Glumica Ornela Vištica na društvenim je mrežama podijelila fotografiju iz starih albuma koja je mnoge podsjetila na dvojicu glazbenika kojih više nema. Na njoj pozira u društvu Gorana Bareta i Halida Bešlića, a uz uspomenu je napisala kratku poruku o umjetnosti i ljudima koje ona povezuje.
„Umjetnost uvijek spaja… Po starim albumima, lijepo je prisjetiti se…”, napisala je Ornela uz fotografiju na kojoj nasmijana grli obojicu glazbenika.
Objava je posebno dirljiva jer dolazi nakon smrti Gorana Bareta, osnivača i frontmena grupe Majke, koji je preminuo 9. listopada u Zagrebu. Pokopan je u rodnim Vinkovcima.
Halid Bešlić, jedan od najpoznatijih pjevača narodne glazbe na ovim prostorima, preminuo je u listopadu prošle godine u Sarajevu. Njegove pjesme i danas imaju posebno mjesto među publikom diljem regije.
Blais se na crvenom tepihu fotografirao s Keanuom Reevesom, koji je ove godine bio jedan od počasnih gostiju festivala i primio nagradu Legend of Cinema.
U suvremenom ritmu života u kojem se granice između poslovnog i privatnog sve češće brišu, a dostupnost informacija i obveza neprestano raste, pojam stresa više nije iznimka nego gotovo svakodnevno stanje koje se suptilno, ali postojano upisuje u fiziologiju i izgled čovjeka. Iako se stres tradicionalno promatra kroz psihološku i emocionalnu prizmu, sve se jasnije pokazuje kako on ostavlja vrlo konkretne tragove na koži, osobito na muškoj koži koja je zbog svoje strukture, hormonalnih karakteristika i često nedosljednih rutina njege posebno osjetljiva na vanjske i unutarnje čimbenike. U tom kontekstu, muška kozmetika više se ne promatra samo kao alat estetike ili higijene, nego kao produžetak svakodnevne brige o mentalnoj stabilnosti, svojevrsni tihi sustav regulacije između unutarnjeg stanja i vanjske slike.
Briga o roditeljima u odrasloj dobi jedna je od onih životnih uloga koje se ne događaju naglo, nego se postupno uvlače u svakodnevicu, često neprimjetno, kroz sitne promjene u rutini, kroz telefonske pozive koji postaju češći, kroz liječničke nalaze koje treba objasniti, kroz organizaciju pregleda, lijekova i obveza koje su nekoć bile isključivo njihova briga. U tom procesu mijenja se ne samo dinamika odnosa između djece i roditelja, nego i način na koji osoba počinje promatrati vlastito tijelo, zdravlje i granice vlastite izdržljivosti. Ono što se isprva doživljava kao praktična pomoć, s vremenom postaje duboka unutarnja transformacija koja oblikuje svakodnevne navike, emocionalne reakcije i dugoročne životne odluke.
U svakodnevnom ritmu suvremenih gradova i manjih mjesta, gdje se život često mjeri brzinom, produktivnošću i vidljivim rezultatima, postoje slojevi stvarnosti koji ostaju gotovo neprimjetni, iako upravo oni čine temelj društvene povezanosti i otpornosti. Riječ je o malim, često neformalnim inicijativama u zajednici koje pokreću pojedinci bez potrebe za javnim priznanjem, bez velikih platformi i bez ambicije da njihovo ime postane dio šire društvene priče. Među njima se, sve češće i sve značajnije, nalaze muškarci koji na tih, sustavan i duboko odgovoran način preuzimaju ulogu pokretača promjena u vlastitom okruženju, gradeći mostove između ljudi, potreba i mogućnosti.
Tuga je univerzalna ljudska emocija, duboko ukorijenjena u iskustvu života, gubitka, neuspjeha i promjena. Međutim, unatoč svojoj prirodnoj prisutnosti, izražavanje tuge u muškaraca i dalje se smatra tabuom u mnogim društvima. Tradicionalni društveni stereotipi oblikovali su percepciju muškosti tako da emocionalna ranjivost, posebice tuga, postaje znak slabosti, nečega što se mora skrivati ili potiskivati. Posljedice ovakvog sustava vrijednosti imaju dubok utjecaj na mentalno zdravlje muškaraca, njihove međuljudske odnose i ukupnu društvenu dinamiku.