Ljubomir Hlobik za HELLO!:”Industrija voice-overa bila je zatvorena, ali uspio sam probiti vrata – sada ih otvaram drugima!”

Sve je započelo sasvim slučajno, uz prijateljski komentar o njegovom upečatljivom glasu, a nastavilo se kroz predani rad, usavršavanje i prilike koje su se pretvorile u ključne prekretnice karijere. Danas je njegovo ime sinonim za vrhunsku interpretaciju, a njegov glas dio je nekih od najvažnijih televizijskih i radijskih projekata u Hrvatskoj.

Uspio je ono što rijetki mogu – prepoznati svoj talent i izgraditi karijeru u industriji koja je donedavno bila zatvorenog karaktera. Njegov glas pratio je milijune gledatelja kroz najvažnije političke i zabavne događaje, od predsjedničkih inauguracija do popularnih televizijskih emisija. Svaka uloga zahtijevala je prilagodbu, promišljanje i savršenu interpretaciju, a upravo su to vještine koje ga izdvajaju u svijetu voice-overa.

No, put do uspjeha bio je ispunjen izazovima. Očekivanja su uvijek visoka, pritisak ogroman, a priprema za projekte iscrpna. Svaka najava, bilo da je riječ o političkom događaju ili plesnom spektaklu, mora biti savršeno tempirana, proživljena i prilagođena publici. Upravo je to ono što njegov rad čini jedinstvenim – sposobnost da svaku riječ izgovori s emocijom, snagom i uvjerenjem.

Osim što je ostvario impresivnu karijeru, danas svoje znanje prenosi drugima, pomažući mladim talentima da otkriju moć svog glasa. S jednakom strašću s kojom stvara vrhunske voice-over izvedbe, vodi predavanja i radionice, gradeći novu generaciju vokalnih profesionalaca.

PROČITAJTE: Tko je glas iza ceremonije inauguracije Predsjednika Republike Hrvatske?

Njegova priča nije samo inspirativna, već je i dokaz da se uz predanost, talent i hrabrost mogu pomaknuti granice. U ovom ekskluzivnom intervjuu otkriva kako je zakoračio u svijet voice-overa, s kakvim se izazovima suočava u svom radu i što ga najviše ispunjava u ovoj jedinstvenoj profesiji. Spremite se na razgovor koji će vas provesti iza kulisa jednog od najprepoznatljivijih glasova Hrvatske.

Što Vas je inspiriralo da se posvetite karijeri voice-over umjetnika?

Sve je počelo sasvim slučajno – prijatelj mi je rekao da imam dobar glas, da dobro zvučim. Iskreno, u tom trenutku nisam ni znao što to točno znači niti kamo bi me to moglo odvesti. No, znatiželja je učinila svoje, i tako sam naišao na Spikersku radionicu koju vode Dunja Lakuš i Nikola Kolbučarić.

Kroz tu radionicu, uz njihovo mentorstvo, otkrio sam svoj talent i prvi put ozbiljno razmislio o tome da bi voice-over mogao biti nešto čime se želim baviti. Kroz godine sam se usavršavao, radio na raznim projektima, stjecao iskustvo – i danas, toliko godina kasnije, imam privilegiju raditi zajedno s Dunjom i Nikolom na istoj toj Spikerskoj radionici. Sad ja, zajedno s njima, pomažem drugima da otkriju svoj glas i talent, baš kao što su oni pomogli meni.

Kako ste se osjećali kada ste prvi put dobili poziv da budete službeni voditelj inauguracije predsjednika Republike Hrvatske?

Kad sam prvi put dobio poziv da budem službeni voditelj inauguracije predsjednika Republike Hrvatske, osjećaj je bio nevjerojatan – istovremeno i čast i nagrada za sav trud koji sam do tada uložio. Pet godina ranije, radio sam kao spiker najava, a s kolegom Nikolom Galinom odradio audioprodukciju radijskih reklama i glazbe za kampanju. Odradili smo vrhunski posao, i taj prvi poziv bio je potvrda da se predanost i kvalitetan rad prepoznaju.

A onda, kad je stigao poziv za drugu inauguraciju – moram priznati da sam ostao zatečen. Ovo je već nešto veliko. Ne poznajem druge kolege spikere koji su imali priliku voditi dvije inauguracije, što me na neki način čini „drugačijim“. Osjećaj odgovornosti bio je ogroman, ali i ponos što su mi ponovno ukazali povjerenje. Takvi trenuci su rijetki i nezaboravni.

Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočili tijekom vođenja predsjedničke inauguracije?

Najveći izazov tijekom vođenja predsjedničke inauguracije definitivno je priprema i pisanje najava koje ću izgovoriti. One se stalno korigiraju – nekad trebaju biti kraće, nekad duže, ovisno o produkcijskim zahtjevima. Ponekad je potreban duži kadar, ponekad više vremena za promjenu klapa u dvorani, i tu se tekst mora prilagođavati u hodu. Biti dovoljno poetičan, opisan, a istovremeno jasan i koncizan – to je prava vrlina.

Ali ako postoji nešto što mi je stvarno najveći stres, to je čekanje. Trenutak kad je sve spremno, svi su na svojim pozicijama, a ti samo čekaš da svečanost počne i krene izravni prijenos. To su minute koje se rastegnu u vječnost. Kad krenem govoriti, sve sjedne na svoje mjesto, ali do tada – čekanje je najveći izazov.

Kako pristupate pripremi za različite projekte, poput reklama, dokumentaraca ili svečanih događaja?

Svaki projekt je poseban na svoj način. Iako je inauguracija medijski najveći događaj na kojem sam radio, moja priprema za reklame, dokumentarce ili bilo koji drugi projekt nije ništa manja. Priprema zapravo leži u shvaćanju uloge spikera – a ona se u konačnici svodi na interpretaciju.

Kad znam kakva se interpretacija od mene očekuje, mogu se u potpunosti posvetiti izvedbi – tada je sav posao pripreme već odrađen. Moć leži u imaginaciji i mašti, a tu moć gajim još od djetinjstva i nikad je nisam izgubio. Upravo ona mi omogućuje da svaki tekst oživim na pravi način, bilo da se radi o svečanom događaju, emotivnoj reklami ili dokumentarcu punom informacija.

Možete li podijeliti iskustvo rada na emisiji “Ples sa zvijezdama” i kako ste prilagodili svoj glas tom formatu?

“Ples sa zvijezdama” jedno je od dražih iskustava u mojoj karijeri. Općenito, rad s kolegama iz TV produkcije uvijek smatram privilegijom, jer mi donosi priliku za učenje, stjecanje novih iskustava i usavršavanje.

Specifičnost ovog formata bila je u tome što je najava trajala svega četiri sekunde. Četiri sekunde mogu zvučati kao sitnica, ali interpretativno su ogroman izazov – u tom kratkom vremenu trebalo je najaviti energiju plesa koji slijedi. Ne možete tango, koji je strastven i eksplozivan, najaviti istim tonom kao bečki valcer, koji je prozračan i elegantan. Tu dolazi do izražaja rad s tijelom. Zvuk ili glas koji publika čuje nije samo produkt glasnica – on je plod instrumenta koji se zove tijelo. A u mom poslu, znati “svirati” taj instrument je neizmjerno važno.

Kako balansirate između praktičnog rada i predavanja na akademiji u Zagrebu?

Jako dobro pitanje – i da, uspijevam! Ključ je u dobroj organizaciji, jer kad je sve posloženo, nema praznog hoda.

Moj dan obično počinje jutarnjim treningom u teretani s trenerom – sat vremena vježbanja mi daje energiju za sve što slijedi. Već u devet ujutro sam u studiju, gdje snimam i radim na projektima do popodne, kada krećem prema akademiji. Predavanja traju od pet do devet navečer, a nakon toga se vraćam kući, spremim ručak za sutra i polako zatvaram dan.

Sreća je što predavanja nisu svaki dan – inače bi “izgorjeli” i ja i moj glas. Balans između rada i predavanja važan je kako bih mogao kvalitetno raditi oba posla i sačuvati energiju za ono što volim raditi.

Što smatrate ključnim vještinama koje budući vokalni profesionalci trebaju razviti?

MAŠTU. Zaista, maštu. Bez mašte – ništa. Možda je to i najteži dio ovog posla, a primjećujem da je ljudima danas često nedostaje.

Mogućnost da se “uživiš” u ulogu, onoga koji prenosi i prodaje, poziva i nudi, onoga koji stvara ugođaj – to je ono što čini razliku. Glas je takav kakav je – priroda, roditelji, Bog, kako god shvaćali – darovali su nam ga i to je to. Ali prava razlika među spikerima leži u interpretaciji.

Bez mašte, interpretacija ostaje prazna. S maštom – ona postaje umjetnost.

Kako se industrija voice-overa promijenila od početka Vaše karijere do danas?

Postali smo otvoreniji. Moram priznati da je ovo nekada bio jako zatvoren svijet – kada sam ja pokušavao ući i ostvariti se, naišao sam na puno zatvorenih vrata. Naivno sam kucao na sva moguća mjesta, ali jedno se otvorilo, i to je bilo dovoljno.

Producenti često ne vole riskirati s novim glasovima, ali u studiju u kojem radim postavili smo drugačiji princip – novo nije nužno riskantno, nego može biti zaista odlično.

Što se tiče samog stila govora, i on se promijenio. Pojavljuju se nove modne tendencije u govoru, što je uzbudljivo jer jezik nije statičan; on je živi organizam koji stalno evoluira. Kao netko tko smatra jezik i govor svojim poslom rado prihvaćam te promjene i učim iz njih. Moji najdraži projekti su oni koji kombiniraju značajne osobne veze s profesionalnim zadovoljstvom.

Koji su Vam projekti bili najdraži i zašto?

Moji najdraži projekti su oni koji kombiniraju značajne osobne veze s profesionalnim zadovoljstvom. Posebno mi je drag rad s Nikolom Klobučarićem iz Project 6 studija. Tu su započeli moji spikerski počeci, ali i tamo se održava Spikerska radionica koja mi je vrlo važna. S Nikolom sam radio na mnogim projektima, od edukativnih materijala za škole do brojnih reklama, poput onih za regeneratore za kosu. Ako ikada čujete reklamu za kremu za koljena, velika je šansa da je to Nikolin zvuk uz moj glas.

Također, ne smijem zaboraviti Sanela Isanovića iz Level52, s kojim sam radio naraciju za obilježavanje 100 godina Labinske Republike za Hrvatsku radioteleviziju. Sanel je divan producent koji uvijek zna kako izvući ono najbolje iz mog glasa.

Nedavno sam počeo surađivati i s CMC TV-om i Yammat FM-om. Ti projekti i ljudi su mi dragi ne samo zbog samih projekata nego i zbog atmosfere i energije koju dijelimo. Često je to savršena kombinacija koja čini svaki projekt posebnim i dragim.

Kako održavate zdravlje i kondiciju svog glasa?

Da bih održao zdravlje i kondiciju svog glasa, fokusiram se na dva ključna područja: trening i prehranu. Imam sreću što imam odličnog osobnog trenera. Smatram da je glas produkt tijela, pa ako tijelo nije zdravo, ni glas neće biti dobar. Otkako redovito treniram i pazim na prehranu, osjećam da su mi glasovne mogućnosti poboljšane. Sigurniji sam kad govorim, moj glas je jasniji i ima više snage. Dakle, sve se to svodi na to da ako brinem o svom tijelu, i moj glas će biti bolji.

Postoji li neki poseban ritual ili tehnika koju koristite prije nastupa ili snimanja?

Prije nastupa ili snimanja, najbolje se opuštam u tišini. S obzirom na to da sam po prirodi prilično smiren, tišina mi je važna, pogotovo jer u studiju često vlada buka. Osim tišine, odlično me opušta i moj mačak, Forest. S njim mogu satima ležati na kauču, uživati u toplini i odmarati se. Taj mir i tišina pomažu mi da se mentalno pripremim za ono što slijedi.

Kako gledate na budućnost voice-over industrije u Hrvatskoj?

Na budućnost voice-over industrije u Hrvatskoj gledam s optimizmom i bez straha. Svjesni smo da se pojavljuju nove tehnologije, poput AI, koje mogu replicirati ljudski glas, ali ja osobno ne vidim to kao prijetnju. Čak i sada, s toliko tehnologije oko nas, još uvijek čujemo krive naglaske i nedostatke u eteru spikera, ne AI-a. Ljudski glas ima jedinstven utjecaj koji tehnologija ne može zamijeniti. Također vjerujem da oni koji se boje novih tehnologija možda imaju problema s prihvaćanjem napretka općenito. Baš kao što majčin dodir ima poseban učinak na dijete, tako i pravi, autentični ljudski glas može utjecati na slušatelje na načine koje AI ne može ponoviti.

Jeste li ikada odbili neki projekt zbog neslaganja s njegovim sadržajem?

Naravno, bilo je par situacija kad sam morao reći “hvala, ali ne.” No, iskreno, to su rijetki trenuci. Moj posao je da govorim – ja sam spiker, a ne cenzor. Ne sudim o sadržaju, nego ga interpretiram.

Ali da, bilo je nekih prijedloga gdje sam osjetio da to jednostavno nije za mene. Ako nešto baš ide protiv mojih uvjerenja ili ako bih se nakon snimanja osjećao loše, onda radije preskočim. Ali generalno, moj posao je da dam glas svemu – od reklama za najmekše jastuke do ozbiljnih dokumentaraca. Ako je tekst dobar, ako ima ritam i smisao, moj mikrofon je spreman!

Kako je rad na predsjedničkoj inauguraciji utjecao na Vašu karijeru i prepoznatljivost?

Rad na inauguraciji predsjednika definitivno je imao velik utjecaj na moju karijeru i prepoznatljivost. Iako obično u mom poslu nije bitno da me ljudi vide, već da me čuju, inauguracija je bila prilika gdje sam bio vidljiv na jednoj od najvećih mogućih pozornica. Naravno, i dalje preferiram da me ljudi prepoznaju po glasu, što je bit mog zanimanja.

Biti dio tako važnog događaja dalo mi je priliku da se moj glas čuje na širem planu, što je povećalo moj kredibilitet u industriji. Ljudi sada ne samo da me čuju, već i prepoznaju i povezuju s tim značajnim trenutkom. To je zaista bio jedan od onih projekata koji ne samo da obogate vašu karijeru, već vam i otvore nove prilike za napredovanje i daljnje angažmane.

Možete li podijeliti neku anegdotu ili nezaboravno iskustvo iz svoje karijere?

U mojoj karijeri bilo je mnogo zanimljivih i nezaboravnih trenutaka, od lapsusa do neobičnih projekata. Jedna od najzabavnijih anegdota dogodila se s prijateljem koji me stalno čuo na telefonskoj sekretarici svog energetskog operatera. On bi mi se javljao frustriran što svaki put kad zove operatera čuje moj glas. Nakon nekoliko dana šale, rekao sam mu da bi možda trebao platiti račun kako bi riješio problem. Svakodnevne stvari ponekad ono što najviše pamtim.

Koji su Vaši savjeti za one koji žele započeti karijeru u voice-over industriji?

Za one koji žele započeti karijeru u voice-over industriji, moj savjet je prije svega da budu uporni i da vjeruju u sebe. Bitno je biti proaktivan i iskoristiti sve dostupne resurse. Danas, za razliku od ranije, postoje brojne mogućnosti za edukaciju i informiranje. Na primjer, Spikerska radionica, gdje sam i ja započeo svoju karijeru, te United Academy, koja nudi jedinstvenu izobrazbu za spikere.

Iako je danas lakše doći do informacija i obrazovanja, ključno je razviti dobre profesionalne navike koje će vam pomoći da se istaknete u industriji.

Kako provodite slobodno vrijeme i opuštate se od profesionalnih obaveza?

Obožavam gastronomiju i enologiju ili narodski rečeno jesti i piti. Kuham, baš jako puno – volim kuhati, putovati da bi istraživao hranu i upoznavao što više vinara i vinarija. Nekako se izražavam na takav način. S pokojim ocem sam jako puno pecao po Slavoniji i Baranji, pa me sve više kako sam stariji privlači misao da bih pecao.