Ovo je ljetni bijeg koji bismo odmah kopirali! Dok se svi skrivaju od vrućina, Daria Lorenci Flatz otišla je u Dolomite!

Na društvenim mrežama posljednjih je dana podijelila nekoliko prizora s putovanja, a iz njezinih objava jasno je koliko ju je taj kraj oduševio. Nakon prvog susreta s Dolomitima jednostavno je poručila da je riječ o fantaziji, dodajući kako ni kiša nije mogla pokvariti doživljaj. Nekoliko dana poslije njezin je dojam bio još snažniji pa je uz fotografije iz planina napisala da je riječ o najboljem odmoru dosad.

Takav izbor odmora posebno dobro odgovara razdoblju koje je iza nje. Daria Lorenci Flatz ove je godine obilježila veliki osobni i profesionalni jubilej, 50. rođendan i 25 godina umjetničkog rada, a umjesto klasičnog slavlja odlučila je napraviti nešto mnogo osobnije. U travnju je u prostoru HNK2 premijerno izvela autorsku monodramu „Ja, glumica!“, predstavu u kojoj je kroz humor, emociju, pokret i vrlo osoban odnos prema publici otvorila pitanja o karijeri, identitetu, majčinstvu, odgovornosti i svim ulogama koje jedna žena tijekom života istodobno nosi.

Predstava je u vrlo kratkom vremenu postala jedan od njezinih najvažnijih profesionalnih projekata. Daria je tekst stvarala zajedno s Anom Tonković, dok su u konceptu sudjelovali i Larisa Lipovac Navojec te Emil Flatz, a cijeli je projekt nastao iz potrebe da nakon četvrt stoljeća glumačkog iskustva na sceni progovori i o onome što se događa iza nje. „Ja, glumica!“ nije zamišljena kao klasična biografska predstava, nego kao osobna refleksija o životu žene koja pokušava istodobno biti umjetnica, majka, supruga i osoba koja želi sačuvati nešto vremena i energije za sebe.

Nakon zagrebačke premijere monodrama je tijekom ljeta nastavila svoj kazališni put. Izvedena je, među ostalim, u sklopu Osječkog ljeta kulture 26. lipnja, a početkom kolovoza stigla je i na Ljetnu pozornicu u Omišu, gdje je Daria pred publikom izvela predstavu u večernjem terminu.

Ljeto joj tako nije donijelo samo odmor, nego i nastavak vrlo intenzivnog profesionalnog razdoblja. Još u proljeće govorila je o tome koliko je dugo živjela u svojevrsnom stalnom multitaskingu, kombinirajući kazalište, televizijski posao, kreativni laboratorij 4SOBE i obiteljski život, dok je paralelno radila i na dodatnoj edukaciji povezanoj s jogom i pilatesom. Upravo je zbog svega toga monodramu doživjela i kao svojevrsnu osobnu prekretnicu, kao trenutak u kojem sebi može reći da je nakon godina stalnog davanja vrijeme da malo zastane.

U mjesecima koji su prethodili odmoru Daria je bila prisutna i izvan kazališnih pozornica. U lipnju je emotivnom objavom obilježila rođendan svojih sinova, nazivajući ih svojim dvama svemirima, dok je tijekom svibnja govorila i o vlastitom životnom iskustvu, potrebi da prestane pokušavati svima biti savršeno prilagođena te o želji da život danas živi s više slobode i manje pritiska.

Posebno je dirnula javnost i objavom posvećenom baki Nadi, koja je ovog ljeta proslavila 96. rođendan. Daria je uz zajednički video istaknula koliko joj znači njihova povezanost i koliko joj je dragocjeno što je baka i dalje vedra i nasmijana. Ta objava istodobno je podsjetila na važan dio njezine životne priče, budući da je upravo s bakom i djedom kao djevojka napustila Sarajevo tijekom rata i svoj život nastavila u Zagrebu.

Iza nje su se tako posljednjih mjeseci izmjenjivali veliki profesionalni trenuci, obiteljski događaji i vrlo osobne životne teme, a Dolomiti sada izgledaju kao potpuno prirodan nastavak svega toga. Umjesto još jednog užurbanog rasporeda, glumica je odabrala prostor u kojem dan određuju planinski putovi, pogled, vrijeme i vlastiti ritam.

Čini se da je upravo planinarenje ono što je ovom odmoru dalo posebnu dimenziju. Dok su mnogi ovoga ljeta tražili spas od visokih temperatura uz more, Daria je rashlađenje pronašla na znatno većoj nadmorskoj visini, među impozantnim dolomitskim vrhovima i zelenim planinskim predjelima. Tamo nema potrebe za klimatiziranim prostorima ni stalnim traženjem hlada jer priroda sama stvara sasvim drugačiji osjećaj ljeta.

Duge šetnje kroz planine u takvom okruženju imaju posebnu vrijednost. Čovjek se kreće, ali bez osjećaja žurbe, tijelo radi, a istodobno se glava odmara. Pogled se umjesto prema ekranu usmjerava prema stijenama, šumama, oblacima i planinskim stazama, a svaki novi uspon donosi i onaj jednostavan osjećaj zadovoljstva koji dolazi kada se čovjek fizički udalji od svakodnevne rutine.

Upravo je svježiji planinski zrak jedan od najvećih aduta ovakvog ljetnog odmora. Nakon dana provedenih na hrvatskoj obali i u gradovima u kojima ljetne temperature često ostaju visoke i tijekom večeri, boravak u planinama donosi potpuno drugačiji ritam. U Dolomitima se, osobito u višim predjelima, može normalnije disati, hodati bez težine koju nosi velika vrućina i provesti sate na otvorenom bez osjećaja da se tijelo neprestano pokušava zaštititi od sparine.

Fotografije koje Daria objavljuje upravo zato djeluju toliko opušteno. Nema velikog spektakla ni potrebe za dokazivanjem, nego se čini da je u prvom planu jednostavno doživljaj mjesta. Prvi posjet Dolomitima opisala je kao fantastičan, a posebno je lijepo što ni promjena vremena i kiša nisu uspjele pokvariti njezino raspoloženje. Upravo suprotno, takvi trenuci često postanu najljepši dio planinskog odmora jer priroda tada pokazuje sasvim drugo lice.

Još je zanimljivije što je Daria, nakon samo nekoliko dana, svoje planinsko iskustvo opisala kao najbolji odmor dosad. Takva rečenica govori više od bilo kakvog luksuznog putovanja jer sugerira da joj ovoga puta nije bio potreban sadržajem ispunjen raspored, nego upravo suprotno, dovoljno prostora da bude prisutna u trenutku.

Dolomiti su za takav bijeg gotovo savršena kulisa. Njihove dramatične stijene i visoki vrhovi stvaraju prizore koji djeluju gotovo nestvarno, dok se između njih izmjenjuju šume, livade i planinske staze. U jednom trenutku čovjek može hodati kroz gustu zelenu šumu, a već nekoliko minuta kasnije otvoriti mu se pogled prema golemim kamenim masivima koji potpuno promijene perspektivu.

Za nekoga tko iza sebe ima mjesece intenzivnog rada, takav pejzaž može biti najbolji mogući način za reset. Umjesto rasporeda koji je potrebno ispuniti, postoji samo sljedeća staza. Umjesto rokova postoji vrijeme. Umjesto buke grada čuju se koraci, vjetar, voda i zvukovi prirode. A umjesto potrebe da se stalno nešto proizvodi dolazi ona jednostavna mogućnost da se samo bude.

Posebnu vrijednost ovom odmoru daje činjenica da ga Daria ne provodi sama. Uz obitelj i prijatelje, planine dobivaju i onu toplu, društvenu dimenziju koja često nedostaje klasičnom odmoru. Nakon dugih šetnji dolazi vrijeme za razgovor, zajedničke obroke, smijeh i prepričavanje dana, a upravo se iz takvih jednostavnih trenutaka često stvaraju uspomene koje ostanu puno dulje od fotografija.

Nakon svega što je proteklih mjeseci prošla i napravila, ovaj odmak u prirodu djeluje gotovo kao logičan nastavak osobne poruke koju je sama izgovorila povodom svoje monodrame. Nakon godina u kojima je stalno bila u pokretu, sada je pronašla način da se kreće drukčije. Ne prema novom projektu, premijeri ili obavezi, nego prema planinskom vrhu, šumskom putu i mjestu na kojem može zastati, udahnuti i jednostavno uživati.

Možda je upravo zato njezin dolomitski odmor toliko simpatičan. Nije riječ samo o bijegu od visokih temperatura, nego o bijegu od ubrzanog ritma. O odlasku dovoljno daleko da se ponovno može čuti vlastiti ritam i dovoljno visoko da ljeto izgleda sasvim drugačije.

Dok se u Hrvatskoj ovih dana mnogi bore s vrućinama i traže način kako provesti još jedan sparan dan, Daria Lorenci Flatz pronašla je svoju formulu za ljetni predah. Umjesto asfalta izabrala je planinske staze, umjesto žege svježiji zrak, umjesto užurbanosti hodanje i umjesto još jednog pretrpanog rasporeda vrijeme provedeno s ljudima koji su joj važni.

A Dolomiti joj, barem prema onome što je sama podijelila, vraćaju upravo ono što je nakon intenzivnog razdoblja najviše potrebno. Mir, energiju, kretanje i osjećaj da se negdje između uspona, zelenila, kiše i pogleda prema planinskim vrhovima može ponovno normalno udahnuti. Nakon mjeseci u kojima je gotovo neprestano bila na sceni i u pokretu, čini se da je sada pronašla svoju najdražu ulogu – onu u kojoj nema teksta koji treba naučiti, nema publike kojoj treba nešto dokazati i nema potrebe za žurbom, nego samo lijep dan u planinama koji treba proživjeti.