istodobna borba za slabije i retorika koja je izazivala otpor — oblikovala je kompleksnu sliku žene koja nikada nije pristajala na jednostavne definicije.
Smrt Brigitte Bardot nije samo biološki kraj jednog života, već i simboličan oproštaj od epohe u kojoj su umjetnost, osobnost i javna rasprava bili neraskidivo povezani. Ostaje iza nje golemo naslijeđe — filmovi koji se i danas gledaju, ideali koji su inspirirali generacije aktivista i ime koje će zauvijek ostati upisano u povijest popularne kulture.
Brigitte Bardot bila je više od glumice. Bila je fenomen, mit i stvarna osoba u stalnom sukobu s vlastitom slavom. Njezin odlazak zatvara jedno poglavlje 20. stoljeća, ali ostavlja pitanja, rasprave i utjecaj koji će još dugo nadživjeti vrijeme u kojem je živjela.