Nina Morić: ‘Mislila sam da se ljubav može kupiti novcem. Ne može’
Hrvatska manekenka, koja već godinama živi u Italiji i bila je najpoznatija Coronina partnerica, pred kamerama je izgovorila rečenicu koja je šokirala gledatelje: „Ubila sam dvoje djece.”
Netflixov dokumentarni serijal „Fabrizio Corona: Ja sam vijest” ponovno je u fokus javnosti vratio jednu od najburnijih ljubavnih priča talijanskog i regionalnog showbiza – odnos Nine Morić i Fabrizija Corone. Serijal u pet epizoda, koji je prošli tjedan stigao na Netflix, trenutačno je među najgledanijim sadržajima u Hrvatskoj, ali i šire. Posebno je snažno odjeknula upravo Ninina ispovijest.
Hrvatska manekenka, koja već godinama živi u Italiji i bila je najpoznatija Coronina partnerica, pred kamerama je izgovorila rečenicu koja je šokirala gledatelje: „Ubila sam dvoje djece.” Riječ je o prekidu blizanačke trudnoće, na koji ju je, kako tvrdi, Corona nagovorio – što je i sam potvrdio.
„Mislila sam da se ljubav može kupiti novcem. Ne može”, rekla je Nina na samom početku serijala, otvarajući priču o odnosu koji je započeo kao strastvena romansa, a završio kao bolan primjer toksične dinamike moći, novca i kontrole.
Fatalni susret na vrhuncu slave
Godina je bila 1999., a Nina Morić tada je bila na vrhuncu međunarodne karijere. Osim modnih pista, globalnu prepoznatljivost donio joj je i legendarni nastup u spotu „Livin’ la Vida Loca” Rickyja Martina. Fabrizio Corona u to je vrijeme bio dio ekipe showbiz agenta Lelea Morea te se pojavio na glamuroznoj zabavi Roberta Cavallija u Porto Cervu – tada najvažnijem društvenom događaju talijanske elite.
Na toj zabavi bila je i Nina. Corona tvrdi da te večeri „nisu skidali pogled jedno s drugoga”, dok Nina ima drugačije sjećanje: prisjeća se da je on došao u društvu dviju blizanki s kojima se ljubio te da ga je promatrala isključivo iz šoka zbog njegova ponašanja.
Dva tjedna kasnije ponovno su se sreli. Corona ju je pozvao na večeru, a kako je kasnije ispričao: „Od te večeri više se nismo razdvajali.” Njegovi suradnici u dokumentarcu odnos opisuju brutalno iskreno: „On je stalno govorio da je ona tada bila najljepša žena na svijetu. Išao je u safari lov i vratio se s glavom plijena.”
Brak, slava i bolna odluka
Veza se razvijala munjevito. Corona je 2001. zaprosio Ninu, a vjenčali su se u crkvi San Marco u Milanu. Iste godine pokrenuo je vlastitu agenciju Corona’s i započeo uspon koji će ga pretvoriti u ozloglašenog „kralja paparazza”.
Te je godine Nina ostala trudna s blizancima. U dokumentarcu otkriva da ju je Corona nagovorio na abortus – odluku koja ju je, kako kaže, obilježila za cijeli život.
„Htjela sam da me zaustavi… Više nikada nismo razgovarali o tome. Ubila sam dvoje djece, blizanaca, nisam ponosna na to… Dao im je imena, iako je znao da ću ih ubiti. I hvalio se time u kafićima”, ispričala je kroz suze.
Corona priznaje da njega ta odluka nije pogodila na isti način: „To je rana koju ona nosi sa sobom već dugo vremena. Ja je ne nosim. Bio sam uvjeren da dobar život mora imati prije svega materijalne aspekte. Od tog dana, nakon pobačaja, počeo sam zarađivati ogromnu lovu svaki dan da se više nikad ne bih zatekao u sličnoj situaciji”, rekao je hladno.
Majčinstvo, kontrola i prve pukotine
Početkom 2002. Nina je ponovno ostala trudna, a u kolovozu se rodio njihov sin Carlos Maria. No ni to razdoblje nije prošlo bez sjene. „Rodio se u kolovozu, to nam je uništavalo posao jer sezona počinje u rujnu. Nisam govorio da je trudna, vodio sam je po klubovima na dogovore. Dijete je imalo problema jer je ona bila pod stresom i stalno je radila”, ispričao je Corona.
Nina je radila onoliko koliko je on zahtijevao, jer je na početku veze potpisala ugovor kojim mu je prepustila potpunu kontrolu nad svojom karijerom. Tvrdi i da je prodavao njezine gole fotografije te je, prema njezinim riječima, čak tražio da spava s poznatim pjevačima zbog ekskluzivnih snimki. „Poševiš se, otuširaš i ideš kući”, navodno joj je rekao – dok su još bili u braku.
Skandali, zatvor i konačni kraj
Do 2004. brak je već bio ozbiljno uzdrman. Nina je 2005. javno zatražila razvod riječima: „Fabrizio ne zna voljeti.” Ubrzo nakon toga Corona se našao usred velike istrage zbog ucjena i iznuda, a 2007. završio je u zatvoru.
Nina je tada odlučila otići. Iako se i njezino ime kratko spominjalo u kontekstu istrage, optužbe su odbačene. Ona danas tvrdi da nikada nije imala jasan uvid u financije te da je shvatila kako je cijeli odnos bio postavljen tako da njemu donosi moć i novac, a njoj dugoročnu štetu.
„Bio sam u zatvoru, žena me ostavlja, prijetilo mi je 20 godina robije, a ja sam bio miran”, rekao je Corona. Pokušaj pomirenja nakon kućnog pritvora nije uspio. Vezu je nastavio s Belen Rodriguez, a službeni razvod od Nine Morić realiziran je 2013. godine.
Zasad nije poznato tko će glumiti protivnika novog agenta 007. Uz Pitta i Pugh, interes za ulogu Bondova negativca ranije su pokazali Bill Skarsgård, Saoirse Ronan i Barry Keoghan, no nijedno ime još nije službeno potvrđeno.
Iako ime glumice koja će stati uz novog Bonda još nije poznato, magazin Variety sastavio je popis od 19 glumica koje bi voljeli vidjeti u toj ulozi. Među njima su neka od najpoznatijih holivudskih imena, ali i glumice koje bi mogle donijeti nešto novo u franšizu.
Robert Pattinson danas može reći da je tijekom svoje glumačke karijere ostvario gotovo sve dječačke snove povezane s najpoznatijim filmskim junacima. Bio je učenik Hogwartsa u svijetu Harryja Pottera, postao besmrtni vampir u Sumrak sagi, odjenuo Batmanovo odijelo i preuzeo ulogu zaštitnika Gotham Cityja, a 16. studenoga 2026. godine službeno je potvrđeno da će postati novi James Bond, legendarni britanski tajni agent poznat pod oznakom 007. Vijest je objavio Amazon MGM Studios, čime je završeno višegodišnje nagađanje o nasljedniku Daniela Craiga. Pattinson je tako postao sedmi glumac izabran za tumačenje Jamesa Bonda u službenom filmskom serijalu, a njegov profesionalni put od mladog čarobnjaka do najpoznatijeg filmskog špijuna obuhvaća više od dva desetljeća rada pred kamerama.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.