Tina Knowles oduvijek se nesebično trudila za svoje kćeri — a jedna anegdota iz njezinih memoara Matriarch otkriva do koje je mjere bila spremna ići kako bi sve ispalo savršeno.
U knjizi 71-godišnja poduzetnica prisjetila se problema koji je iskrsnuo tijekom snimanja glazbenog spota za pjesmu No, No, No (Part 2) grupe Destiny’s Child, gdje je bila zadužena za frizure članica tadašnjeg kvarteta: Beyoncé, Kelly Rowland, LaTavije Roberson i LeToye Luckett. Režiju je vodio Darren Grant, a za šminku su bili zaduženi Chris Maldonado i Eric Ferrell.
“Svaka je djevojka željela nešto posebno, a Beyoncé je prvi put poželjela imati pramenove,” napisala je Tina o tada 16-godišnjoj kćeri, koja danas ima 43 godine. “Ja sam u svojoj kosi imala svijetle plave pramenove, a njoj sam planirala staviti lažne platinaste koje bih zalijepila kao tanke pruge.” Međutim, čim je Tina ušla u prostor za šminku i frizuru, osjetila je napetost. Iako su se Maldonado i Ferrell do tada zabavljali, kad je ušla – utihnuli su i čak je, kako piše, “namrgođeno pogledali.”
Nedugo potom stigla je Beyoncé, spremna za ugradnju lažnih plavih pramenova — no ubrzo su shvatile da Tina “nije ponijela dovoljno.” Osjetila je kćerinu frustraciju i znala da su šminkeri spremni gledati je kako se muči.
No sve se promijenilo u jednom trenutku. Kad je Beyoncé nazvala Tinu“mama”, atmosfera se naglo popravila. “Dečki su se počeli smijati, ne meni, nego sebi. Priznali su da su me ‘bojkotirali’,” stoji u knjizi. Maldonado joj je tada objasnio da je njegov prijatelj u početku trebao raditi frizure, no naknadno su mu rekli da ne dolazi jer će “frizure raditi redateljeva djevojka.” Tina se nasmijala toj situaciji i objasnila da nije u vezi s redateljem, koji je 15 godina mlađi od nje.
Od tog trenutka između Tine i šminkera razvilo se prijateljstvo — a priznali su joj i da su planirali biti neljubazni dok nisu doznali da je Beyoncéina majka.
Iako je napetost nestala, problem s frizurom je ostao. No Tina se brzo snašla: “Pogledala sam se u ogledalo, uzela male škare i počela rezati vlastite pramenove — dovoljno da ih zalijepim u kćerinu kosu, a da pritom ne ostanem ćelava,” prisjetila se. Prema memoarima, Maldonado i Ferrell tada su komentirali kako je očito da je Tina Beyoncéina majka jer “nijedna druga frizerka ne bi rezala vlastitu kosu kako bi dovršila frizuru.”
Pjesma No, No, No (Part 2), u suradnji s Wyclefom Jeanom, bila je prekretnica za Destiny’s Child. Nakon objave 1997., singl je dosegao treće mjesto Billboardove ljestvice Hot 100, a zasjeo je i na vrh ljestvice Hot R&B/Hip-Hop Songs.
Eurosong je desetljećima volio sebe zamišljati kao sigurno utočište glazbe – prostor u kojem se politika zaustavlja na vratima pozornice, a reflektori obasjavaju isključivo pjesme, izvođače i obećanje zajedništva. No povijest tog natjecanja pokazuje da se stvarnost uvijek, prije ili kasnije, probije kroz scenografiju. Odluka Nema, pobjednika Eurosonga 2024., da vrati svoj trofej Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU), nije samo osobni čin savjesti, nego i simbolički rez u tkivu natjecanja koje se već godinama bori s vlastitim proturječnostima.
Reality zvijezda u novoj epizodi The Kardashians otvoreno progovorila o apstinenciji, ljubavnim brodolomima i tome zašto joj danas solo život savršeno odgovara.
Pjevačica je pokazala originalne i uređene kadrove iz spota 'Dio mene' te iskreno progovorila o odluci da u javnosti još neko vrijeme sakrije trudnoću.
Pop boje, blagdanski motivi i luksuzne teksture definiraju Chanel Holiday ekskluzivnu blagdansku selekciju modnih dodataka koja u prvi plan stavlja sofisticiranu interpretaciju božićne estetike. Kolekcija je osmišljena kao hommage sezoni slavlja, uz naglasak na detalje koji čine razliku.
Postoje LEGO setovi koji se slažu, izlože i s vremenom padnu u zaborav. A postoje i oni rijetki, pomno osmišljeni modeli koji nadilaze granicu igračke i postaju predmet želje, razgovora i statusa. Upravo takav je novi LEGO Icons set inspiriran serijom Stranger Things – Creel House, mračna kuća iz Hawkinsa koja u Hrvatsku stiže za svega nekoliko dana i već sada se smatra jednim od najpoželjnijih kolekcionarskih izdanja ove godine.
Eurosong je desetljećima volio sebe zamišljati kao sigurno utočište glazbe – prostor u kojem se politika zaustavlja na vratima pozornice, a reflektori obasjavaju isključivo pjesme, izvođače i obećanje zajedništva. No povijest tog natjecanja pokazuje da se stvarnost uvijek, prije ili kasnije, probije kroz scenografiju. Odluka Nema, pobjednika Eurosonga 2024., da vrati svoj trofej Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU), nije samo osobni čin savjesti, nego i simbolički rez u tkivu natjecanja koje se već godinama bori s vlastitim proturječnostima.
