U loži, okružena prijateljicama, Severinina je majka s osmijehom i suzama pratila svaku riječ pjesme. Kamera ju je uhvatila kako ustaje, pjeva i iz sveg srca proživljava stihove koji su već desetljećima sinonim dalmatinskog identiteta, ali i osobne priče jedne žene koja je odrasla uz more i sada gleda svoju kćer kako pred tisućama ljudi pjeva baš o tome – o korijenima, ponosu i ljubavi prema Dalmaciji.
Bio je to trenutak u kojem su se privatno i javno stopili u jedno – na pozornici najveća regionalna zvijezda, u publici majka koja nikada nije prestala vjerovati. U njezinom pogledu bilo je ponosa, nježnosti i one neizgovorene emocije koju samo roditelj može razumjeti: gledati svoje dijete kako doseže vrhunac karijere, svjesna da su godine ljubavi, odricanja i podrške pretočene u te tri minute pjesme.
Severinina dva koncerta u Areni Zagreb bila su više od glazbenog događaja – bila su proslava karijere, ali i intime. Publika je pjevala, plesala i plakala, a pjesma „Dalmatinka“ pokazala je da iza svake velike zvijezde stoji priča koja je daleko dublja od reflektora.
U tom trenutku, dok je Severina s pozornice gledala prema loži i dok su se majčine usne pomicale u istom ritmu s njezinima, dvorana je utihnula na onaj poseban način – kada svi osjećaju isto. Nije to bila samo pjesma, ni samo koncert. Bio je to susret prošlosti i sadašnjosti, korijena i krila, majke i kćeri.