U Brazilu se, naravno, u more ulazi kao u scenu iz reklame za vodu – ležerno, elegantno, bez previše razmišljanja. Sunce prži, tijelo sretno pršti od energije, a skakanje u valove je gotovo refleks. U Hrvatskoj? E, to je već jedna mala drama. Najprije analiza valova, zatim obavezno “čekaj, čekaj, hladno je”, pa balansiranje na skliskim stijenama uz grimase koje više nalikuju na trening snage nego na relaksaciju. I baš u tom kontrastu Pedro pronalazi humor – i istinu.
Pedro, koji već godinama živi u Zagrebu i Hrvatsku naziva svojim domom, utjelovljuje sve ono što volimo kod ljudi koji dođu izvana, ali nas zaista osjete. On ne pokušava biti Hrvat. On to već jest — po duši, po svakodnevnim ritualima, po načinu na koji doživljava ljeto. Samo što sve to nosi s onim suptilnim južnoameričkim šarmom koji se ne može naučiti, nego s kojim se rađaš.
Ljeto s njim izgleda kao kolaž uspomena iz najboljih talijanskih filmova – malo mode, malo sporta, puno smijeha i još više obitelji. Uz svoju suprugu Iris i kćerkicu Laru, Pedro stvara ljetne rutine koje uključuju sve ono čemu i mi težimo: boraviti na otvorenom, osjećati more na koži, jesti rukama, smijati se glasno. I usput, naravno, snimiti pokoji reel koji nas podsjeti da ne shvaćamo sebe preozbiljno.
Jer ljeto nije sezona, ono je osjećaj. I dok jedni jure na brodove, drugi planiraju itinerare po otocima, a treći se znoje na trajektnim rampama, Pedro nas podučava jednostavnoj filozofiji: gdje god da si, more je uvijek malo hladno. Ali kad se jednom baciš, više ne izlaziš.
Njegova objava, koliko god smiješna bila, podsjeća nas na onu vječnu istinu: ljudi možda dolaze iz različitih krajeva svijeta, ali osjećaj prvog urona, soli na koži i sunca u kosi – to je univerzalno. Baš kao i potreba da sve to podijelimo s onima koje volimo.
A ako se pritom i nasmijemo sebi – onda znamo da smo na pravom mjestu. U pravom moru. U pravom trenutku.
