Trodnevni operni festival NOCTES Aquae Iasae po treći će se put održati na ovom pitoresknom mjestu, a moćni glasovi opernih pjevača, koji gostuju na najpoznatijim pozornicama svijeta, poput niske bisera zablistat će dragocjenim glazbenim tonovima. Atraktivne operetne arije Puccinija, Verdija, Bizeta i ostalih kompozitora uz dašak humora i ljubavne zavrzlame zasigurno će biti pravi doživljaj, a među gostima je i talijanski tenor Roberto Cresca. Uoči koncerta razgovarali smo s pjevačem, kako kažu jednim od najzgodnijih tenora svijeta, čiji interesi sežu od mode, filma do putovanja.
Godinama se na našoj javnoj televiziji prikazivala vrlo popularna emisija o operi sa sloganom ‘za sve ljubitelje opere i one koji će to tek postati’. Recite nam kako i zašto ste se zaljubili u operno pjevanje; barem za one koji se još nisu upoznali s vašim radom?
Moj otac je jako volio operu. Kad sam bio mali često smo u našem domu slušali opere i izvedbe poznatih arija. Jednog sam dana čuo Toscu Giacoma Puccinija nakon čega sam briznuo u plač od sreće. U tom, za mene, nezaboravnom trenutku odlučio sam kako želim postati operni pjevač.
Koliko vam je presudna autentičnost u pjevanju: biste li radije usavršavali tehniku do savršenstva ili vam je puno važnije karakteru pjevanja pružiti cijeli niz emocija koje su vam na raspolaganju?
Operni su pjevači kao i plesni umjetnici uvijek opsjednuti s tehnikom. Nema sumnje da je to važno, ali isto tako ništa ne ide bez prave emocije. Ponekad je nesavršen glas prepun emocija daleko zanimljiviji i bolji, mogao bih reći autentičniji.
Mislite li da opera nije više samo za probrane sladokusce i da je postala sve popularnija zbog brojnih festivala na otvorenom, susreta s publikom na neobičnim mjestima i sve većeg utjecaja crossover i fusion glazbe?
Opera je čini mi se sve manje popularna. Mnogo toga se promijenilo u glazbi, više se eksperimentira i nije više neuobičajeno imati spoj klasične i pop glazbe. Ipak, u posljednje vrijme sve više mladih ljudi posjećuje kazališta i koncertne dvorane, naročito jer na društvenim mrežama upoznaju kako su kazališta nova mjesta kreativnog otkrivanja.
Nastupit ćete ovog vikenda u Hrvatskoj, točnije na arheološkom lokalitetu Aquae Iasae u Varaždinskim toplicama, i to u festivalskom programu Gianfranco & prijatelji. Kakva je vaša percepcija hrvatske publike?
Hrvatska je publika predivna, vrlo je dobro pripremljena i nadasve naklonjena nama umjetnicima. Velika mi je čast nastupati ovdje u Hrvatskoj.
Kako se pripremate za nastupe? Imate li poseban režim, jeste li praznovjerni, ponavljate li iste geste prije nastupa ili imate holistički način pripreme?
Nemam nekih posebnih rituala uoči nastupa. Pratim upute, želje autora ili produkcijskog tima, ali isto tako u svaki nastup nastojim unijeti emocije.
U prošlosti su operni pjevači bili nedostupni svojoj publici izvan kazališta. Društveni mediji danas pružaju praktično svima da komuniciraju s umjetnicima, dobiju uvid u ono što se događa iza kulisa i slično. Jesu li vama društvene mreže prednost ili teret?
Na društvenim mrežama može se lako pristupiti svakome. Nema pravila i zapreka. Koliko su društvene mreže važne govori i to da vam mogu osigurati vrlo dobru promociju. Isto tako, mogu biti i vrlo opasne jer ste konstantno pod povećalom, a hejteri samo čekaju da u nečemu napravite pogrešan korak.
Koristite li društvene mreže za zagovaranje društvenih tema? Jeste li uključeni u pojedine kampanje ili projekte za podizanje svijesti, npr. iz područja ljudskih prava ili zaštite okoliša?
Oduvijek sam posvećen zaštiti okoliša, pravima životinja, ali i borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja koje je nažalost i dalje sveprisutno u našem društvu. Svakako da koristim utjecaj na društvenim mrežama za podizanje svjesti među svojim pratiteljima. Na festivalu na kojem sam umjetnički ravnatelj progovaram o femicidu povezujući ovu bolnu temu s Bizetovom operom Carmen. Neizmjerno je važno osvještavati nove generacije.
Roberto Cresca postao je ambasador talijanske opere u svijetu!
Iz vaših dosadašnjih izjava razvidno je da vas zanimaju i drugi umjetnički izričaji? Je li film možda ono što vas najviše privlači?
Dugo se bavim glumom, prvenstveno u kazalištu, a odnedavno sam uključen i u neke filmske projekte. Mislim da će biti jako zanimljivi, držite mi fige.
Počesto se ističe i vaš smisao za modu. Koliko vam je stajling bitan i kako biste ga opisali?
Volim modu, a Talijani su svjetski majstori mode i stila. Njegujem ponešto ekscentričan stil jer kroz modu želim iskazati svoju osobnost. Prije svega, važno mi je da odjenem ono što mi se sviđa bez obzira na društvene norme, a nadam se da je to uvijek i sa stilom.
Planirate li ostati dulje u Hrvatskoj i posjetiti drugi dio zemlje?
Hrvatska je prekrasna zemlja, prelijepih gradova, povijesti, umjetnosti i kristalnog mora. Nažalost ovom prigodom neću moći ostati i uživati dulje u Hrvatskoj jer me odmah poslije koncerta u Varaždinskim toplicama očekuju obaveze u New Yorku. No obećajem, uskoro sam opet u Hrvatskoj.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Tijekom uređenja okoliša na bračkom imanju odlučila je spasiti rodno stablo koje je smetalo zidu i cesti, a pratitelji su njezin potez oduševljeno podržali
Irma Dragičević, talentirana pjevačica iz Varaždina, vratila se na pozornicu Dore s pjesmom „Ni traga“, pjesmom koja nosi sve nijanse njezinog dosadašnjeg glazbenog puta i zrelosti koju je stekla nakon prošlogodišnjeg iskustva s pjesmom „Enigma“. Iako njezin prvi nastup na Dori nije završio ulaskom u finale, to iskustvo nije je obeshrabrilo, već dodatno ojačalo njezinu odlučnost i fokus. Irma priznaje da je prošlogodišnje iskustvo bilo izazovno, ali da joj je omogućilo da sada s više sigurnosti i smirenosti predstavi pjesmu koja je u potpunosti njezina. Ona ističe kako joj je važna autentičnost i iskrenost, te da je upravo to ono što motivira njezin povratak na ovu najvažniju domaću glazbenu platformu.
Zagreb uskoro dobiva novo mjesto za privatna druženja i gledanje multimedijskog sadržaja. Riječ je o BrickClubu, privatnoj mini kino dvorani smještenoj u povijesnom podrumu iz 19. stoljeća u Gundulićevoj ulici 26, koja posjetiteljima omogućuje da sami biraju sadržaj, društvo i atmosferu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
