Megan Fox o mračnoj strani slave: ‘Nazivali su me kučkom, a ja sam samo pokušavala otići doma’

Glumica Megan Fox (39) prisjetila se teškog razdoblja s početka svoje karijere, kada je, kako kaže, iskusila najgoru stranu slave. Govoreći na posebnoj projekciji filma Jennifer’s Body u Akademijinom muzeju filmske umjetnosti u Los Angelesu, otkrila je koliko su je paparazzi tada zlostavljali i kako ju je to iskustvo duboko obilježilo.

“Sjećam se kako sam odlazila s premijere i paparazzi su tada bili strašno nemilosrdni – način na koji su razgovarali sa ženama bio je užasan”, prisjetila se Fox. “Samo sam pokušavala doći do svog automobila, a svi su me snimali. Jedan od njih je viknuo: ‘Megan, zašto si takva kučka?’, a drugi: ‘Megan, misliš li da si precijenjena? Na internetu svi to pišu!’ A ja sam tada samo pokušavala raditi svoj posao.”

Fox je priznala da ju je ta situacija duboko pogodila te da je osjećala tugu, sram i bijes koje nije znala kako izraziti. “Bila sam pozvana na tu premijeru, samo sam pokušavala otići kući. Osjećala sam tugu i žalost, ali i bijes koji sam morala negdje ispustiti. Mogućnost da budem neobuzdana, makar i između snimanja, bila je za mene vrlo katarzična”, iskreno je ispričala.

Njezin iskaz ponovno je otvorio raspravu o seksizmu i mizoginiji u industriji zabave početkom 2000-tih, kada su mlade glumice često bile seksualizirane i javno ismijavane. ‘‘Ljudi zaboravljaju da sam tada imala samo 23 godine. Bila sam dijete u sustavu koji nije imao milosti za žene koje nisu pristajale šutjeti ili se ponašati po pravilima‘, rekla je Fox u jednom od ranijih intervjua.

PROČITAJTE: Bez razmišljanja! Megan Fox otkrila koji joj je film najbolji svih vremena

Fox se proslavila ulogom Mikaele Banes u Transformersima (2007.), a ubrzo je postala jedno od najtraženijih lica Hollywooda. Uslijedili su Transformers: Revenge of the Fallen (2009.), kultni Jennifer’s Body (2009.) i Teenage Mutant Ninja Turtles (2014.).
Iako se neko vrijeme povukla iz središta pažnje, posljednjih godina ponovno snima i otvoreno govori o vlastitim traumama, neravnopravnosti žena u industriji te o potrebi za empatijom prema javnim osobama. “Kada sam bila najizloženija, nitko me nije vidio kao osobu. Samo kao metu. Danas želim da se mlade žene ne osjećaju tako same kao što sam se ja tada osjećala.”