Radijska voditeljica Manuela Svorcan, koja svakodnevno vodi popularnu emisiju na radiju Antena, nedavno je izjavom u eteru izazvala val reakcija slušatelja. Naime, u trenutku kad je razgovor pao na temu imena “Carrie”, Manuela je odlučila istaknuti kako se ona, za razliku od većine ljudi, ne sjeti prvo lika Carrie Bradshaw iz kultne serije Sex i grad, već kultnog horora “Carrie” iz 1976. godine, snimljenog prema istoimenom romanu Stephena Kinga.
Manuelina namjera, barem kako se činilo, bila je jednostavna: iznijeti osobnu asocijaciju koja bi je mogla prikazati kao osobu s posebnim i specifičnim ukusom. U tom trenutku, vjerojatno je željela djelovati kao netko tko ne podliježe masovnoj kulturi i popularnim asocijacijama koje se nameću kroz televizijske serije i filmove.
Čega se svi sjete kad čuju ime Carrie?
Stephen King je nesumnjivo jedan od najpoznatijih autora horor žanra, a njegov roman “Carrie” je uistinu klasik. Carrie White, junakinja ovog horora, nesretna je tinejdžerica s telekinetičkim moćima, koju brutalno maltretiraju njezini vršnjaci, što na kraju dovodi do stravičnog završetka. Manuela se, izjavljujući da prvo pomisli na ovaj lik, mogla činiti kao osoba koja ima dublji interes za književne i filmske klasike te nešto “sofisticiraniji” ukus.
Međutim, problem je nastao zbog činjenice da, htjela to priznati ili ne, većina ljudi na spomen imena “Carrie” prvo pomisli na Carrie Bradshaw – junakinju serije Sex i grad. Carrie Bradshaw, koju je utjelovila Sarah Jessica Parker, simbol je jedne generacije, moderne žene koja se nosi s ljubavnim, društvenim i profesionalnim izazovima u New Yorku. Iako je Sex i grad trivijalnija zabava u usporedbi s horor klasikom Stephena Kinga, nije manje važna u svijetu popularne kulture.
U trenutku kad je Manuela iznijela svoju izjavu, činilo se da pokušava izbjeći konvencionalne asocijacije te se postaviti kao osoba koja ima širi i dublji spektar interesa. Ipak, njezina izjava imala je prizvuk pretencioznosti, jer je dala naslutiti da je ono što većina ljudi prirodno povezuje s imenom “Carrie” na neki način inferiorno u odnosu na njezinu asocijaciju. Nije toliko problem u tome što je Manuela prvo pomislila na Kingovu Carrie – što je sasvim legitimno – već u načinu na koji je to prezentirala, ostavljajući dojam da su svi drugi u krivu ili “plitki” jer se sjećaju serije o ljubavi, prijateljstvu i modi umjesto krvavog horora.
Na društvenim mrežama brzo su krenuli komentari na njezinu izjavu. Jedni su se pitali je li Manuela stvarno prvo pomislila na horor, ili je to bio samo njezin pokušaj da se prikaže kao netko tko se ne uklapa u mainstream kalupe. “Tko, u današnjem svijetu, kada čuje ime Carrie, ne pomisli na Bradshaw?” pisali su korisnici, jasno dajući do znanja da je, koliko god Kingov roman bio značajan, Carrie Bradshaw ta koja je postala simbolom pop kulture u novije vrijeme.
Manuelin pokušaj da ispadne drukčija, da se izdigne iznad “masovne” kulture, na kraju je naišao na reakcije koje su više odražavale njezinu distanciranost od realnosti nego njezinu “cool” osobnost. Naime, Sex i grad i Carrie Bradshaw nisu tek plitka zabava za mase. Serija je oblikovala percepciju o modernim ženama, njihovim ljubavnim životima, karijerama i prijateljstvima. Iako se serija često referira na modu i luksuzni životni stil, ona se bavi i dubljim temama, poput samostalnosti, identiteta i društvenih normi. Carrie Bradshaw, s cipelama na nogama i laptopom u rukama, postala je simbol žene koja se ne boji tražiti svoju sreću, čak i ako je to kroz mnoštvo ljubavnih neuspjeha i izazova.
Koja god Carrie da bila, kultni je lik moderne kulture
S druge strane, Kingov roman “Carrie” zasigurno ima svoju težinu, ali nije toliko prisutan u svakodnevnim asocijacijama modernih ljudi. Iako je film, koji je režirao Brian De Palma, bio prekretnica u horor žanru, nije ostavio takav trag u svakodnevnoj kulturi kao što je to učinila serija Sex i grad.
Manuelin komentar na kraju je ispao kao pokušaj da se prikaže drugačijom i “iznad” prosječnog slušatelja, ali rezultat je bio suprotan – njezin komentar je zvučao pretenciozno i distancirano. Umjesto da je ostvarila povezanost sa svojim slušateljima, mnogi su osjetili kako ih Manuela podcjenjuje, implicirajući da su njihove asocijacije manje vrijedne jer se ne odnose na klasičnog horor autora, već na lik iz popularne serije.
Iako je namjera mogla biti neškodljiva, a čak i humoristična, izjava je na kraju pogodila pogrešan ton. Pokušaj da ispadne “kul” time što se distancirala od popularne kulture nije prošao onako kako je možda planirala.
Na kraju, Manuela Svorcan se, barem u ovom slučaju, nije pokazala kao “kul” voditeljica koja razumije svoje slušatelje, već kao osoba koja, pokušavajući biti drukčija, nije uspjela uspostaviti vezu s publikom. U svijetu radija, gdje je povezanost s publikom ključna, ovakve greške mogu ostaviti trajan dojam.
Lara Demarin vraća se na Dorinu pozornicu s pjesmom „Mantra“, donoseći novu energiju i osobni izričaj koji je već osvojio hrvatsku glazbenu publiku. Njeno ime proteklih godina postalo je sinonim za predanost, strast i umjetničku autentičnost. Iza nje stoji glazbeničko obrazovanje, iskustvo u zborovima i pratećim vokalima, ali i niz samostalnih nastupa koji su oblikovali njezin jedinstveni stil. „Mantra“ je pjesma koja spaja plesne ritmove, etno elemente i snažan emotivni naboj, a iza nje stoji tim iskusnih autora i producenata, uključujući Laru, njezinog brata Luku, Roberta Aralicu i Hrvoja Domazeta.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Tijekom uređenja okoliša na bračkom imanju odlučila je spasiti rodno stablo koje je smetalo zidu i cesti, a pratitelji su njezin potez oduševljeno podržali
Irma Dragičević, talentirana pjevačica iz Varaždina, vratila se na pozornicu Dore s pjesmom „Ni traga“, pjesmom koja nosi sve nijanse njezinog dosadašnjeg glazbenog puta i zrelosti koju je stekla nakon prošlogodišnjeg iskustva s pjesmom „Enigma“. Iako njezin prvi nastup na Dori nije završio ulaskom u finale, to iskustvo nije je obeshrabrilo, već dodatno ojačalo njezinu odlučnost i fokus. Irma priznaje da je prošlogodišnje iskustvo bilo izazovno, ali da joj je omogućilo da sada s više sigurnosti i smirenosti predstavi pjesmu koja je u potpunosti njezina. Ona ističe kako joj je važna autentičnost i iskrenost, te da je upravo to ono što motivira njezin povratak na ovu najvažniju domaću glazbenu platformu.
Lara Demarin vraća se na Dorinu pozornicu s pjesmom „Mantra“, donoseći novu energiju i osobni izričaj koji je već osvojio hrvatsku glazbenu publiku. Njeno ime proteklih godina postalo je sinonim za predanost, strast i umjetničku autentičnost. Iza nje stoji glazbeničko obrazovanje, iskustvo u zborovima i pratećim vokalima, ali i niz samostalnih nastupa koji su oblikovali njezin jedinstveni stil. „Mantra“ je pjesma koja spaja plesne ritmove, etno elemente i snažan emotivni naboj, a iza nje stoji tim iskusnih autora i producenata, uključujući Laru, njezinog brata Luku, Roberta Aralicu i Hrvoja Domazeta.
Ako poželite pobjeći od predvidljivih večera kod kuće, improviziranih planova i poklona kupljenih u posljednji trenutak, zagrebački hotel Esplanade i ove godine nudi savršeno osmišljenu alternativu koja spaja profinjenu gastronomiju, bezvremensku eleganciju interijera, vrhunsku uslugu i onaj teško opisivi osjećaj istinskog uživanja u romantičnim trenucima u dvoje.
Znate li onu radost kad miris svježe pečenih krafni ispuni prostoriju i podsjeti vas na djetinjstvo, na zimske dane i na Fašnik koji je nekada značio smijeh, maskiranje i slatke trenutke s prijateljima? Upravo takvu čaroliju ponovno možete osjetiti u Magnoliji jer su se krafne vratile i to u svom najboljem izdanju do sada. Rađene prema starinskom slavonskom receptu, polako, ručno i s pažnjom koja se vidi u svakom detalju, mekane su, lagane i bogato punjene, baš onako kako trebaju biti kada želite trenutak sreće u kojem svaki zalogaj podsjeća na toplinu i domaću tradiciju.
Nakon gotovo četrdeset i pet godina iznimno uspješne glazbene karijere, legendarni duo Denis & Denis – Marina Perazić i Davor Tolja – objavio je da kreće na oproštajnu turneju pod nazivom „Posljednji program tvog kompjutera“, nakon koje više neće nastupati pred publikom.
Zagreb uskoro dobiva novo mjesto za privatna druženja i gledanje multimedijskog sadržaja. Riječ je o BrickClubu, privatnoj mini kino dvorani smještenoj u povijesnom podrumu iz 19. stoljeća u Gundulićevoj ulici 26, koja posjetiteljima omogućuje da sami biraju sadržaj, društvo i atmosferu.
