Majka Brucea Willisa već 22 godine volontira u policiji: ‘Ne možete ni zamisliti koliko želim pomoći’
Unatoč tome što je majka jedne od najvećih holivudskih zvijezda, Marlene svoju obiteljsku pozadinu nikada ne ističe. Mnogi u njezinu okruženju uopće nisu znali tko joj je sin, što je dodatno impresioniralo njezine kolege.
Marlene Willis, 90-godišnja majka slavnog glumca Brucea Willisa, već više od dva desetljeća tiho i predano volontira u policijskoj postaji u Los Angelesu, gdje je s vremenom postala prava lokalna legenda.
U zapadnom dijelu grada poznata je jednostavno kao „gospođa Willis“, a policijski službenici ističu kako njezina prisutnost unosi toplinu i vedrinu u svakodnevni rad postaje. Već 22 godine redovito dolazi tri puta tjedno – utorkom, srijedom i četvrtkom – pregledava policijska izvješća, vodi bilješke i pomaže u jezičnoj korekciji dokumenata.
„Ne možete ni zamisliti koliko želim pomoći“, rekla je Marlene, objašnjavajući motivaciju koja je pokreće i u poznim godinama.
Njezinu važnost za zajednicu potvrdio je i zapovjednik postaje, kapetan Rich Gabaldon, koji je naglasio kako je gospođa Willis nezamjenjiv dio njihova tima i šire zajednice zapadnog Los Angelesa.
Njezin doprinos prepoznao je i bivši šef policije u Los Angelesu, Michel Moore, koji ju je opisao kao primjer najboljih vrijednosti – podrške, predanosti i vjere u rad policije.
Marlene Willis proglašena je i volonterkom godine, a nagradu joj je osobno uručio Moore. Tom joj je prilikom simbolično predao i policijsku značku, istaknuvši kako, iako je ne može službeno imenovati policajkom, ona utjelovljuje sve što ta uloga predstavlja.
Unatoč tome što je majka jedne od najvećih holivudskih zvijezda, Marlene svoju obiteljsku pozadinu nikada ne ističe. Mnogi u njezinu okruženju uopće nisu znali tko joj je sin, što je dodatno impresioniralo njezine kolege.
„Nikada nije naglašavala da je njegova majka niti je to spominjala u svakodnevnim razgovorima“, istaknuo je Moore.
Za Marlene Willis, policijska postaja nije samo mjesto volontiranja – ona ju doživljava kao svoju drugu obitelj. „Ovo je moja obitelj. To stvarno mislim“, zaključila je, još jednom potvrđujući da predanost i humanost ne poznaju godine.
Zasad nije poznato tko će glumiti protivnika novog agenta 007. Uz Pitta i Pugh, interes za ulogu Bondova negativca ranije su pokazali Bill Skarsgård, Saoirse Ronan i Barry Keoghan, no nijedno ime još nije službeno potvrđeno.
Iako ime glumice koja će stati uz novog Bonda još nije poznato, magazin Variety sastavio je popis od 19 glumica koje bi voljeli vidjeti u toj ulozi. Među njima su neka od najpoznatijih holivudskih imena, ali i glumice koje bi mogle donijeti nešto novo u franšizu.
Robert Pattinson danas može reći da je tijekom svoje glumačke karijere ostvario gotovo sve dječačke snove povezane s najpoznatijim filmskim junacima. Bio je učenik Hogwartsa u svijetu Harryja Pottera, postao besmrtni vampir u Sumrak sagi, odjenuo Batmanovo odijelo i preuzeo ulogu zaštitnika Gotham Cityja, a 16. studenoga 2026. godine službeno je potvrđeno da će postati novi James Bond, legendarni britanski tajni agent poznat pod oznakom 007. Vijest je objavio Amazon MGM Studios, čime je završeno višegodišnje nagađanje o nasljedniku Daniela Craiga. Pattinson je tako postao sedmi glumac izabran za tumačenje Jamesa Bonda u službenom filmskom serijalu, a njegov profesionalni put od mladog čarobnjaka do najpoznatijeg filmskog špijuna obuhvaća više od dva desetljeća rada pred kamerama.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.