Rock protiv ekrana: Supersonic Trio s ‘Animal’ na Dori, dok HRT prati glazbenu borbu za autentičnost!

Nastup na Dori 2025. njihov je prvi zajednički korak kao Supersonic Trio. Prilika je to da, bez kompromisa, pokažu tko su i što zaista znače – sirova, nefiltrirana energija i instinkt koji nas vraća našim korijenima. U intervjuu koji slijedi, članovi benda otkrivaju priču o nastanku pjesme, trenutku kada se spontana inspiracija pretvorila ideju u glazbeni manifest, te o procesu koji je obilježio njihov put do pozornice.

Suradnja s redateljem Doringom dodatno je naglasila vizualnu stranu njihove poruke – video spot za „Animal“ odiše simbolikom i sirovom energijom, savršeno nadopunjujući autentičnost same pjesme. Unatoč izazovima poput vremenskih ograničenja i budžetskih okvira, Supersonic Trio ostaje vjeran svojoj viziji: glazba mora biti iskrena, odražavati trenutak i povezati ljude na dubljoj razini.

Ovaj intervju pruža nam jedinstveni uvid u njihov kreativni proces, borbu protiv suvremenih trendova te težnju za povratkom istinskim vrijednostima. Bend nas podsjeća da je prava snaga ukorijenjena u nama samima – da sve što nam treba već nosimo u sebi, samo ga je potrebno osloboditi.

Pripremite se za putovanje kroz svijet glazbe koja razbija okove digitalnog doba, budi instinkte koji su davno zaboravljeni i vraća nas na temelj autentične, nefiltrirane povezanosti. Dobrodošli u razgovor s onima koji ne prate trendove, već stvaraju vlastitu priču – priču o istinskoj glazbi, istinskoj energiji i istinskoj slobodi.

Vaša pjesma nosi naziv “Animal”. Koje instinkte i strasti planirate probuditi kod publike ovim nastupom?

S pjesmom “Animal” budimo one iskonske, sirove instinkte koji se guše pod teretom tehnologije i modernog načina života. Danas je čovjek pretrpan suhoparnim digitalnim sadržajem, komunikacija se svela na poruke i emotikone, a postalo je normalno nositi tehnološke spravice sa sobom kamo god krenemo – kao da bez njih ne možemo funkcionirati. A zapravo, ne samo da nam nisu nužne, nego nas energetski iscrpljuju i odvlače od onoga što je stvarno bitno. Čovjek je savršeno dizajniran – sve što mu treba već nosi u sebi. “Animal” je stav, poruka o povratku prirodnoj egzistenciji, onome za što smo zapravo stvoreni. Koegzistencija s prirodom, potpuna povezanost sa sobom i svijetom oko nas, bez digitalnih posrednika. Jedna stvar koja nas kao izvođače posebno frustrira je što smo na koncertima sve češće okruženi ljudima koji podižu mobitele u zrak i snimaju, umjesto da budu prisutni u trenutku. U tom trenu prestaju aktivno sudjelovati u svirci – za njih koncert prestaje. Snimku će možda pogledati jednom i zatim zalijepiti na neku društvenu mrežu, u lošoj kvaliteti, umjesto da prožive tu energiju u realnom vremenu, onako kako je zamišljena. “Animal” u sebi nosi instinkt preživljavanja i otpora prema anorganskom načinu postojanja. Ta kolektivna ovisnost o tehnologiji, uspavanost i nesvjesnost strašno nas ljuti i rastužuje, ali istovremeno nas inspirira. Zato kroz tekstove dajemo smjernice, jasno se postavljamo i progovaramo o stvarima koje ne funkcioniraju, a ipak su nam nametnute. “Animal” je naš način da probudimo nešto stvarno – bez filtera, bez ekrana, samo čista, sirova energija.

Kako ste došli na ideju da se prijavite na Doru 2025., što vas je motiviralo da se okušate na ovom natjecanju?

Prijava na Doru 2025. došla je potpuno prirodno, bez previše kalkuliranja. Imali smo pjesmu za koju smo osjetili da je dovoljno snažna, autentična i da nosi poruku koju vrijedi podijeliti – i jednostavno smo se prijavili. Ono što nas je dodatno motiviralo je činjenica da je ovo naš prvi nastup uživo kao Supersonic Trio. Svaki od nas trojice ima iza sebe puno glazbenog iskustva, ali nikad nismo zajedno stali na pozornicu u ovom sastavu. Dora nam je savršena prilika da napravimo taj prvi korak, da osjetimo energiju publike i pokažemo tko smo i što radimo. Prijavili smo se jer želimo svirati, uživati u trenutku i podijeliti ono što volimo s ljudima. Sve što dođe nakon toga samo je bonus.

Možete li nam otkriti više o poruci koju želite prenijeti pjesmom “Animal”?

Poruka pjesme “Animal” zapravo je otvorena i želimo da je svatko doživi na svoj način. Glazba je osobna stvar, i svatko tko je sluša izvlači nešto što rezonira s njim – neku misao, emociju ili vlastito iskustvo. Zato ne volimo previše definirati značenje pjesme jer bi to značilo da slušatelju namećemo određeni okvir, a to nam nikad nije cilj. Ono što možemo reći je da je refren, posebice izjava “I’m an Animal”, zapravo poziv na buđenje. To je poruka o povezivanju sa sobom, s našim instinktima i onim iskonskim dijelom čovjeka koji se u današnjem svijetu često zaboravlja, a ponekad i izgubi. Radi se o oslobađanju od svih nametnutih pravila, od previše razmišljanja i vraćanju onome što je prirodno i iskreno. Ako pjesma kod nekoga probudi taj osjećaj – super. Međutim, ako netko u njoj pronađe nešto drugo – to je  isto super. Najvažnije nam je da nešto osjeti, jer glazba je tu da stvori emociju, ne da je objašnjava.

Kako ste se pripremali za nastup na Dori, i što publika može očekivati od vašeg scenskog nastupa?

Pripreme za Doru bile su intenzivne, čak intenzivnije za naše dosadašnje nastupe kojih je zaista puno, ali smo se trudili da one ostanu što više prirodne – cilj nam je bio uhvatiti pravu energiju pjesme i prenijeti je na pozornicu. Od početka smo znali da želimo nastup koji neće biti samo vizualno zanimljiv, već i energetski snažan. Budući da smo samo nas trojica na bini, svaki od nas ima svoju ulogu i svoju igru, bilo za instrumentom ili mikrofonom. Sve što vidite na nastupu dolazi izravno iz nas.

PROČITAJTE: Prvi poslušajte pjesmu s kojom Supersonic Trio ide na ovogodišnju Doru!

Publika može očekivati puno bendovske energije i pokreta – želimo da nastup bude živ. Bitno nam je da sve ostane iskreno i sirovo, baš kao što i pjesma zahtijeva, te da ostvarimo prirodnu interakciju s publikom i međusobnu povezanost na bini. U konačnici, ovaj nastup je naš trenutak da pokažemo tko smo, da izvedemo “Animal” onako kako treba biti izveden – s punim intenzitetom, bez kalkulacija i s maksimalnim angažmanom. Bit će to energičan, direktan i beskompromisan nastup, baš onakav kakav ova pjesma zaslužuje.

S obzirom na raznolikost žanrova na ovogodišnjoj Dori, kako se vaš rock stil uklapa u cjelokupni program?

Stilski variramo od pjesme do pjesme, ali “Animal” je definitivno rockerskog karaktera. Mislim da se istovremeno uklapa u ovogodišnju Doru, ali i iskače jer donosi nešto drugačije od svega ostalog. Dora je ove godine žanrovski raznolika, što je super, jer svatko ima priliku predstaviti ono što radi na svoj način! U tom smislu – svatko donosi svoj prepoznatljiv zvuk, a mi donosimo naš. “Animal” ima specifičan zvuk – u njoj se isprepliću hard rock riffovi i gitare, industrijski prizvuk, pop melodije, ali i na momente elementi funka. To je nešto što nas kao bend veseli jer se ne volimo ograničavati na jednu formulu, a možda upravo s ovom pjesmom dajemo nagovještaj svega što će doći kasnije. Rock glazba je naše korijenje i nama je velika čast što ga zastupamo na ovogodišnjoj Dori! Vjerujemo da će publika osjetiti našu energiju i strast, bez obzira na to koji glazbeni žanr inače preferiraju slušati.

Koje su vaše najveće konkurentske prednosti u odnosu na ostale izvođače na Dori 2025.?

Iskreno, ne razmišljamo previše o konkurentskim prednostima jer glazbu ne doživljavamo kao natjecanje. Možda je to i pomalo ironično jer smo dio natjecanja za pjesmu koja će predstavljati Hrvatsku na Euroviziji. “Animal” nije pjesma koja je nastala specifično za Doru. Cijela vizija je nastala neopterećeno, kao dio našeg kreativnog procesa koji je tekao svojim prirodnim tokom – radili smo ono što nam je došlo iskreno i spontano. Glazba je za nas način izražavanja, stvaranja atmosfere i povezivanja s ljudima, da prenesemo emociju i energiju svim slušateljima. Naravno, Dora jest natjecanje i traži se najbolja pjesma, ali za nas je najvažnije da se povežemo s publikom koja rezonira s onim što radimo. Ako kroz ovaj nastup pronađemo ljude koji će se prepoznati u “Animal”, to je za nas najveći uspjeh. Pobjeda bi, naravno, značila veliku vidljivost i nove prilike, ali nije nešto na čemu temeljimo svoj nastup. Mi smo ovdje da damo sve od sebe, budemo autentični i uživamo u trenutku – a sve što dođe nakon toga, dođe kao prirodan nastavak naše priče.

Kako ste surađivali s redateljem Dinkom Čvorićem Doringom na videospotu za “Animal” i koliko je vizualni identitet važan za vašu pjesmu?

S Dinkom Čvorićem Doringom surađujemo već neko vrijeme i znali smo da će on biti pravi izbor za režiju spota za ‘Animal’. Radio je sva tri naša spota – dva su već vani, a treći tek dolazi – tako da smo imali povjerenje u njegovu viziju i način rada. Kao i uvijek, suradnja je bila kreativna i produktivna. Zajedno smo razradili ideje, predlagali različite koncepte i mozgali o tome kako najbolje vizualno prenijeti energiju pjesme. Dinko uvijek sasluša sve prijedloge, uzme ih u obzir i zatim ih savršeno definira i postavi za snimanje. Što se tiče outfita, mi smo kao bend predložili ono što smo smatrali najboljim rješenjem, a brodski lanci su se pokazali kao savršen simbol zarobljenosti, što je Dinko izvrsno prenio kroz sam spot. Sva trojica smo bili doslovno stegnuti lancima u spotu i to nije bilo baš lagano za nas, ali vjerujemo da nam je pomoglo iznijeti poruku pjesme. Pozadina, koja se neprestano mijenja, ključna je za pojačavanje doživljaja – crvene nijanse nisu tu slučajno, one naglašavaju sirovu, animalnu energiju pjesme. Vizualni identitet nadopunjuje glazbu i pojačava njenu poruku, a zahvaljujući Doringovoj viziji, mislim da smo u tome uspjeli.

Planirate li koristiti posebne efekte ili iznenađenja tijekom nastupa kako biste ostavili snažan dojam na publiku i žiri?

Naš glavni fokus je energija pjesme i izvedbe, tako da nam nije cilj pretrpavati nastup specijalnim efektima. “Animal” je snažna pjesma sama po sebi, i najviše se oslanjamo na sirovu, bendovsku energiju, autentičnost i prisutnost na pozornici. Želimo da publika osjeti ono što mi osjećamo dok izvodimo pjesmu – instinktivnu snagu, oslobađanje i taj trenutak kada se potpuno prepustiš glazbi. Naravno, to ne znači da ne mislimo da su vizualni elementi bitni i želimo da sve što se događa na bini dodatno pojača poruku pjesme. Nećemo otkrivati previše, ali cilj nam je da nastup bude dinamičan, moćan i da se atmosfera kroz svjetlo, pokret i scensku prisutnost razvija u skladu s pjesmom. Također, važno nam je da se publika osjeti uključeno, da u jednom trenutku više ne gledaju samo nastup, već da se osjećaju kao da su dio njega. Zato će izvedba biti fokusirana na čistu, izvornu snagu benda i pjesme, bez nepotrebnih distrakcija. Ako uspijemo prenijeti tu energiju onako kako želimo, to će biti naš najveći efekt!

Kako ste uspjeli spojiti svoje različite glazbene pozadine i iskustva u jedinstven zvuk Supersonic Trija?

Supersonic Trio je spoj različitih osobnosti i glazbenih pozadina, ali ono što nas povezuje je ljubav prema eksperimentiranju i otvorenost prema glazbi u najširem smislu. Naš zvuk vuče korijene iz rocka, hard rocka, bluesa, soula, funka, popa i klasične glazbe, ali ne ograničavamo se – ako nešto zvuči dobro i osjetimo da ima ‘ono nešto’, onda to ulazi u naš svijet. Naš zvuk nije rezultat nekog promišljenog plana niti smo sjeli i rekli: ‘Ajmo sad spojiti ovaj i onaj žanr.’ Sve se dogodilo prirodno, kao odraz nas samih i glazbe koju smo kroz godine upijali. Svaki od nas donosi svoje glazbene utjecaje i iskustva, a kako svi imamo širok spektar onoga što slušamo i što nas inspirira, naš zvuk se organski razvio u nešto što se ne može lako svrstati u jedan okvir. Ono što je kod nas zanimljivo je to što ne robujemo žanrovima – sve što radimo dolazi instinktivno, bez kalkulacija. U svakom trenutku nam je fokus bio da se zvuk razvija kako ga osjećamo. Slušamo doslovno sve, osim turbo folka i death metala, i iz svega toga nesvjesno crpimo elemente koji kasnije postaju dio naše glazbene priče. Možda je baš ta sloboda ono što nas čini drugačijima. Ne pratimo trendove niti pokušavamo zvučati ‘u skladu s vremenom’, nego jednostavno stvaramo ono što osjećamo. Kad se takav pristup spoji s energijom benda koji ima glazbu u krvi, rezultat je nešto autentično – zato smo uspjeli naći način da kroz glazbu pokažemo tko i što smo mi.

Koje su bile najveće prepreke s kojima ste se suočili tijekom priprema za Doru, i kako ste ih prevladali?

Najveće prepreke s kojima smo se susreli tijekom priprema za Doru bile su vremenska ograničenja i budžet. Kad radiš nešto kreativno i želiš da finalni rezultat bude umjetničko djelo, idealno bi bilo imati dovoljno vremena i resursa da sve ispadne točno onako kako si zamislio. No, realnost je često drugačija – moraš se prilagoditi uvjetima i raditi najbolje što možeš unutar okvira koji su ti dostupni. Audio segment smo imali koliko-toliko pod kontrolom, ali kod vizualnog dijela stvari su bile izazovnije. Nismo imali luksuz neograničenog vremena za snimanje videospota, ni mogućnost beskonačnih opcija garderobe i scenografije. Da smo imali više prostora i prvenstveno vremena, mogli smo eksperimentirati s različitim kadrovima i vizualnim rješenjima, ali morali smo se prilagoditi realnim uvjetima i izvući maksimum iz onoga što imamo. Također, u početku smo imali razne ideje za naš nastup na Dori, no, s obzirom na to da zbog vremenskih ograničenja nismo mogli realizirati sve onako kako smo htjeli, a možda će to na kraju ispasti i bolje – autentično i iskreno.  Na kraju krajeva, bitno je da publici prenesemo emociju i snagu pjesme, a to možemo samo ako smo potpuno prisutni u trenutku i dajemo sve od sebe.

Kako reagirate na kritike da vaša pjesma možda nije prikladna za Eurosong zbog svog žestokog rock zvuka?

Svjesni smo da se rock možda ne percipira kao tipičan eurovizijski žanr, ali povijest natjecanja pokazala je da se granice stalno pomiču i da nema univerzalne formule. Uostalom, ako pjesma ima energiju i emociju koje mogu doprijeti do publike, žanr postaje sporedna stvar. Upravo zbog toga, iskreno, ne reagiramo na takve kritike. Kritike su stvar onih koji ih iznose, a mi se bavimo glazbom – pisanjem pjesama, kreiranjem tekstova, produciranjem zvuka, snimanjem spotova, sviranjem uživo i promoviranjem onoga što stvaramo. To nam je prioritet i uvijek će biti. Jedina kritika koju uzimamo u obzir je ona koju sami sebi postavimo – ako osjetimo da neka pjesma nije dovoljno dobra, radimo na njoj, rekonstruiramo je ili je jednostavno izbacimo iz užeg izbora. “Animal” je pjesma u koju vjerujemo, kao i mnogo ljudi kojima se pjesma svidjela, i koju ćemo na Dori izvesti s punim uvjerenjem, bez obzira na to što netko misli!

Što mislite o trenutnoj hrvatskoj glazbenoj sceni, i kako se vaš rad uklapa u nju?

Naša glazbena scena trenutno je u nekoj fazi traženja i redefiniranja. Puno je mladih izvođača koji pokušavaju pronaći svoje mjesto i izgraditi prepoznatljiv zvuk, dok s druge strane imamo etablirane glazbenike koji već godinama sviraju i egzistiraju. Raznolikost je uvijek dobra, ali ono što možda nedostaje je autorska snaga i novi glazbeni stil koji dolazi s pravim iskustvom i jasnom porukom. Mi se kao Supersonic Trio trudimo donijeti upravo to – autentičnost, iskrenost i zvuk koji nije filtriran kroz trendove, već dolazi iz onoga što stvarno jesmo. Svaki od nas iza sebe ima dugogodišnje glazbeno iskustvo i nije nam cilj raditi pjesme samo da budu prolazni hitovi, nego da ostave nešto dublje, neku priču s kojom se ljudi mogu poistovjetiti. Naša glazba možda nije klasični mainstream, ali vjerujemo da ima svoju publiku – one ljude koji traže nešto iskreno, nešto što nosi energiju i poruku. Ako se kroz naš rad uspijemo povezati s tim ljudima i ostaviti trag, onda smo uspjeli napraviti ono što smo i željeli.

Ako pobijedite na Dori, kako planirate prilagoditi svoj nastup za međunarodnu pozornicu Eurosonga?

Ako pobijedimo na Dori – o čemu iskreno nismo niti stigli razmišljati uz brojne obaveze i druge projekte – sigurno bismo doradili i nadogradili nastup za međunarodnu pozornicu Eurosonga. Eurosong je potpuno drugačiji format, zahtijeva drugačiji pristup produkciji i prezentaciji, pa bi prilagodba bila nužna kako bismo maksimalno iskoristili mogućnosti koje takva pozornica nudi. S obzirom na to da je ‘Animal’ pjesma koja nosi snažnu poruku o instinktu, oslobađanju i povezivanju s vlastitom iskonskom prirodom, scenski nastup trebao bi to jasno prenijeti publici. Ne želimo dodavati elemente samo radi spektakla, već s ciljem da se poruka pjesme još jače osjeti. Osim toga, promijenili bismo i kostime kako bi bolje odgovarali velikoj eurovizijskoj pozornici – nešto upečatljivo, ali i u skladu s atmosferom pjesme. Također, razradili bismo još snažniju vizualnu komponentu koja podržava emociju i dinamiku izvedbe. No, ono što sigurno ne bismo mijenjali je srž nastupa – sirova energija i autentičnost koju “Animal” nosi. Ne želimo pretrpavati nastup efektima koji bi odvukli pažnju od suštine pjesme, već želimo pojačati ono što ona već ima – instinktivnu snagu, energiju i emociju. Ako dođemo do Eurosonga, naša misija će biti ista kao i na Dori – dati maksimum i stvoriti trenutak koji će publika osjetiti i zapamtiti!

Kako balansirate između ostanka vjernima svom glazbenom stilu i prilagođavanja očekivanjima šire publike?

Za nas nikad nije bilo mjesta za kalkulacije ili kompromitiranja kada je u pitanju glazba. Ne radimo pjesme da bismo se dodvorili publici ili uklopili u neki trend – ako neka promjena u zvuku treba doći, doći će prirodno, kroz naš vlastiti razvoj, a ne zato što mislimo da bi nešto ‘trebalo’ zvučati na određeni način da bi bilo prihvaćeno. Ako postoje ljudi koji vole to što radimo – a znamo da ih ima – onda nas ne vole zato što smo se prilagodili nekom tržišnom modelu, nego zato što radimo ono što osjećamo, bez obzira na trendove. Ima izvođača koji ciljano biraju ‘sigurne’ stilove jer znaju da će im to donijeti veću zaradu ili prolaznost na sceni, ali mi smo sušta suprotnost tome. Nismo protiv zarađivanja, naravno, ali smo protiv kompromisa koji guši autentičnost i pretvara glazbu u proizvod.

PROČITAJTE: Supersonic Trio s pjesmom “Animal” na Dori 2025. obećava nezaboravan nastup

Nama je cilj trajna umjetnička vrijednost – glazba koja nije vezana za trenutak ili prolazni trend, već ostaje relevantna i živa kroz vrijeme. Intrigira nas pojam ‘evergreen’ – pjesma koja, bez obzira na to kada je nastala, uvijek zvuči svježe i ima svoju snagu. To nam je puno važnije nego pokušavati pogoditi trenutni ukus publike. Ako ostanemo vjerni sebi, prava publika će nas uvijek pronaći, a vjerujemo da će naš trud i rad biti cijenjen.

Možete li podijeliti s nama neku anegdotu ili zanimljiv trenutak iz procesa stvaranja pjesme “Animal”?

Jedan od zanimljivijih trenutaka u procesu stvaranja “Animala” bio je kad smo pjesmu na neko vrijeme potpuno ostavili sa strane – nismo je slušali, analizirali ni dirali. Ponekad je potrebno napraviti taj odmak da bi pjesma sjela na svoje mjesto i dobila pravi završni oblik. Onda je, ničim izazvan, Leo Anđelković u samoći svog studija počeo improvizirati vokalne melodije na postojeće trake. Nije bilo nikakvog plana ni pritiska, samo čista inspiracija u trenutku. Kad smo Luka i ja došli i kad nam je on pustio što je napravio, osjetili smo instantno uzbuđenje – kao da je pjesma dobila novu dimenziju i sve se odjednom posložilo na svoje mjesto. Taj nalet energije odmah nas je povukao u daljnje stvaranje, i bez puno razmišljanja, već istu večer smo sjeli i napisali tekst za taj novi dio. Snimili smo ga odmah, dok je uzbuđenje bilo na vrhuncu, a do kraja noći preslušavali smo finaliziranu verziju i shvatili nešto što se kroz naš rad uvijek iznova potvrđuje – spontanost je ključ svega što radimo. Taj trenutak nam je pokazao da najbolje stvari dolaze kada ih ne forsiraš, nego pustiš da se dogode same od sebe. “Animal” je u tom trenutku postao kompletan, ne zato što smo ga planirali do zadnjeg detalja, nego zato što smo mu dali prostora da se razvije na svoj način. A to je zapravo ono što nas definira kao bend – vjerujemo u trenutak, u instinkt i u energiju koja dolazi kada se prepustiš glazbi.

Kako ste se nosili s pritiskom i očekivanjima tijekom priprema za Doru?

Pritisak i očekivanja, iskreno, nemaju nikakve veze s nama, haha. Ne vidimo smisao u prihvaćanju vanjskog pritiska jer bi to samo oduzelo ono najbitnije – užitak u stvaranju i izvođenju glazbe. Ne radimo stvari pod opterećenjem, nego zato što u njima vidimo smisao i jer želimo dati svoj maksimum. Naš pristup je jednostavan – ulažemo sebe u ovo, radimo iskreno i dajemo sve od sebe, pa što bude, bude. Sve što radimo, radimo dogovorno, ali bez nepotrebnog opterećenja. Za nas je ovo svježi početak – prvi put da kao Supersonic Trio radimo nešto ovakvog formata i upravo zato je ovo novo iskustvo koje prihvaćamo otvoreno i bez straha. Dora nam je prilika da se predstavimo publici na način na koji dosad nismo imali prilike, i taj moment gledamo kao izazov, koji prihvaćamo bez pritiska. Naravno, svjesni smo da će ljudi imati svoja očekivanja i da će biti raznih komentara, ali to je sastavni dio igre. Ono što je nama najvažnije jest da budemo vjerni sebi i da nastupimo onako kako osjećamo da trebamo. Na kraju dana, ovo je glazba – nije stvar života i smrti, nego nešto u čemu uživamo i što želimo podijeliti s drugima. Ako u cijelom tom procesu netko osjeti povezanost s našom pjesmom i našim nastupom, onda smo postigli ono najvažnije. Sve ostalo su stvari na koje ne možemo utjecati, pa ih ni ne doživljavamo kao pritisak.

Koje su vaše dugoročne ambicije kao benda, neovisno o ishodu Dore?

Neovisno o ishodu Dore, naš glavni cilj je trajati – kao bend, kao kreativna ekipa i kao ljudi koji uživaju u onome što rade. Ključ svega je da ostanemo složni i da održimo zdrav odnos u kojem se međusobno poštujemo, znamo si i vrline i mane, ali smo fokusirani na ono najbolje što svaki od nas može donijeti u glazbenom smislu. Nismo bend koji će raditi kompromise, a za sve što je neiskreno ili na bilo koji način ‘kvarno’ nema mjesta u našem radu, zato nam je važno kontinuirano kultivirati i unapređivati svoj zvuk, raditi na sebi i stalno širiti svoje glazbeno iskustvo. Što se tiče dugoročnih planova, stvaranje glazbe nam je uvijek na prvom mjestu. Planiramo nastaviti svirati, snimati, eksperimentirati s novim zvukovima i razvijati se kao bend. Iako naš debitantski album tek treba ugledati svjetlo dana, mi smo već krenuli smišljati ideje i za drugi. Bez obzira na Doru, želimo graditi svoj put autentično, razvijati se i dijeliti glazbu s ljudima koji ju osjećaju na isti način kao i mi.

Kako planirate iskoristiti platformu Dore za daljnju promociju svoje glazbe i poruka koje želite prenijeti?

Najvažnije nam je da na Dori damo sve od sebe i predstavimo svoju pjesmu na najbolji mogući način. Ovakve prilike ne dolaze često – stati na tu pozornicu, pred tolikom publikom, i imati trenutak da pokažeš tko si i što radiš, velika je stvar. Zato nam je fokus na tome da naš nastup bude autentičan, snažan i da pjesma ostavi trag. Uz to, Dora se za nas poklopila s važnim trenutkom – naš debitantski album je gotov i prirodno je da se stvari odvijaju jedna za drugom. Nakon što nam se  dojmovi s natjecanja slegnu, pripremamo novi singl i spot “Here Comes the Fun”, koji smo ostavili ‘sa strane’ zbog prolaska na Doru. Time završavamo jednu fazu i ulazimo u novu, u kojoj ćemo album predstaviti u cijelosti. Ali sada je sav fokus na Dori – jer kad si već tu, važno je biti u tome do kraja i dati publici sve što možeš.

Što za vas znači “uspjeh” na Dori – je li to pobjeda, ili nešto drugo?

Za nas je pobjeda sama činjenica da Supersonic izlazi na svjetlo dana i što imamo priliku stati na pozornicu na kojoj ćemo se predstaviti publici. Pobjeda na Dori sigurno bi otvorila mnoga vrata, ali to nije nešto na što smo fokusirani. Teorije ‘što bi bilo kad bi bilo’ nisu naš način razmišljanja – važno nam je da na pozornici budemo sto posto iza svoje pjesme i damo sve od sebe. Na ono što ne možemo kontrolirati nema smisla trošiti energiju. Kada bismo prošli na Eurosong, naravno da bismo bili sretni i radili na tome da nastup podignemo na još višu razinu. U ovom trenutku, uspjeh za nas znači autentičan nastup i glazba iza koje stojimo bez kompromisa, a cilj nam je nepromijenjen – da se ljudi povežu s našom glazbom.

Koju poruku imate za svoje obožavatelje i one koji će vas prvi put čuti na Dori 2025.?

‘Love’s the only way’ – to nije samo stih iz naše pjesme “Animal” s kojom ćemo se predstaviti na Dori, već i poruka koja stoji iza cijele priče Supersonic Tria. Iako je pjesma sirova i energična, u svojoj srži nosi jednostavnu, ali moćnu poruku – ljubav je jedina stvar koja stvarno ima smisla. Onima koji nas prate – hvala vam što ste uz nas. A ako nas prvi put čujete na Dori, nadamo se da će vas pjesma pogoditi tamo gdje treba. Vidimo se na pozornici!

Kako biste ocijenili trud HRT-a u organizaciji Dore 2025.? Smatrate li da se svake godine vidi napredak?

Organizirati ovakvo natjecanje nije mala stvar – od produkcije i tehničke izvedbe do promocije i vođenja cijelog procesa. Nema sumnje da HRT ulaže trud u organizaciju Dore i da se svake godine vide određeni pomak, jasno je da iza svega stoji puno ljudi i organizacije, što cijenimo. Napredak je vidljiv, ali uvijek postoji prostor za još veći iskorak. Svaka nova godina donosi priliku za dodatni pomak, od aktivnosti koje nam se pružaju, do razine umjetničke slobodne, a s pravim pomacima možemo očekivati još kvalitetniju i atraktivniju verziju natjecanja iz godine u godinu.

Jeste li zadovoljni načinom na koji HRT promovira natjecatelje i same pjesme? Što biste možda voljeli da se unaprijedi?

Promocija je ključna, ne samo za izvođače, nego i za samu Doru – što se bolje predstavi publici, to će interes biti veći. Možda bi bilo korisno vidjeti veći fokus na moderne formate promocije, ekskluzivni sadržaj koji približava natjecatelje publici na osobnijoj razini. Zasad smo zadovoljni promocijom koju HRT radi – od samog početka su bili vrlo susretljivi, informirani smo o svemu na vrijeme, a svaki intervju koji smo odradili uoči Dore bio je detaljan i ugodan. Na nama izvođačima je također da damo svoj maksimum, pozitivnu energiju i budemo otvoreni za suradnju, jer na kraju, ovo je timski rad. Organizacija ovakvog glazbenog događaja nije mala stvar, i cilj je svima isti – da sve ispadne najbolje moguće. Ono što nam se svidjelo ove godine je što su pjesme bile premijerno puštane na radiju istovremeno kad je HRT na svom YouTube kanalu objavio spotove. Time je više ljudi moglo odmah poslušati našu pjesmu, a i do našeg nastupa na Dori su ju dobili priliku i naučiti, zbog čega će zasigurno i sami show biti bolji.

Kakvo je vaše iskustvo s produkcijskim timom HRT-a? Osjećate li da izvođači imaju dovoljnu podršku u tehničkom i kreativnom smislu?

Veće pozornice same po sebi donose više izazova, pa je izvođačima itekako korisno kad dobiju konkretan savjet ili tehničku podršku kako bi njihov nastup izgledao bolje. HRT tu definitivno ima svoju ulogu i može pomoći u podizanju stvari na višu razinu. Kad god sam surađivao s ekipom HRT-a – a bilo je toga ponešto – uvijek su to bila više nego dobra iskustva. To su ljudi koji znaju svoj posao, i iz takvih suradnji uvijek možeš nešto naučiti. Produkcija ovakvih događaja zahtijeva dobru organizaciju i nema previše prostora za gubljenje vremena, što je sasvim razumljivo. No, naravno da uvijek postoji prostor za napredak – pogotovo u kreativnom smislu. Čini se da izvođači često moraju sami snalaziti oko vizualnog identiteta i koncepta nastupa, što može biti izazovno, pogotovo ako nemaš ogroman budžet ili tim iza sebe. U tom smislu, bilo bi odlično kada bi se sustavno radilo na tome da izvođači dobiju još jaču podršku ne samo u tehničkom, već i u kreativnom segmentu nastupa, jer na kraju, to je ono što ostavlja najjači dojam na publiku.

Mislite li da bi HRT trebao ulagati više u vizualni identitet i scenske nastupe na Dori, kako bi se natjecanje približilo razini sličnih europskih izbora za Eurosong?

Mislim da HRT ulaže onoliko koliko smatra da može. Kad pogledamo kako to rade druge zemlje – s produkcijski impresivnim nastupima, jakim vizualnim identitetom i modernim pristupom – jasno je da tu još uvijek imamo prostora za napredak. Naravno, nije sve u scenskim efektima i mi smo čvrsti vjerovatelji u to da je glazba ta koja treba ostaviti najveći dojam, ali činjenica je da je današnji Eurosong vizualni spektakl jednako koliko i glazbeni događaj. Publika očekuje kvalitetan nastup koji priča priču i upotpunjuje pjesmu, a kod nas se često čini kao da se taj aspekt ostavlja izvođačima da se snalaze kako znaju. Veća ulaganja su uvijek dobrodošla i sigurno mogu podići razinu cijelog natjecanja, no treba biti realan – ne možemo očekivati budžete kao velike europske televizije. Ipak, uz dobru organizaciju, kreativna rješenja i malo hrabriji pristup, uvijek se može napraviti korak naprijed. Na kraju, natjecanja poput Dore nisu samo platforma za izbor pjesme, već i prilika da svijetu pokažemo da smo u koraku s vremenom i glazbenim svijetom.

Koliko je, po vašem mišljenju, Dora danas relevantna kao glazbeno natjecanje? Smatrate li da HRT radi dovoljno na modernizaciji i privlačenju šire publike?

Dora je itekako relevantna jer daje našim izvođačima priliku da se predstave široj publici i, ako stvari kliknu, lansiraju svoju karijeru na potpuno novu razinu. Bez obzira na sve, natjecanje se i dalje prati i komentira, a neke pjesme koje su se natjecale na Dori postale su trajni dio naše glazbene scene. Što se modernizacije tiče, vjerujem da HRT vidi gdje su potrebni pomaci i kako nadograditi natjecanje. Svake godine se stvari prirodno razvijaju, ali po našem mišljenju, ključna stvar su pjesme. Možeš imati najmoderniju pozornicu, vrhunsku produkciju, spektakularne efekte, ali ako pjesme ne nose emociju i ne povežu se s publikom, sve to pada u drugi plan. U konačnici, glazba je ono što ostaje i što se pamti.

Iz vaše perspektive, tko je bio najslabiji hrvatski predstavnik na Eurosongu, a tko najbolji? Što je, prema vašem mišljenju, presudno za uspjeh na tom natjecanju, i smatrate li da su dosadašnji pobjednici Dore uvijek bili pravi izbor?

Što se tiče naših favorita, grupa Riva napravila je povijest, Toni Cetinski je bio odličan, a Baby Lasagna je dokaz da ponekad ne moraš pobijediti da bi postao veliki pobjednik. Njegov nastup bio je toliko moćan da ga je lansirao ravno na strano tržište, i sad svi znamo kako stvari stoje – kad imaš dobru pjesmu i karizmu, granice se brišu. Teško je reći tko je bio najslabiji predstavnik – svatko tko stane na tu pozornicu sigurno ulaže puno truda i strasti u ono što radi. Nekad pjesma jednostavno ne klikne s publikom ili moment nije pravi. Što se pobjednika Dore tiče, zna biti rasprava oko toga je li uvijek bio pravi izbor, ali glazba nije sport – ne mjeri se sve u bodovima. Svaki izvođač donese nešto novo, i na kraju, uvijek se vidi tko je ostavio pravi trag.

 Loading ...

Što mislite o ovim “usiljenim” favoritima koje se redovno tiska po medijima, uvijek istih 5 imena…

Glazba je subjektivna stvar i uvijek će biti izvođača koji se više ističu u medijima, bilo zbog prepoznatljivosti, interesa publike ili jednostavno jer njihova pjesma dobro rezonira s trenutnim trendovima. No, na kraju dana, publika je ta koja odlučuje što će zaživjeti i ostati. Favoriti na papiru ne znače nužno i pobjedu – glazba uvijek ima prostor za iznenađenja i pjesme koje možda nisu u prvom planu mogu pronaći svoj put do srca slušatelja. Zato je najvažnije da svatko tko sudjeluje u natjecanju ostane autentičan i vjeruje u svoju pjesmu.

Top 5 pjesama po vama za ovogodišnju Doru i tko bi trebao pobijediti…

Teško je reći tko su realni favoriti, ali ovih pet pjesama su mi se posebno izdvojile i ostavile dojam: Ananda – Lies Lay Cold, Nipple People – Znak, Marin Jurić Čivro – Gorjelo je, Marko Bošnjak – Poison Cake i Fenksta – Extra. Svaka od njih ima nešto posebno – bilo da se radi o snažnoj emociji, zanimljivoj atmosferi ili jednostavno nečemu što me odmah privuklo. Svaki od ovih izvođača zaslužuje pobjedu na svoj način – bilo zbog jedinstvenosti koju donose, inovativnog pristupa ili jednostavno sjajnih pjesama koje imaju svoj karakter i emociju. Glazba nije utrka, već prostor u kojem se različitosti mogu istaknuti i ostaviti trag. Na kraju, najbolja pjesma je ona koja pronađe svoj put do publike i ostane s njima i nakon što se svjetla pozornice ugase

Priča se da ne sudjelujete na Dori prvenstveno zbog pobjede, već želite  iskoristiti priliku za promociju pjesme i pripremu novog albuma. Malo je neobično čuti takav stav u natjecanju na kojem svi žele pobijediti – znači li to da vam pobjeda uopće nije važna ili možda imate drukčiju strategiju osvajanja publike?

Pobjeda nam sigurno nije nevažna, ali nije ni jedini cilj. Mnogo nam je važnije kako će publika doživjeti naš nastup, hoće li osjetiti energiju i emociju koju prenosimo pjesmom. Glazba ima moć dotaknuti ljude i ostaviti trag, i to je ono što nam je najbitnije – da pjesma zaživi izvan natjecanja, da pronađe svoj put do srca slušatelja. Ako u tome uspijemo, to nam je najveća pobjeda. Nemamo strategiju osvajanja publike osim jedne – biti potpuno iskreni u onome što radimo.