Nema vjenčanja, ali ima ljubavi: Domenica o queer metaforama, Severini, Tončiju Huljiću i prvoj pjesmi s muškarcem

No, Domenica nije samo ‘lijepa Dalmatinka’ s lijepim glasom. Upornost, akademska podloga (magistra glazbene pedagogije) i rad s nogama čvrsto na zemlji – jutarnji rituali, studio, šetnje s pudlicom Zarom – čine je slojevitom osobom iza glamura estrade.

U spregu osobnog i profesionalnog, Domenica je donijela šarm, energiju i trenutnu ljetnu hit‑metaforu “Stracciatella”, koja putem kontrasta crne čokolade i bijelog sladoleda savršeno opisuje život i emocije. Upravo tu kombinaciju lakoće, srčanosti i autentičnosti ćemo danas rasvijetliti kroz pitanja mladoj pjevačici – jer, kako sama kaže, bijelo i crno možda se razlikuju, ali zajedno stvaraju sklad.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Tvoja nova pjesma “Stracciatella” već izaziva veliku pažnju. Što te inspiriralo za njezino stvaranje?

Možda je ovo bolje pitanje za autore ove pjesme: Antu Casha i Natka Smoljana koji su došli na ideju za ovu pjesmu sasvim slučajno kroz jednostavnu igru kontrasta – crno i bijelo. To su dvije suprotnosti kojima opisujemo emocije, odnose, pa i život općenito. Počelo je kao šala u studiju, a onda je prirodno došla ideja stracciatella – malo iz fore, ali zapravo jako precizna metafora. Kad pogledaš sladoled, bijelo je osnova, a crne čokoladne mrvice su tu da začine stvar. Nema borbe, nema nadjačavanja – samo sklad i nekako uvijek prevladava ta bijela bez obzira na sve. I eto, nekad kroz sladoled najbolje objasniš život, a isto tako dobiješ preslatku pjesmu koja nam se već uvukla po kožu i donijela nam puno toga lijepoga.

Stih “I sad si moje crno, a ja sam tvoja bijela” postao je viralan. Kako je nastao taj stih?

U mom slučaju, viralno je postalo u trenutku kad sam napisala taj stih na sliku s ‘djevojačke večeri’ koje su mi prijateljice napravile kao iznenađenje da zajedno proslavimo izlazak pjesme, ali i naše dugogodišnje prijateljstvo.

PROČITAJTE: Slatka kao Stracciatella – Domenica u haljini ljeta koja miriše na sladoled i glazbu

Imam osjećaj da je samo mali dio ljudi shvatio da je zapravo to bila promocija pjesme, a ne objava o mojim zarukama ili udaji. Ovih dana me ljudi zaustavljaju na ulici da mi čestitaju na “vjenčanju” ili “zarukama”, iako se zapravo radilo samo o izlasku pjesme.

Suradnja s Antom Cashom na ovoj pjesmi bila je posebna. Možeš li podijeliti iskustva s te suradnje?

Ante je stvarno toliko vedra i pozitivna osoba da sam već pri našem prvom telefonskom razgovoru – koji je ujedno bio i naš prvi kontakt – znala da ćemo snimiti duet. Ta energija i neki zajednički humor, dogodili su se odmah.

Iako, ako pitate njega, reći će da mu nisam odgovorila četiri dana na pjesmu! Prava istina je da sam tada nakon više od tri mjeseca napokon otišla doma na Korčulu i toliko sam bila prisutna u tom trenutku, s obitelji, s morem, da nisam otvarala poruke niti previše razmišljala o poslu.

Od prvog poziva do snimljene pjesme trebalo mi je malo manje od tjedan dana, a mislim da je to najbolji pokazatelj koliko je sve bilo kako treba i relativno brzo. Presretna sam što nam je ta pjesma otvorila vrata za daljnju suradnju – od festivala do zajedničkih koncerata i stvarno se veselim svemu što dolazi.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Pjesma ima ljetni vibe. Kako bi opisala njezinu atmosferu i tko je tvoja idealna publika za nju?

Stracciatella ima taj zabavan, ljetni vibe — lagana je, zaigrana i puna pozitivne energije. Atmosfera pjesme podsjeća na duge ljetne dane, bezbrižne večeri, druženja i smijeh s ekipom. Nije pretenciozna, nego jednostavna pjesma koja stvara dobro raspoloženje. Idealna publika su svi koji vole osjetiti tu neopterećenu, veselu vibru — bilo da su na plaži, u autu ili plešu po stanu. Pjesma je tu da podigne raspoloženje i bude dio ljetnih uspomena.

Nedavno si “Stracciatellu”  izvela na CMC festivalu. Kakav je bio osjećaj nastupati pred publikom?

CMC festival mi je sinonim za početak ljeta, dobru energiju i puno kolega na jednom mjestu. Energija u Vodicama je posebna, publika koja dolazi je raznolika, a opet nekako puna podrške.

Volim festivale i mislim da su jako važni, posebno za mlađe izvođače. To je odlična platforma za promociju pjesme, ali i prilika da se povežeš s publikom uživo.

Što se tiče “Stracciatelle”, zanimljivo je da duet uopće nismo najavili unaprijed. Ljudi su nas prvi put vidjeli zajedno na pozornici upravo na CMC-u, i čini mi se da je to iznenađenje dodatno pojačalo reakcije, što mi potvrđuje i broj ljudi koji su dijelili moju objavu s festivala.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Spot za pjesmu je u pripremi. Možeš li otkriti nešto više o konceptu spota?

Spot je u pripremi i jako se veselim što ćemo ga uskoro podijeliti s publikom! Pronašli smo stvarno divnu lokaciju blizu Šibenika, točnije na kultnoj plaži Jadrija. To je točno na pola puta – Anti iz Zadra, a meni iz Splita.

Neću otkrivati previše detalja jer je za koji dan vani, ali mogu reći da će spot biti jako ležeran, ljetan, s retro estetikom koja savršeno odgovara atmosferi pjesme. Bit će tu puno boja, morskog zraka i – jako puno sladoleda!

Koji je bio najizazovniji trenutak tijekom stvaranja ove pjesme?

Najizazovnije je poklopit više ljudi, njihove obaveze i rasporede, uz činjenicu svi praktički živimo u različitim gradovima. A kad napokon to uspijemo i kad se okupimo u studiju onda dođemo do drugih izazova i to glazbenih. Ante i ja toliko različiti da smo jedva pronašli ‘zajednički tonalitet’ koji nam odgovara. Bili smo u studiju nekoliko dana za redom, od toga da smo promijenili cijeli koncept od prvotne verzije pa do napokon ove konačne finalne.

U ovu pjesmu i rad na njoj je utkano toliko dobrih i loših baza da sam sigurno dobila malo trbušnjaka od smijanja.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Kako biraš s kim ćeš surađivati na novim projektima?

U principu nekako biram osobe po energiji, nekad se s nekim dogodi nešto, a nekad i ne. Sve je to normalno i prirodno. Nekako u startu i meni osobno najbitnije da mi se pjesma svidi, nekako ona mi je najvažnija stavka, iako naravno da je bitna i osoba s kojom dijeliš to sve.

Koje emocije želiš da publika osjeti kada sluša “Stracciatellu”? Pjesma je već izazvala usporedbe s tvojim prethodnim hitovima. Kako se nosiš s tim?

Zanimljivo mi je kako sam u relativno kratkom periodu napravila neki svoj pečat po kojem sam ljudima prepoznatljiva, a isto tako moram napomenuti da je ovo moja prva suradnja s ovim autorskim timom s kojim nisam imala prilike surađivati ranije, kao i s producentom Natkom Smoljanom. Zanimljivo mi je da ovakav tip pjesama ljudi povezuju sa mnom, u jednu ruku to mi je veliki kompliment.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Svoju si glazbeni put započela kao prateći vokal za Tončija Huljića. Kako je to iskustvo oblikovalo tvoju karijeru?

Definitivno mi je to iskustvo jako pomoglo. Prije nego što sam sama zakoračila u glazbene vode, bila sam dio tog svijeta, ali više sa strane – promatrala sam, upijala, učila. Rad na koncertima Madre Badessa, kao i snimanja u studiju, dali su mi ogroman uvid u to kako cijeli proces funkcionira. Bila sam okružena vrhunskim glazbenicima i profesionalcima, što mi je dalo sigurnost i inspiraciju. Kada sam odlučila krenuti svojim putem, zapravo sam samo nastavila raditi s istim ljudima koji su već poznavali moje mogućnosti i vjerovali u mene. Taj kontinuitet i podrška puno su mi značili i olakšali prve korake.

Koji su ti glazbeni uzori i kako su utjecali na tvoj glazbeni izraz?

Nemam uzora da mi u potpunosti odgovara, ali svakako ima puno predivnih ljudi – umjetnika i na domaćem i stranom tržištu koji su mi definitivno velika inspiracija u svakom smislu. Mislim da me najviše oblikovalo ono na čemu sam odrasla i što su moji doma slušali 90-ih, a s obzirom na to da je moja mama pjevala gaže, nekako sam odrasla na toj zabavnoj glazbi koju jako volim i koju rado dan danas puštam sebi za gušt. Te pjesme rado izvodim na svojim koncertima.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Kako bi opisala svoj glazbeni stil i kako se on razvijao kroz godine?

Najviše naginjem žanru popa – to je glazbeni okvir u kojem se osjećam najprirodnije i koji mi najviše dopušta da izrazim i emociju i melodiju na način koji mi leži. Osobito volim zvuk osamdesetih i devedesetih, pa mogu izdvojiti cijeli niz glazbenika iz tog vremena koje rado slušam i koji su me možda na neki način oblikovali, ali isto tako stalno otkrivam i nove izvođače koji me inspiriraju.

Jako volim talijansku glazbu – od legendarnih imena poput Laure Pausini, Giorgie i Pina Danielea, pa sve do suvremenijih izvođača kao što su Annalisa, Elodie i Mahmood.

Što se tiče mog vlastitog glazbenog stila, rekla bih da se nije puno mijenjao kroz vrijeme – u smislu da sam od početka znala što volim – ali se definitivno širio i razvijao. Kako sam akademski obrazovana u klasičnoj glazbi, to mi je dalo dobar temelj i otvorenost prema različitim stilovima. Trenutno sam u procesu oblikovanja tog “moga” zvuka koji najbolje priča moje priče – i to mi je najuzbudljiviji dio stvaranja.

Koji trenutak u tvojoj karijeri smatraš prekretnicom?

Teško mi je izdvojiti samo jedan trenutak jer ih je kroz godine bilo nekoliko koje sam osobno doživjela kao prekretnice. Svaki je donio nešto novo, otvorio neka vrata i gurnuo me korak dalje. Možda bih kao prvi važan trenutak istaknula svoju drugu pjesmu “Vidi se iz aviona”. Ta pjesma mi je na neki način obilježila početak karijere i odredila moj glazbeni put.

S druge strane, najava Arene 2030. je nešto što je izazvalo reakcije koje stvarno nisam mogla ni zamisliti. To je bio trenutak kad sam sebi zadala neki svoj cilj, ali i koliko toga još imam ispred sebe. Ta objava nije bila samo najava jednog koncerta, nego simbol vjere u ono što radim.

Zapravo, mislim da se karijera ne mijenja u jednom trenutku, nego u nizu malih, važnih koraka koje prepoznaš tek kad pogledaš unatrag.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Kako balansiraš između osobnog života i zahtjeva glazbene industrije?

Iskreno, ne razmišljam previše o tome. Živim nekako sasvim običan, mediteranski život – dosta opušten, prizemljen, okružena ljudima koji me poznaju onakvu kakva jesam, bez buke i glamura. Glazba je moj posao, ali i moja ljubav, pa mi sve što dolazi uz to nekako prirodno sjedne.

Naravno, svjesna sam da dio tog posla uključuje i javni život, i neke stvari koje prije nisam ni mogla zamisliti da će mi jednog dana postati normalne – poput davanja intervjua, snimanja spotova, pojavljivanja u medijima… Ali s vremenom sve to postane dio rutine, i ako to radiš iz iskrene namjere, onda te ne troši nego ti čak i daje energiju.

Mislim da je ključ u tome da ostaneš vjeran sebi i da ne zaboraviš svoje male svakodnevne rituale, ljude i stvari koje te drže “na zemlji”. Kad znaš tko si i odakle dolaziš, lakše se nosiš sa svim javnim aspektima ovog posla – bez pritiska da stalno moraš “biti nešto više”.

Koje pjesme smatraš najosobnijima i zašto?

Pjesma “Nema te svit” sigurno je jedna od najosobnijih i najdražih koje sam snimila. Od samog početka sam osjećala da nosi neku posebnu težinu i često se naježim na nju. Tekst je napisala Vjekoslava Huljić i moram priznati da me njezine riječi stvarno dotaknu – ali u ovom slučaju, doslovno su mi ušle u dušu. Imala sam osjećaj kao da je netko uzeo moje najtiše misli i pretočio ih u stihove.

Spot smo snimali u mojoj rodnoj Veloj Luci, i to mi je zaista zaokružilo cijelu priču. Bilo je to više od običnog snimanja – osjećala sam da time odajem počast svemu što me oblikovalo: svom domu, ljudima, emocijama koje nosim iz djetinjstva.

Ta pjesma mi je priča, koju rado s vremena na vrijeme pustim kad mi zatreba taj osjećaj otoka, mora, doma… vrati me točno tamo gdje pripadam.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Sudjelovala si na Dori 2019. godine. Kakvo je to iskustvo bilo za tebe?

Sudjelovanje na Dori 2019. za mene je bilo jako posebno iskustvo, ponajviše zato što je to bila prva “povratnička” Dora nakon duže pauze. Prijavila sam se iskreno – bez puno razmišljanja, onako iz srca, jer sam cijelo djetinjstvo pratila Doru i zbog toga mi je bilo jako drago što sam imala priliku nastupiti.

Kad sada pogledam unatrag, možda mi je malo žao što nisam nastupila s pjesmom koja je imala veći potencijal za neko zapaženije mjesto. Tada sam Doru doživjela više kao platformu za promociju pjesme, a ne kao pravo natjecanje –  danas bih definitivno postupila drugačije. Sada bih više pažnje posvetila odabiru pjesme i cijelom nastupu.

Unatoč svemu, to iskustvo mi je puno značilo i bila je to još jedna važna stepenica na mom glazbenom putu.

Tvoje pjesme često imaju plesne ritmove. Koliko ti je važan ples u glazbi?

Ples me oduvijek privlačio kao pokret izražavanja, ali mogu reći da sam se u njega potpuno zaljubila tek kroz show ‘Ples sa zvijezdama’. Taj projekt mi je otvorio potpuno novi svijet, za koji nisam ni znala da ga imam u sebi. Dao mi je puno veću slobodu u pokretu i na mojih nastupima i koncertima. Volim pjesme koje imaju ritma, ne samo kod sebe, nego i kod drugih izvođača. Prije ću pustiti takvu neku bržu i ritmičniju pjesmu nego baladu. Mislim da ples i glazba zajedno imaju nevjerojatnu moć koja nas sve pokrene.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Kako vidiš razvoj hrvatske glazbene scene u budućnosti?

Teško mi je prognozirati kako će se točno razvijati hrvatska glazbena scena jer se stvari mijenjaju brže nego prije. Kad pogledam gdje sam ja bila 2017., kad sam tek počinjala, i usporedim s današnjim vremenom – razlike su ogromne. I iskreno, da me netko danas pita kako uspjeti na glazbenoj sceni, ne bih imala konkretan recept, jer ni sama više ne znam koji je pravi put. Ono što sigurno znam jest da uspjeh ne dolazi preko noći – potrebno je jako puno rada, truda, strpljenja i velikih ulaganja.

S druge strane, ono što me veseli je činjenica da sve više mladih izvođača dolazi na scenu s nekim svojim autentičnim izrazom, da se ne boje eksperimentirati sa žanrovima, zvukovima, produkcijom. To je stvarno jako pohvalno i pokazuje da se scena razvija. Mislim da nam i dalje nedostaje mladih autora – ljudi koji pišu i stvaraju pjesme iz nove perspektive – i nadam se da će se i taj segment uskoro još više otvoriti.

Tvoj partner Ivan Bačić često je uz tebe. Kako podržava tvoju karijeru?

Mislim da sam poprilično sretna što imam uz sebe osobu koja me podržava u svakom smislu, motivira da budem bolja osoba, a uz sve apsolutno ima razumijevanja.

Drago mi je što radimo u sasvim različitim poslovima. Iako se on ne razumije u moj posao niti ja u njegov – jedno drugome smo najveća podrška!

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Što je za tebe ključ uspješne veze?

Za mene je ključ uspješne veze međusobno razumijevanje, podržavanje i komunikacija.

Gledajući unatrag, što bi rekla mlađoj sebi koja je tek započinjala glazbenu karijeru?

Rekla bih joj da se ne boji biti svoja, da ne pokušava svima udovoljiti jer da nije prirodno da se svima sviđa i da je to skroz u redu. Da vjeruje u ono što osjeća, jer instinkt rijetko prevari. I za kraj, rekla bih joj da je na dobrom putu, samo da vjeruje u sebe i bude strpljiva.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Kako bi opisala svoju profesionalnu slobodu u suradnji s Tončijem Huljićem – osjećaš li da si dovoljno neovisna u kreiranju svoje glazbe ili te on ipak drži u određenim okvirima?

Zanimljivo pitanje, i iskreno – nije mi lako na njega objektivno odgovoriti jer sam osobno vrlo povezana s pjesmama koje sam snimila. One su postale dio mog identiteta i vjerojatno su me, barem u nekoj mjeri, smjestile u određene okvire. Kad s vremenskim odmakom pogledam unatrag, kako se mijenjaju i glazbeni ukusi i trendovi, ponekad se uhvatim kako pomislim: “A zašto sam baš tu pjesmu snimila?” ali u tom trenutku vjerovala sam da je to pravi odraz onoga što osjećam i onoga gdje sam tada bila.

Važno je reći da nisam autor svojih pjesama, već sam prvenstveno izvođač – i to naravno nosi svoje izazove. Lakše je kad sam stvaraš, jer točno znaš što želiš reći i kako. No, s druge strane, ogromna je prednost to što radim s ljudima koji me stvarno dobro poznaju, i privatno i poslovno. Tonči i Vjekoslava Huljić, kao autorski tim, dio su mog glazbenog puta od samog početka i mislim da su kroz godine jako dobro osjetili moj senzibilitet i ono što nosim kao izvođačica.

Pa mogu reći da smo zajedno izgradili moju prepoznatljivost kroz određeni glazbeni stil. Najveći je izazov – kako ostati dosljedan sebi, a opet se razvijati i pomalo izlaziti iz tih okvira. Upravo je to nešto na čemu najviše radim u ovom trenutku svoje karijere.

Tonči Huljić je velik autor i producent, ali mnogi kažu da zna “držati stvari pod kontrolom”. Osjećaš li ponekad da tvoja karijera ovisi o njegovoj odluci ili imaš priliku samostalno donositi važne odluke?

Da nije bilo Tončija, nikad se sama ne bih odvažila ozbiljno baviti glazbom. On je imao puno veće povjerenje u mene nego ja sama u sebe na početku, i zato ga stvarno gledam kao obitelj. Uložio je vrijeme, znanje i energiju u mene i moju glazbu, i na tome sam mu neopisivo zahvalna.

Ali s druge strane, ja sam po prirodi osoba koja voli i želi biti dio svakog detalja, sudjelovati u svakom koraku i biti aktivna u svim odlukama koje se tiču mog puta. Posebno sada, kad sam se počela sve više otvarati suradnjama i s drugim autorima, jer je Tonči danas iznimno zauzet vlastitim projektima i karijerom. Jednostavno, ne može više biti toliko prisutan kao što je bio ranije – što je i normalno.

Tako da, koliko god je on imao ključnu ulogu u mom početku, danas možda osjećam veću profesionalnu slobodu koja dolazi s godinama i iskustvom, ali isto tako i sve jasnije znam što želim, a što ne želim.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Severina je već dugo jedna od najvećih regionalnih zvijezda. Postoji li u tvojoj glazbenoj budućnosti prostor za duet s njom, i kako zamišljaš takvu suradnju?

U budućnosti bih rado napravila prostor za takvo nešto. Severinu jako volim i kao osobu i kao pjevačicu. Ne mogu trenutno niti zamisliti kakav bi to bio benger, ali sigurno bi bio prepun ritma. Eto, manifestiramo.

Kako bi opisala svoju glazbu u usporedbi sa Severininim stilom? Misliš li da bi vaš zajednički duet mogao donijeti nešto sasvim novo na regionalnu glazbenu scenu?

Severina je prošla jako puno glazbenih stilova. Svaki album bio je nova priča, s potpuno drugačijim zvukom i karakterom, u kojem su se uvijek osjetili pečati različitih producenata, ali i, najvažnije, nje same. Upravo ona je bila konstanta, bez obzira na to tko je stajao iza pjesama – i to pokazuje koliko je snažna kao izvođačica, ali i kao osobnost.

Nikad se nije bojala promjene, rizika ili izlaska iz zone komfora, i to izuzetno cijenim. Upravo zato je danas tu gdje jest – jedna od najvećih i najutjecajnijih regionalnih glazbenih figura. Mislim da je njezin glazbeni put odličan primjer toga da se ne treba bojati eksperimentiranja i kako glazba stalno traži pomicanje granica.

Za nas mlađe izvođače, ona je definitivno velika inspiracija – ne samo zbog karijere koju je izgradila, već i zbog stava i upornosti nakon svih tih godina.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Hoćemo li doživjeti tvoju verziju njezinog najvećeg hita “Tvoja prva djevojka”?

To možemo očekivati samo kad budem pjevala na HELLO! partyju, na najvećoj i najboljoj zabavi koja svake godine pomiče granice. Nick nije ni svjestan da će me nakon ove izjave morati angažirati! (smijeh)

Kako vidiš ulogu glazbenika u podršci LGBT+ zajednici i borbi za prava? Jesi li ikada osjetila pritisak ili prepreke u svojoj karijeri zbog stavova ili podrške LGBT+ pravima?

Mislim da svaki glazbenik, ako ima i najmanju platformu ili prostor u javnosti, ima i određenu odgovornost – ne nužno da stalno zauzima stav, ali da bude svjestan poruka koje šalje. Glazba oduvijek ima moć spajanja ljudi, izražavanja onog što je nekad teško reći riječima, i upravo zato vjerujem da može biti prostor podrške, prihvaćanja i slobode.

LGBT+ zajednica je kroz povijest jako puno toga prošla, i iako se čini da je puno toga danas bolje, još uvijek ima puno prostora za rast, razumijevanje i borbu protiv predrasuda.

Osobno smatram da svi imamo pravo voljeti, biti svoji i živjeti slobodno bez straha. I zato mi je potpuno prirodno podržati zajednicu koja se za ta ista prava bori.

Ne mislim da svaki glazbenik mora nužno postati aktivist, ali vjerujem da glazba može biti alat za otvaranje tema, za davanje prostora i vidljivosti, i da iza svake pjesme koju pjevamo mora stajati poštovanje prema svakom čovjeku – bez obzira na to koga voli ili kako se identificira.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Koliko ti je važno da tvoje pjesme i javni nastupi šalju poruku inkluzivnosti i prihvaćanja?

Glazba je za mene prostor u kojem se ljudi trebaju osjećati dobrodošlo, bez obzira na to tko su, koga vole, kako izgledaju ili odakle dolaze. Ne volim dijeliti ljude ni po kojoj osnovi, i mislim da svima treba biti cilj da koncerti budu mjesto gdje se svatko može opustiti, smijati, zaplakati ako treba – bez straha od osude. Mislim da u tome i jest ljepota glazbe: ona briše razlike i spaja nas na nekoj dubljoj razini. Ako kroz svoju glazbu mogu nekome dati osjećaj da je ‘viđen’, prihvaćen ili ohrabren – onda je to za mene uspjeh veći od bilo kakve top liste.

Kako reagiraš na podršku koju dobivaš od LGBT+ fanova i koliko ti znači ta veza s njima?

S obzirom na to da imam jako puno prijatelja i fanova u LGBT+ zajednici, naravno da mi je njihova, kao i svačija podrška, izuzetno važna. Imam toliko predivnih ljudi u svojoj maloj zajednici na društvenim mrežama koji mi često pišu svoje doživljaje, šalju videa kako reagiraju i doživljaju moju glazbu, ali i prijedloge i njihova viđenja svega. Nakon svake pročitane poruke, osjećam se sretno i bude mi potvrda da nastavim raditi ono što radim i da i dalje uveseljavam ljude svojom pojavom, pjesmama i da im prenesem svoju pozitivnu energiju koju imam jer radim najljepši posao na svijetu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)

Misliš li da je hrvatska glazbena scena dovoljno otvorena i podržavajuća prema LGBT+ umjetnicima?

Mislim da hrvatska glazbena scena postaje sve otvorenija, ali još uvijek nije u potpunosti podržavajuća za LGBT+ umjetnike. U zadnjih nekoliko godina vidi se napredak: sve je više umjetnika koji se ne boje biti svoji, koji javno govore o svom identitetu ili kroz glazbu progovaraju o LGBT+ temama. Homofobija je, nažalost, još prisutna – ne toliko unutar same scene, koliko u širem društvu, a pogotovo u komentarima na društvenim mrežama. Unatoč tome, stvari se mijenjaju. Publika, osobito mlađa generacija, sve više podržava različitost i autentičnost. Mislim da je pred nama još dosta posla, ali promjene su moguće i već se događaju.

I za kraj, kako ide Arena?

Arena je sve bliže, ha,ha. Nekako ne mogu vjerovat da je već 2025. godina. Kad sam je rezervirala, to mi je zvučalo kao jako daleka budućnost, a sad mi se čini da je preblizu.  Prezahvalna sam svima koji su već kupili kartu i na taj način podržali ovu moju ideju, ali isto tako i svima koji će to tek napraviti.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by D O M E N I C A (@dome.nica)