Bio je to večernji glamur za pamćenje na Broadwayu jer su se holivudske zvijezde okupile kako bi podržale kazališni debi Georgea Clooneyja u predstavi Good Night, And Good Luck — no pažnju publike privukao je jedan poseban par: Pierce Brosnan i njegova supruga Keely Shaye Smith.
Bivši James Bond, danas 71-godišnjak, još jednom je pokazao zašto je sinonim za šarm i eleganciju, pojavivši se u klasičnom crnom odijelu, s bijelom košuljom, tamnoplavom leptir-mašnom i prslukom. No svu pažnju ukrala je 61-godišnja Keely, koja je blistala u uskoj crnoj haljini od čipke, naglašavajući svoju novu, osvježenu figuru.
Supruga Piercea Brosnana ne srami se svoga tijela
S kosom nježno povučenom unatrag i valovima preko ramena, Keely je zračila samopouzdanjem dok je pozirala na crvenom tepihu ispred kazališta Winter Garden. Samo nekoliko dana ranije, par je zajedno kročio i na premijeru filma MobLand, gdje je Keely također zablistala u elegantnoj crnoj kombinaciji, pružajući podršku suprugu u njegovom najnovijem projektu.
Za Keely, izvor samopouzdanja oduvijek je bio unutra. U jednom intervjuu za Vogue izjavila je: “Nikada ne skrivam svoje obline. Ne bježim u široku odjeću.” Na to se nadovezao i Pierce, izjavivši: “Volim obline svoje supruge.” Njihova ljubavna priča traje već više od 30 godina — upoznali su se 1994. u Meksiku, a vjenčali 2001. u Irskoj. Zajedno imaju dvojicu sinova: Dylana (28) i Parisa (24), a svoj život temelje na ljubavi, poštovanju i obiteljskoj bliskosti.
Tijekom godina, Keely je postala glasna zagovornica samoprihvaćanja i pozitivnog odnosa prema tijelu. Nakon što su je zlobni komentari na društvenim mrežama pokušali posramiti zbog izgleda, odgovorila je snažnom porukom, podijelivši citat Lexy Florentine: “Pogledaj svoje tijelo. Pogledaj te ruke koje su držale ljude koje voliš. Pogledaj te oči koje su vidjele oceane i planine. Pogledaj te noge koje su te nosile kroz najduža putovanja. Pogledaj ta stopala koja su te držala kad ti je bilo najteže.” Poruku je zaključila vlastitim riječima: “Zahvalnost za sve što mi je tijelo pružilo i postiglo u 60 godina.”
Pierce joj je kroz sve to bio najveća podrška. Kada su ih jednom javno ismijavali zbog izgleda, odgovorio je iskreno i emotivno: “Volim svaki dio njezinog tijela. Za mene je najljepša žena na svijetu. U prošlosti sam je volio zbog nje same, a sada je volim još više jer je majka naše djece. Ponosan sam na nju i uvijek se trudim biti dostojan njezine ljubavi.”
Njihov odnos oblikovali su i trenuci tuge. Pierce je ranije bio u braku s glumicom Cassandrom Harris, koja je preminula od raka jajnika 1991. godine. S njom je imao sina Seana (1983), a posvojio je i njezino dvoje djece, Charlotte i Christophera. Nažalost, Charlotte je 2013. preminula od iste bolesti kao i njezina majka.
U nedavnom intervjuu za Fox News Digital, Pierce je progovorio o svojem braku s Keely: “Keely i ja uskoro slavimo 31 godinu zajedno, a sve je prošlo u treptaj oka, kao plamen. Sviđamo se jedno drugome, imamo divne sinove i kreativan život.”
Dodao je i: “Riječ je o tome kako rješavate probleme, kako se nosite s izazovima i stresovima života. Ali ona i dalje čini da mi srce zapjeva i da se svijet okreće. Daje mi snagu da izađem u svijet i stvaram kao glumac. To zahtijeva izdržljivost, i jednostavno uživamo jedno u drugome.”
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Tijekom uređenja okoliša na bračkom imanju odlučila je spasiti rodno stablo koje je smetalo zidu i cesti, a pratitelji su njezin potez oduševljeno podržali
Irma Dragičević, talentirana pjevačica iz Varaždina, vratila se na pozornicu Dore s pjesmom „Ni traga“, pjesmom koja nosi sve nijanse njezinog dosadašnjeg glazbenog puta i zrelosti koju je stekla nakon prošlogodišnjeg iskustva s pjesmom „Enigma“. Iako njezin prvi nastup na Dori nije završio ulaskom u finale, to iskustvo nije je obeshrabrilo, već dodatno ojačalo njezinu odlučnost i fokus. Irma priznaje da je prošlogodišnje iskustvo bilo izazovno, ali da joj je omogućilo da sada s više sigurnosti i smirenosti predstavi pjesmu koja je u potpunosti njezina. Ona ističe kako joj je važna autentičnost i iskrenost, te da je upravo to ono što motivira njezin povratak na ovu najvažniju domaću glazbenu platformu.
Zagreb uskoro dobiva novo mjesto za privatna druženja i gledanje multimedijskog sadržaja. Riječ je o BrickClubu, privatnoj mini kino dvorani smještenoj u povijesnom podrumu iz 19. stoljeća u Gundulićevoj ulici 26, koja posjetiteljima omogućuje da sami biraju sadržaj, društvo i atmosferu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.