Tina Knowles oduvijek se nesebično trudila za svoje kćeri — a jedna anegdota iz njezinih memoara Matriarch otkriva do koje je mjere bila spremna ići kako bi sve ispalo savršeno.
U knjizi 71-godišnja poduzetnica prisjetila se problema koji je iskrsnuo tijekom snimanja glazbenog spota za pjesmu No, No, No (Part 2) grupe Destiny’s Child, gdje je bila zadužena za frizure članica tadašnjeg kvarteta: Beyoncé, Kelly Rowland, LaTavije Roberson i LeToye Luckett. Režiju je vodio Darren Grant, a za šminku su bili zaduženi Chris Maldonado i Eric Ferrell.
“Svaka je djevojka željela nešto posebno, a Beyoncé je prvi put poželjela imati pramenove,” napisala je Tina o tada 16-godišnjoj kćeri, koja danas ima 43 godine. “Ja sam u svojoj kosi imala svijetle plave pramenove, a njoj sam planirala staviti lažne platinaste koje bih zalijepila kao tanke pruge.” Međutim, čim je Tina ušla u prostor za šminku i frizuru, osjetila je napetost. Iako su se Maldonado i Ferrell do tada zabavljali, kad je ušla – utihnuli su i čak je, kako piše, “namrgođeno pogledali.”
Nedugo potom stigla je Beyoncé, spremna za ugradnju lažnih plavih pramenova — no ubrzo su shvatile da Tina “nije ponijela dovoljno.” Osjetila je kćerinu frustraciju i znala da su šminkeri spremni gledati je kako se muči.
No sve se promijenilo u jednom trenutku. Kad je Beyoncé nazvala Tinu“mama”, atmosfera se naglo popravila. “Dečki su se počeli smijati, ne meni, nego sebi. Priznali su da su me ‘bojkotirali’,” stoji u knjizi. Maldonado joj je tada objasnio da je njegov prijatelj u početku trebao raditi frizure, no naknadno su mu rekli da ne dolazi jer će “frizure raditi redateljeva djevojka.” Tina se nasmijala toj situaciji i objasnila da nije u vezi s redateljem, koji je 15 godina mlađi od nje.
Od tog trenutka između Tine i šminkera razvilo se prijateljstvo — a priznali su joj i da su planirali biti neljubazni dok nisu doznali da je Beyoncéina majka.
Iako je napetost nestala, problem s frizurom je ostao. No Tina se brzo snašla: “Pogledala sam se u ogledalo, uzela male škare i počela rezati vlastite pramenove — dovoljno da ih zalijepim u kćerinu kosu, a da pritom ne ostanem ćelava,” prisjetila se. Prema memoarima, Maldonado i Ferrell tada su komentirali kako je očito da je Tina Beyoncéina majka jer “nijedna druga frizerka ne bi rezala vlastitu kosu kako bi dovršila frizuru.”
Pjesma No, No, No (Part 2), u suradnji s Wyclefom Jeanom, bila je prekretnica za Destiny’s Child. Nakon objave 1997., singl je dosegao treće mjesto Billboardove ljestvice Hot 100, a zasjeo je i na vrh ljestvice Hot R&B/Hip-Hop Songs.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Tijekom uređenja okoliša na bračkom imanju odlučila je spasiti rodno stablo koje je smetalo zidu i cesti, a pratitelji su njezin potez oduševljeno podržali
Irma Dragičević, talentirana pjevačica iz Varaždina, vratila se na pozornicu Dore s pjesmom „Ni traga“, pjesmom koja nosi sve nijanse njezinog dosadašnjeg glazbenog puta i zrelosti koju je stekla nakon prošlogodišnjeg iskustva s pjesmom „Enigma“. Iako njezin prvi nastup na Dori nije završio ulaskom u finale, to iskustvo nije je obeshrabrilo, već dodatno ojačalo njezinu odlučnost i fokus. Irma priznaje da je prošlogodišnje iskustvo bilo izazovno, ali da joj je omogućilo da sada s više sigurnosti i smirenosti predstavi pjesmu koja je u potpunosti njezina. Ona ističe kako joj je važna autentičnost i iskrenost, te da je upravo to ono što motivira njezin povratak na ovu najvažniju domaću glazbenu platformu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
