Zagrebačka premijera filma je 28. ožujka u Kinu Kinoteka, a kino distribucija od 4. travnja. Film na originalan način prati jednog starijeg gospodina (glumi ga Radko Polič) koji sjedi u restoranu i promatra ljude i događaje kao svojevrsni sudac tragičnog života punog žaljenja, gorčine i krivih odluka. Osim Poliča, u filmu se pojavljuje više od tridesetak poznatih hrvatskih glumaca i glumaca. Na pitanja o tome kako je okupio sve glumce u jedan restoran i pamtimo li samo sretne dane, u intervju za Hello! odgovara naš uspješni redatelj Nevio Marasović.
Početkom travnja Vaš film ‘Pamtim samo sretne dane’ dolazi u kina diljem zemlje. Kad se sada prisjetite dana snimanja i procesa rada na filmu, što Vam prvo pada na pamet?
Prvo se sjetim Radka Poliča i kako je bila velika čast raditi s takvom glumačkom legendom. Čast mi je da sam imao priliku raditi s njim, a istovremeno mi je žao da mu je ovo bio posljednji film.
U međuvremenu, dosta se toga promijenilo… Film je imao život na filmskim festivalima, a glavni glumac filma Radko Polič više nije među nama. Je li Polič bio Vaš prvi izbor za naslovnu ulogu, i s obzirom na sve okolnosti koliko je ta suradnja bila delikatna?
Radko je bio prvi i zadnji izbor za naslovnu ulogu i na moju sreću je pristao nakon što je pročitao scenarij. Mislim da je on vidio i sebe u tom filmu kao što je to bio slučaj i s mnogo gledatelja. Kad smo se prvi put vidjeli kako bismo razgovarali o filmu, Radko je već bio oslabljenog zdravlja, no sreća je bila da smo snimali samo nedjeljama (to je jedini dan u tjednu kada je restoran “Pri Zvoncu”, u kojem je cijeli film sniman, zatvoren) pa je Radko trebao doći iz Ljubljane samo jedan dan u tjednu.
Počesto filmaši u želji da donesu ‘rekapitulaciju’ nečijeg života, bilo fikcije ili one utemeljene na stvarnim događajima, posegnu za raskošnim scenama i minutažom koja premašuje više od dva-tri sata filmskog prikaza. Pamtim samo sretne dane traje 72 minute i ima hermetičan, gotovo kazališni setup. Možemo li reći da Vam je u tom smislu fokus bio više na stanju i emociji, a manje na naraciji?
Tako je. Mislim da se film s lakoćom prati, ali nikad nije bila poanta da se logički shvati svaka rečenica i poveže svaki detalj u filmu. On igra na emociju koja ostaje gledatelju i na osjećaj koji ga obuzme tokom i nakon gledanja. To je neka vrsta kontemplacije života i misli koje nam svima prolaze kroz glavu, pogotovo što smo stariji. Publika je do sada izvrsno reagirala na to, tako da mislim da smo uspjeli u tom naumu. A s obzirom na to da se gotovo cijeli film odvija u samo jednom prostoru, pokušao sam svesti cijeli film (a samim time i cijeli život glavnog junaka) na neku kompaktnu i dinamičnu mjeru.
Granice koje dijele život od smrti su sjenovite i nejasne – rekao je Edgar Allan Poe. U Vašem filmu su te granice vrlo bliske, i unatoč snoviđenjima, otkrivaju nam čovjeka koji na samom kraju vrlo jasno vidi svoj život, zar ne?
Hm, pa gledatelj te granice zapravo i vidi i ne vidi, finalni sud ostaje svakom ponaosob. Mi gledatelji smo u filmu zapravo objektivni promatrač života glavnog lika i svatko će njegov život drugačije shvatiti – netko će ga vidjeti kao lošeg čovjeka, netko kao žrtvu okolnosti, a netko kao dobričinu. To tumačenje izlazi iz nas samih i toga kako vidimo vlastiti život.
Kaže se da su životne pogreške dobre jer se iz njih može mnogo toga naučiti, drugim riječima, uče nas kako biti bolji. Znači li to da nikad nije kasno ispraviti stvari?
Pa upravo to je neka glavna poanta filma – da se nikad nije kasno pokajati ako to iskreno misliš. I da svi griješimo i stalno radimo nove greške jer smo ljudi.
Povezujući paralele s osobnim greškama, film skenira i hrvatsko društveno-politički okvir koji se realizira, možemo reći, u dihotomnom sustavu: mi ili oni, Bog ili vrag? Mislite li da takve polarizirajuće pozicije određuju i privatne živote ili traže od ljudi da stalno biraju ispod kojeg zvona trebaju živjeti?
Pa zanimljiva je činjenica da je glavni junak zapravo metafora Hrvatske. Zove se Hrvoje i kada gledate u tom kontekstu ubrzo shvaćate da pratimo razvoj hrvatske od raspada Jugoslavije pa do danas. S obzirom na trenutnu političku situaciju, neke scene u filmu se suludo podudaraju s trenutnim aktualnim događajima…
Ipak… sve te asocijativnosti grešnosti i političke dijaboličnosti blijede pred pojmom ljubavi, koja filmskoj priči daje i dozu romantike?
Naravno, smatram da je ljubav najbitnija stvar u životu koja nas pokreće, zaustavlja i definira naš život. I kroz sve dobre i loše trenutke u filmu proviruje upravo ljubav. Što bi Beatlesi rekli – All you need is love!
Imate impresivnu glumačku postavu. Uz Radka Poliča kao nositelja priče, u filmu se u gostujućim epizodnim ulogama pojavljuje cijeli niz domaćih glumica i glumaca svih generacija. Kako je glumcima bilo utjeloviti pojedine puzzle priče?
Film je posveta i velikom Arsenu Dediću s obzirom na to da ste film nazvali po njegovoj vrlo popularnoj pjesmi koju je svojedobno interpretirala Gabi Novak. Na neki uvrnuti način ovime je i pjesma dobila neko drukčije značenje?
Naslov film zapravo reflektira stanje našeg glavnog lika – on pamti samo sretne dane. Sve dok više nije tako. Film je posveta i Arsenu Dediću i na neki način smatram da bi se i on vidio u glavnom junaku. Čak se i žena glavnog lika zove Ines, po Arsenovoj pjesmi “Ne daj se Ines”.
Koje poruke očekujete da će publika izvući iz filma nakon što ga šire gledateljstvo pogleda u kinima?
Da ne treba čekati do konca života da priznamo svoje greške.
Koliko znamo radite i na novom filmu Šlager? U kojoj je fazi film?
Šlager je trenutno u post-produkciji i očekujemo domaću premijeru na Pulskom filmskom festivalu ovoga ljeta.
Čime se bavite osim filma i koje su Vaše glavne preokupacije?
Pripremam razne nove projekte, provodim slobodno vrijeme u Gorskom Kotaru i učim španjolski jer nikada nije kasno za nešto novo!
Bliže se Europski izbori u lipnju. Kako umjetnost, posebno filmska industrija, može potaknuti ljude da se angažiraju i glasuju na Europskim izborima?
Osobno smatram da je jedna od zadaća europskog filma da zbliži ljude raznih zemalja i osvijesti tu našu zajedničku pripadnost Europi i europskim vrijednostima. To se primjerice može postići snimanjem filmova i serija u više različitih europskih država ili pak tako da u filmu nastupaju glumice i glumci raznih nacionalnosti. Cilj je da pokažemo da smo više slični nego što smo različiti. Jer ako se svi osjećamo kao stanari jedne velike kuće, samim time ćemo osvijestiti i važnost glasanja na Europskim izborima.
Kako potaknuti mlade ljude da budu društveno aktivni, među ostalim, i da sudjeluju na EU izborima i preuzmu ulogu u oblikovanju budućnosti Europe?
Upravo kroz međusobno druženje i suradnju. EU je već napravio nevjerojatne korake u tom smjeru na svim poljima. Od otvorenih granica, iste valute, ukidanja roaminga pa do raznih EU fondova. Što se konkretno filmske industrije tiče, postoji niz fondova, radionica, koprodukcijskih marketa i sličnih stvari koji sve više približavaju europske filmaše i omogućavaju lakšu suradnju te jednostavnije snimanje bilo gdje u EU.
Neke EU države članice odučile su omogućiti 16-godišnjacima izlazak na birališta. Bi li to bio dobar recept i za Hrvatsku?
Mislim da svakako bi, jer su mladi ljudi mnogo otvoreniji i tolerantniji od starijih generacija. Uostalom, na njima ostaje ova neizvjesna budućnost tako da im barem možemo dopustiti da odlučuju u koracima koji će tu budućnosti i odrediti!
Lucija Lugomer, pionirka hrvatskog body positivity pokreta i jedna od najpoznatijih plus size manekenki u regiji, ponovno pokazuje zašto je prava inspiracija tisućama žena. Na najnovijoj fotografiji s ljetovanja, Lucija zrači samopouzdanjem i prirodnom ljepotom, obučena u elegantan bijeli bikini koji savršeno naglašava njezinu ženstvenu figuru.
Postoji trenutak tišine netom prije nego mikrofon zadrhti pod dlanom, prije nego se reflektori otvore poput neba nad pozornicom Splitskog festivala. U tom trenutku, Nataša Reić ne stoji samo kao pjevačica – ona stoji kao glas jednoga grada, kao kći tradicije, kao „dite“ Splita. Svaki njezin korak na toj pozornici nosi težinu obiteljskih priča, djetinjih snova i mediteranske iskrenosti. Split nije samo kulisa njezine mladosti – to je njezina duša, njezin izazov, njezina nada.
Dirljiv oproštaj Čolića uz video izvedbu 'Zagrli me' potresao je pratitelje na društvenim mrežama: 'Bio si više od suradnika, bio si prijatelj i istinski umjetnik.'
Nakon što je s tri uzastopno rasprodana koncerta u zagrebačkoj Tvornici kulture potvrdio status jednog od najvoljenijih izvođača domaće glazbene scene, Matija Cvek napravio je nešto što nisu očekivali ni njegovi najvjerniji fanovi — otvorio je vrata svog privatnog svijeta i podijelio najnježniji obiteljski album do sada.
U svijetu gdje moda nije samo pitanje odijevanja, već i izražavanja stava, osobnosti i stila, Dubravka Švegar ponovno je potvrdila svoj status modnog kameleona. Na glamuroznom eventu Poliklinike Milojević, jedna od najomiljenijih influencerica našeg prostora, često nazivana hrvatskom Monicom Bellucci, zablistala je u looku koji oduzima dah – spoj elegancije, senzualnosti i besprijekorne estetike.
Lucija Lugomer, pionirka hrvatskog body positivity pokreta i jedna od najpoznatijih plus size manekenki u regiji, ponovno pokazuje zašto je prava inspiracija tisućama žena. Na najnovijoj fotografiji s ljetovanja, Lucija zrači samopouzdanjem i prirodnom ljepotom, obučena u elegantan bijeli bikini koji savršeno naglašava njezinu ženstvenu figuru.
Na modnom događanju u organizaciji škole Profokus, koje je okupilo brojne ljubitelje dizajna i modne kreativnosti, pažnju je plijenila domaća influencerica Lara Vukušić — ne glamuroznim "novitetima", već upravo suprotnim: svojim autentičnim pristupom održivoj modi.
Donovan Pavleković konačno je upisao novu stranicu u svoju modnu povijest: njegova legendarna Škarnicl torba, dizajnirana po uzoru na američku brown-paper torbu, ali izrađena od vrhunske umjetne kože i oplemenjena zlatnim detaljima, dobila je izdašnu “denim” verziju kojoj teško možete odoljeti.
U svijetu gdje se glamur i elegancija svakodnevno redefiniraju, domaća influencerica i modna ikona Isabella Rakonić još jednom potvrđuje da je uvijek nekoliko koraka ispred trenda – sa crvenog tepiha Cannesa sletjela je ravno u centar pažnje.