Dora po Kandžijinim pravilima: Autentično, urbano i potpuno svoj
Kandžija, pravim imenom Stjepko Galović, ove godine ulazi u natjecanje za Hrvatsku na Dori 2026. s pjesmom „3 ujutro“. On je reper koji dolazi iz Osijeka i koji već više od petnaest godina oblikuje domaću hip‑hop scenu. Njegov stil kombinira humor, ironične društvene komentare i iskrenu autentičnost. „3 ujutro“ nije pjesma rađena posebno za Doru, već je prirodan nastavak njegova umjetničkog izraza.
Kandžija u njoj zadržava prepoznatljiv groove koji od prvog trenutka tjera na pokret i ples. Pjesma je, kaže, napisana iz perspektive troje likova, troje prijatelja, koristeći emocije koje poznaje ili misli da poznaje. On je odlučio poslati upravo ovu pjesmu jer vjeruje da je trenutak u 3 ujutro idealan za donošenje najboljih odluka. Atmosfera pjesme poznata mu je dobro jer opisuje situacije koje poznaju svi koji vole noćni život, ali i stariji ljudi koji razmišljaju o prošlosti. Kandžija smatra da pjesma može funkcionirati i kao samostalna cjelina izvan albuma Trostruki salto, ali i kao dio šireg koncepta.
On priznaje da je najteži bio „C“ dio pjesme jer u pjesmama ne možeš lagati. Njegova umjetnička filozofija temelji se na iskrenosti i dosljednosti, pa ni Dora nije iznimka. Kandžija ne vidi potrebu za kompromisima kako bi zadovoljio žiri ili publiku. Za njega je veći izazov ostati vjeran sebi nego osvojiti nagradu. U njegovoj glavi nastup na Dori nije scena kompromisa, nego prilika da pokaže autentičnost.
Publika će, prema njegovim riječima, osjetiti energiju i atmosferu, a vizualni identitet nastupa dodatno podiže dojam. Kandžija smatra da nije bitno da publika shvati sve detalje nastupa, važno je da osjeti ritam i emociju. On voli riskirati na sceni i pristup pjesmi i izvedbi je uvijek hrabar i prpošan. Glazba nije znanost, kaže, i nema točne formule za uspjeh. On dolazi iz garaže i jedino zna biti autentičan, a rezultat prihvaća kao posljedicu same glazbe. Kandžija nije pratio druge izvođače Dore i ne vidi se kao konkurencijski protivnik, nego kao dio šire scene koja širi horizonte publike.
Njegova očekivanja od nastupa nisu vezana za pobjedu, nego za iskustvo i iskrenu prezentaciju pjesme. Publika iza njega, tvrdi, može osjetiti energiju i čovjeka, a ne samo izvođača. Njegov mentalni prostor prije nastupa uvijek je ispunjen nestrpljenjem, ali on se smiruje malim ritualima i pripremom. Mišljenje njegove mačke, u šali kaže, uvijek mu je posebno važno. Dora, po njemu, simbolizira euforiju, energiju i kreativne mogućnosti koje domaća scena trenutno nema dovoljno prilika pokazati.
On vjeruje u transparentnost i iskrenost procesa, i smatra da priče o favoritima i dogovorima spadaju u mitove. Kandžija se ne osjeća pod pritiskom produkcije niti HRT‑a i svoj nastup planira u potpunoj slobodi. Za njega je Dora mjesto gdje se može igrati, eksperimentirati i pružiti publiku iskustvo scenskog performansa.
Pjesma „3 ujutro“ nosi njegov prepoznatljiv humor i autentičnost, a Kandžija će, kako sam kaže, prenijeti svu svoju energiju i emociju publici. Iako je autsajder u natjecanju, njegova prisutnost unosi novu dinamiku i širi horizonte hrvatske glazbene scene. On vidi nastup kao priliku da pjesma zaživi svoj život, a ne kao puko natjecanje. Kandžija je spreman, kaže, da riskira, da pleše, da melankoliju pretvori u groove i da svaki trenutak na sceni bude iskren izraz njegove umjetničke vizije.
Zašto je „3 ujutro“ baš taj trenutak koji si odlučio poslati na Doru 2026?
Postoji istraživanje koje kaže da je to vrijeme za najbolje odluke u životu. Shvatio sam da bih mogao dobro iznijeti pjesmu, i odluka je pala.
Koliko je pjesma autobiografska, a koliko čista fikcija nastala iz atmosfere?
Nema puno veze sa mnom, ali atmosferu svakako poznajem. Svi ljudi koji vole izlaziti, koji ne spavaju i koji su puno vremena proveli vani, znaju o čemu se radi. Isto vrijedi i za bebe. Isto i za starije ljude koji razmišljaju o prošlosti.
Je li postojao trenutak kada si znao da ova pjesma mora ići baš na Doru, a ne ostati samo u albumskom kontekstu?
Na jednoj kavi sam to shvatio, ali prije toga mi je misteriozna osoba „bacila bubicu u uho“. Znao sam da novi album Trostruki salto može funkcionirati i bez te pjesme, ali i da stvar može biti samostalna i imati svoj život.
Koja je prva emocija koja te preplavi kad danas poslušaš „3 ujutro“?
Mislim da je to melankolija, ali istovremeno me nešto tjera da se mrdam – taj groove me oduševio od prvog trenutka kad sam čuo sitne perkusije. Toliko me pokrenulo da bih mogao cijeli album napraviti na tom grooveu. Skačem od toga kao zec.
Postoji li stih koji ti je bio najteži za napisati – i zašto baš taj?
Vjerojatno „C“ dio pjesme. Malo je teško priznati, ali ne možeš lagati u pjesmama. Ova stvar, kao i cijeli album, pisana je iz perspektive troje likova, troje prijatelja, a koristio sam emocije koje poznajem. Ili barem mislim da ih poznajem.
Kako si uopće odlučio pomiriti svoj prepoznatljiv stil s formatom Dore, koji često zahtijeva kompromis?
Nisam ništa pomirio – to je zapravo najbolje od svega. Sve je u stilu posljednjeg albuma Trostruki salto, koji je izašao krajem 2025. Pjesma nije rađena za Doru, i to mi je drago, jer da jest, ne bih znao bih li to mogao autentično izvesti. Ipak moram igrati i izvoditi na sceni, a ne mogu izvoditi nešto u što ne vjerujem.
Jesi li se u nekom trenutku zapitao hoćeš li se morati „ublažiti“ da bi prošao kod žirija?
Ne. Samo sam prijavio pjesmu koja mi je top i za koju mislim da je mogu isporučiti kako treba uživo.
Što ti je veći izazov: stati na pozornicu Dore ili ostati potpuno vjeran sebi?
Ni jedno od toga? Ili oboje se sada događa. Idem tamo biti svoj – što je inače i najčešće, jer se u klasične kalupe baš i ne uklapam. Da sam namjenski radio pjesmu za Doru, možda bi bilo čudno, ovako je sve prirodno i uživam u vožnji.
Kako zamišljaš idealnu reakciju publike u trenutku kad pjesma završi?
Čuje se zvuk mojih prijatelja iz Rimca kako viču i skaču, kao zečevi. Započinje pljesak, smijeh i ples – ples, ples, ples. I poslije kući se nastavlja ples, idući dan na poslu, za vikend, pa opet u Tvornici, pa ljeti… i tako u nedogled.
Koliko ti je vizualni identitet nastupa jednako važan kao i sama pjesma?
Na sceni koja ima određenu produkciju, naravno da je bitan. Cilj je da podigne izvedbu i poantu pjesme.
Je li tvoj nastup više zamišljen kao priča, poruka ili čisti emotivni udar?
Malo kao priča. Koncept je jako fora, ali ne želim otkrivati sve – čuvamo to za nastup.
Postoji li element nastupa koji publika možda neće odmah shvatiti, ali je tebi osobno ključan?
Nije bitno razumjeti cijelu logiku. Atmosfera samo treba „voziti“, biti iznenađujuća, nepredvidljiva i lagana. Publika treba samo osjetiti „djir“, to je najvažnije.
Koliko si spreman riskirati na pozornici Dore – i što za tebe uopće znači rizik u tom kontekstu?
Idem hrabro i prpošno, kao i uvijek. 3 ujutro zvuči super i u 3 popodne.
Kako se nosiš s činjenicom da Dora često zna nagraditi „sigurno“, a ne nužno „iskreno“?
Nisam to znao. Glazba nije znanost i nema točnu formulu – upravo tu leži njezina čar. Svaki scenski nastup prenosi energiju, a ako se pjesma svidi slušatelju, super. Ako ne, pronaći će nešto drugo što će voljeti – i to je to.
Da moraš birati, bi li radije bio neshvaćen, ali autentičan, ili shvaćen, ali kompromitiran?
Ja dolazim iz garaže, tako da mogu biti samo takav kakav jesam. Koliko će to biti shvaćeno, nije na meni. Volio bih da pjesma komunicira, ali glazba je organizam za sebe – s publikom dobiva svoj život. Pjesma odabire smjer, ja ju samo prenosim i ne guram se ispred nje.
Koliko si pratio ostale izvođače na Dori 2026. i vidiš li se u tom društvu kao autsajdera ili igrača?
Iskreno nisam pratio, a mislim da ni oni mene nisu. Malo jesam autsajder, ali ta mi uloga ne smeta. Ipak sam reper i mislim da će mnogo ljudi gledati, čak i oni koji inače ne prate, pa širimo horizonte natjecanja.
Osjećaš li da se od tebe, zbog imena i reputacije, očekuje nešto posebno ili „drugačije“?
Očekuje se nešto moje, i s razlogom.
Ima li trenutaka kad ti cijela priča oko Dore djeluje kao igra koju si morao prihvatiti da bi nešto dokazao?
Ne, iskreno. Samo mislim da je pjesma dobra i volio bih da se čuje. Budući da se bavim scenom, volio bih i da je nastup dobar. Nisam bio nikad na nečemu sličnom, samo to.
Što bi za tebe osobno značila pobjeda, a što poraz?
Pobjeda bi značila da još treba raditi. Poraz je sve osim pobjede? Sve je relativno. Meni je ovo sve novo i ništa ne očekujem – puštam da me sve iznenadi.
Koliko ti je važno da publika iza nastupa vidi čovjeka, a ne samo izvođača?
Ne znam koliko će moći vidjeti čovjeka, ali mislim da će osjetiti energiju koja dolazi i iz čovjeka i iz izvođača. Mislim da kao izvođač znam što radim i da ću prenijeti tu energiju.
Kako izgleda tvoj mentalni prostor nekoliko dana prije izlaska na pozornicu Dore?
Ne znam, ali volio bih da ne bude strke – iako će vjerojatno biti.
Imaš li neki mali ritual ili naviku kojom se smiruješ prije nastupa pred kamerama?
Samo se maknem malo, smirim i to je to.
Postoji li netko čije ti je mišljenje o ovom nastupu posebno važno – i zašto?
Mišljenje moje mačke uvijek mi je najvažnije.
Kad bi Dora bila pjesma, bi li bila bliže euforiji ili razočaranju?
Sigurno euforiji – nabrijano je, ne znam ni sam zašto, valjda zbog puno obveza.
Što misliš da Dora danas govori o stanju domaće glazbene scene?
Govori da nema puno drugih prilika za izvođače, da autorska glazba i kultura nisu dovoljno cijenjeni.
Bi li, da imaš moć, mijenjao pravila, kriterije ili način odlučivanja na Dori?
Ne. Vjerujem da ljudi znaju što rade, nek oni odlučuju.
Koliko vjeruješ u transparentnost procesa i pošteno bodovanje na ovom natjecanju?
Zašto ne bih vjerovao? Nisam ni nezavisni kandidat ni u nekoj zavjeri.
Jesu li priče o zakulisnim igrama, favoritima i „dogovorima“ samo mit ili nešto što se osjeti čim uđeš u sustav?
Prvi put čujem – vi sve znate, a ja očito ništa (smijeh). Je li to slično političkim izborima?
Jesi li ikad osjetio pritisak od strane HRT-a, produkcije ili vodstva Dore da se uklopiš u određeni okvir?
Ne, komunikacija je normalna. Bavim se glazbom, moram smisliti nastup sa cijelom produkcijom – što je super. Shvaćam to i mislim da će biti jako zanimljivo.
Ako bi nakon svega mogao reći samo jednu rečenicu o Dori 2026., bi li ona bila pohvala, kritika ili upozorenje?
Malo me strah ovih pitanja, ali reći ću ovo: Dora je mjesto gdje se može održati nastup na velikoj sceni s raznim produkcijskim mogućnostima. Ako se razumijete u scenski nastup i želite bilo kakvu produkciju, onda je to dobro mjesto za vas. Igrajte se i uživajte.
Henry Cavill već godinama intrigira publiku — i to ne samo kao Superman ili Geralt od Rivije, nego i kao glumac koji, kako se šuška po Hollywoodskim i online kuloarima, ne želi sudjelovati u projektima koji su previše “woke” i trendovski. Dok studioski marketing pokušava glumce gurnuti u uloge koje više prate društvene norme i medijske kampanje nego stvarnu umjetničku viziju, Cavill navodno odabire pametnije i promišljenije korake.
Influencerica je iskreno progovorila o neobičnom aranžmanu podijeljenog skrbništva zbog kojeg svaki drugi tjedan živi s Charlesom Pearceom i kćerima pod istim krovom
Mlada glazbenica Stela Rade ponovno osvaja pozornost domaće scene, ovaj put s pjesmom Nema te, kojom će se predstaviti na Dori 2026. Kada je saznala da će imati priliku nastupiti pred nacionalnom publikom, Stela je osjećala neopisivu radost i potvrdu vlastitog puta. “To mi je bila potvrda da pripadam tamo i da mogu pokazati publici još jedan dio sebe i svog rada”, priznaje, uz osmijeh koji odražava i ponos i uzbuđenje.
Filmaš je postao član EGOT kluba, osvojivši Grammy u kategoriji najbolje glazbene filmske produkcije za dokumentarac Music by John Williams, posvetu svom dugogodišnjem suradniku i skladatelju koji stoji iza nekih od najtrajnijih filmskih glazbenih ostvarenja.
Prvo ‘ne’ rekla sam još kao studentica, a danas bez zadrške odlazim kada nema rasta: zašto sam naučila da je ‘ne’ cijela rečenica. Tatjana Jurić je lice i glas mega popularnog showa „RECI TAKO KAKO JE“, projekta iza kojeg stoji Cedevita, i to se vidi u načinu na koji vodi – opušteno, sigurno, bez napuhanih fraza i velikih obećanja, s komunikacijom koja je jasna, prizemna i dovoljno pametna da publici ne prodaje priču, nego je jednostavno živi.
Valentinovo ne mora biti velika gesta, prenapadna večera ni očekivani buket crvenih ruža. U gradu, ljubav se često događa tiše – u pogledu preko stola, u dodiru ruke dok se penjete stepenicama prema rooftop baru, u onom osjećaju da ste, usred urbanog kaosa, pronašli svoj mali svijet. Upravo takva, suptilna, ali intenzivna romantika obilježava moderno Valentinovo.
Henry Cavill već godinama intrigira publiku — i to ne samo kao Superman ili Geralt od Rivije, nego i kao glumac koji, kako se šuška po Hollywoodskim i online kuloarima, ne želi sudjelovati u projektima koji su previše “woke” i trendovski. Dok studioski marketing pokušava glumce gurnuti u uloge koje više prate društvene norme i medijske kampanje nego stvarnu umjetničku viziju, Cavill navodno odabire pametnije i promišljenije korake.
Elon Musk je u nedjelju na platformi X izjavio da je dobitnik dvaju Oscara, redatelj Christopher Nolan, „izgubio svoj integritet“ dok se raspravljalo o spekulativnoj ulozi Lupite Nyong’o u filmu „Odiseja“, u ulozi Helene Trojanske.
Kad se moda susretne s humorom i stavom, nastaje majica koja govori više od riječi – i to doslovno. „IT’S NOT ME, IT’S YOU“ potpisuju sestre Boudoir, Martina Čičko Karapetrić i Morana Tomašević, a ovaj T-shirt savršeno spaja minimalizam i ironični statement, čineći ga komadom koji svaka moderna garderoba traži.