Marijana Batinić vratila se s putovanja u Japan, a na Instagramu je podijelila dojmove i uspomene koje, kako kaže, neće tako lako zaboraviti. No, osim oduševljenja japanskom kulturom, priznala je da je doživjela i kulturološki šok prilikom povratka u Europu. ‘Ne znam pretjerujem li kad kažem da mi povratak kući nikad nije tako teško pao kao ovaj iz Japana. Kulturološki šok, čim sam ušla u avion. Neki Francuz povisio ton na moje dijete jer je malo spustila sjedalo, iako je to dozvoljeno. Smatrao je da nema dovoljno prostora za noge. Na aerodromu u Zürichu me u prolazu netko slučajno udario i samo produžio, bez isprike. Jurimo na transfer, nitko se neće pomaknuti na pokretnim stepenicama…‘, napisala je voditeljica.
Batinić je opisala Japan kao zemlju u kojoj je sve drugačije – od kulture ponašanja do svakodnevnog života. ‘Odjednom smo se opet našli među namrgođenim, otresitim i zabrinutim licima. Japan mi se u mnogočemu čini nedostižnim. Čudesna zemlja, najljubaznijih ljudi na svijetu.’
U objavi je istaknula i niz detalja koji su je posebno impresionirali: ‘Prijevoz točan u sekundu. Javni WC-i s pet zvjezdica. Trava kao od pliša, parkovi iz bajke. Odjeveni su kao da su izašli iz crtića, a školske uniforme bude nostalgiju za nekim ljepšim vremenima. I nigdje se nisam osjećala sigurnije.’
Iako joj se gotovo sve u Japanu svidjelo, priznala je da postoji i ‘druga strana medalje‘. ‘Gradovi bez smeća jer svaki Japanac svoje otpatke nosi kući. Ali možda je upravo u tome problem – u ‘smeću’ koje odnose doma. Uz svu svoju čaroliju, Japan nosi i jednu tihu tugu. Pretjeranu kontrolu emocija. Ljudi gotovo nikad ne pokazuju ljutnju ni frustraciju. Sve zadržavaju u sebi.‘
Dodala je da su usamljenost i otuđenost u Japanu veliki društveni problemi, a da virtualni odnosi često zamjenjuju prave veze i prijatelje.
Unatoč svemu, Batinić kaže da joj je ovo putovanje donijelo mir i novu perspektivu. ‘Japan me dirnuo svojom energijom, smirio neusiljenom finoćom. Nadam se da ću mu se jednog dana vratiti – možda kad djeca budu veća… ili bez njih. Odlazak iz Japana nije samo put kući, nego rastanak.’
Na kraju je, u svom prepoznatljivom duhovitom tonu, priznala da joj već sada nedostaje jedan japanski izum: ‘A teško se rastati i od jednog njihovog izuma koji će mi svakodnevno nedostajati. Jer rodila se ljubav!’ – aludirajući na luksuzne japanske toalete koji su je potpuno osvojili.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Tijekom uređenja okoliša na bračkom imanju odlučila je spasiti rodno stablo koje je smetalo zidu i cesti, a pratitelji su njezin potez oduševljeno podržali
Irma Dragičević, talentirana pjevačica iz Varaždina, vratila se na pozornicu Dore s pjesmom „Ni traga“, pjesmom koja nosi sve nijanse njezinog dosadašnjeg glazbenog puta i zrelosti koju je stekla nakon prošlogodišnjeg iskustva s pjesmom „Enigma“. Iako njezin prvi nastup na Dori nije završio ulaskom u finale, to iskustvo nije je obeshrabrilo, već dodatno ojačalo njezinu odlučnost i fokus. Irma priznaje da je prošlogodišnje iskustvo bilo izazovno, ali da joj je omogućilo da sada s više sigurnosti i smirenosti predstavi pjesmu koja je u potpunosti njezina. Ona ističe kako joj je važna autentičnost i iskrenost, te da je upravo to ono što motivira njezin povratak na ovu najvažniju domaću glazbenu platformu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
