Petar Grašo napokon je otkrio kako je došao do nove top tjelesne forme
Petar Grašo, jedan od najprepoznatljivijih vokala regionalne glazbene scene, ovih dana ne dominira samo pozornicama, već i osobnim izazovima – koje uspješno pretvara u male pobjede. Osim što slavi trideset godina bogate karijere, pjevač je posljednjih mjeseci iznenadio javnost zavidnom transformacijom – skinuo je 13 kilograma i vratio se u formu kakvu, kako sam priznaje, nije imao godinama.
Njegov pristup? Prizemljen, realan i – kako kaže – potpuno izvediv. Bez eksperimentiranja s dijetama i bez drastičnih režima, Grašo je napravio jednostavan, ali dosljedan rez: maknuo je kruh i tjesteninu iz jelovnika, povećao fizičku aktivnost i – rezultat nije izostao. Onima koji ga pitaju kako je to uspio, odgovara bez mistifikacije: manje jede, više se kreće. I pritom – ne dramatizira.
Uz sve koncertne obveze i rad na novom albumu, Grašo ne zanemaruje ni ulogu koju najviše cijeni – onu obiteljsku. Između velikih glazbenih događaja, nalaze se trenuci u kojima jednostavno želi biti – tata. Njegova svakodnevica često uključuje noćne vožnje s nastupa do kuće samo da ujutro bude s djecom, što govori dovoljno o prioritetima.
No, nije riječ samo o brojkama na vagi – njegovo lice djeluje svježije, energija mu je življa, a i scenski nastupi imaju onu dodatnu dozu snage i vitalnosti. Možda je i to jedan od razloga zašto publika s oduševljenjem dočekuje vijesti o još jednom koncertu u nizu, uključujući i šesti Lisinski koji se već nazire na horizontu.
U pauzama između glazbenih projekata, Grašo se povlači u svoju oazu uz more – Vinišće. Tamo, daleko od reflektora, uživa u jednostavnim stvarima: ribolovu, domaćoj hrani i obiteljskoj blizini. I dok mnogi o transformacijama pišu kao o velikim pothvatima, on ih nosi tiho – bez pompe, ali s očitim učinkom.
Grašo ne mršavi da bi se svidio drugima. On jednostavno želi biti bolji sebi – zdraviji, energičniji, dostupniji svojoj obitelji i publici koja ga prati desetljećima. Upravo ta autentičnost i jednostavnost ono je što ga čini još većim – ne samo na pozornici, nego i u svakodnevici.
Eurosong je desetljećima volio sebe zamišljati kao sigurno utočište glazbe – prostor u kojem se politika zaustavlja na vratima pozornice, a reflektori obasjavaju isključivo pjesme, izvođače i obećanje zajedništva. No povijest tog natjecanja pokazuje da se stvarnost uvijek, prije ili kasnije, probije kroz scenografiju. Odluka Nema, pobjednika Eurosonga 2024., da vrati svoj trofej Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU), nije samo osobni čin savjesti, nego i simbolički rez u tkivu natjecanja koje se već godinama bori s vlastitim proturječnostima.
Reality zvijezda u novoj epizodi The Kardashians otvoreno progovorila o apstinenciji, ljubavnim brodolomima i tome zašto joj danas solo život savršeno odgovara.
Pjevačica je pokazala originalne i uređene kadrove iz spota 'Dio mene' te iskreno progovorila o odluci da u javnosti još neko vrijeme sakrije trudnoću.
Pop boje, blagdanski motivi i luksuzne teksture definiraju Chanel Holiday ekskluzivnu blagdansku selekciju modnih dodataka koja u prvi plan stavlja sofisticiranu interpretaciju božićne estetike. Kolekcija je osmišljena kao hommage sezoni slavlja, uz naglasak na detalje koji čine razliku.
Postoje LEGO setovi koji se slažu, izlože i s vremenom padnu u zaborav. A postoje i oni rijetki, pomno osmišljeni modeli koji nadilaze granicu igračke i postaju predmet želje, razgovora i statusa. Upravo takav je novi LEGO Icons set inspiriran serijom Stranger Things – Creel House, mračna kuća iz Hawkinsa koja u Hrvatsku stiže za svega nekoliko dana i već sada se smatra jednim od najpoželjnijih kolekcionarskih izdanja ove godine.
Eurosong je desetljećima volio sebe zamišljati kao sigurno utočište glazbe – prostor u kojem se politika zaustavlja na vratima pozornice, a reflektori obasjavaju isključivo pjesme, izvođače i obećanje zajedništva. No povijest tog natjecanja pokazuje da se stvarnost uvijek, prije ili kasnije, probije kroz scenografiju. Odluka Nema, pobjednika Eurosonga 2024., da vrati svoj trofej Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU), nije samo osobni čin savjesti, nego i simbolički rez u tkivu natjecanja koje se već godinama bori s vlastitim proturječnostima.
