Na Doru je ušao slučajno, ali s namjerom: Gabrijel Ivić pjeva protiv brojki, očekivanja i tehničke opsesije

Gabrijel Ivić u natjecanje na Dori nije ušao planirano ni očekivano, već kao prva rezerva, a nakon diskvalifikacije Katarine Ilić zbog neispunjavanja uvjeta državljanstva postao je službeni natjecatelj, što je, kako sam ističe, doživio kao mješavinu početnog šoka i mirne sreće, ali i kao trenutak duboke zahvalnosti i poštovanja prema svima koji su se našli u konkurenciji. U godini u kojoj Dora bilježi rekordan broj prijava i u kojoj je naglasak često stavljen na tehničku savršenost, njegov ulazak u natjecanje obilježen je drugačijim fokusom, usmjerenim prema povezanosti, energiji i autentičnosti izvedbe, vrijednostima koje, prema njegovu uvjerenju, glazbi daju trajnu snagu.

PROČITAJTE: Gabrijel Ivić ulazi kao zamjena, ali bez zadrške: poslušajte “Light Up”

Za Ivića, Light Up nije samo pjesma za pozornicu, već podsjetnik na vrijeme u kojem se pjevalo zbog osjećaja, a ne zbog potvrde, brojki ili očekivanja, zbog čega i sam nastup na Dori vidi kao priliku da publici, već u prvim sekundama izvedbe, prenese duh zajedništva, radosti i iskrene razmjene emocija.

PROČITAJTE: Gabrijel Ivić i pjesma ‘Light Up’ spremni za Doru 2026. – Otkrijte priču o mladosti, glazbi i prijateljstvu

Njegova priča o rezervi koja je postala natjecatelj prirodno nosi motiv autsajdera, ali istodobno djeluje kao snažna poruka o ustrajnosti, strpljenju i vjeri u vlastitu kreativnost, u vremenu u kojem, kako sam kaže, ishod nije uvijek u našim rukama, ali su iskrenost i dosljednost uvijek prepoznatljive.

Kako si reagirao kada si saznao da ulaziš u natjecanje nakon diskvalifikacije Karoline – šok, sreća ili mješavina emocija?

Bilo je, definitivno, mješavina. Prvo šok – jer to ne očekuješ – a onda mirna sreća kada se sve sleglo. Osjećao sam zahvalnost zbog prilike, ali i poštovanje prema Karolini, jer svatko tko dođe do Dore već je zaslužio svoje mjesto.

Osjećaj da si bio rezervni izvođač, a sada natjecatelj – kako bi opisao ovu psihološku vožnju u tri riječi?

Neočekivano – prizemljeno – spremno. S obzirom na to da je ove godine Dora imala najviše prijava u svojoj povijesti, biti u užem izboru velik je osjećaj časti.

„Light Up“ – što pjesma znači tebi osobno prije nego što je publika uopće čuje?

Light Up mi je nostalgičan odmak prema početku 2010-ih – razdoblju kada je glazba nosila vibraciju mladenačke energije, a noćni život bio živ. Pjesma je krenula kao ideja iz 2014. godine u jednoj spavaćoj sobi u Daruvaru (Junova ideja), nadahnuta EDM zvukom tog razdoblja; moj je zadatak bio dati joj glas i toplinu, s modernim dodirom. Prije nego što je ljudi čuju, to je mali komadić nostalgije za koji se nadam da će ih nasmiješiti i podsjetiti zašto je glazba tog vremena bila uzbudljiva. Osim toga, ovo je moj prvi profesionalni projekt takvog opsega, pa mi je nastup na Dori izuzetno značajan.

Ako bi mogao u toj pjesmi sakriti jednu poruku za sebe iz budućnosti, koja bi to bila?

Sjeti se noći kada smo pjevali samo za sebe, a ne za brojke ili potvrde. Sačuvaj trenutke i uspomene koje su nas oblikovale.

Kako izgleda tvoj proces pripreme za Dorin nastup: rituali, vježbe, čak i mali supersticijski trikovi?

Držim se praktičnog pristupa: dnevni vokalni treninzi, rad na disanju i kratke šetnje za mentalni reset. Vježbam s Boemima, a ponekad radim probe sam u studiju kako bih glas zadržao iskrenim. Ponekad poslušam i originalni demo koji nas je inspirirao – to me vraća izvornoj energiji pjesme i pomaže da izvedba ostane prirodna.

Tvoja suradnja s Junom Ishidom traje godinama – koji je trenutak iz te suradnje bio najluđi ili najneobičniji?

Prvi put kada sam čuo originalni demo Light Up u autu – to je bilo nezaboravno. Bio je sirov, nostalgičan i nekako potpun – poput uspomene uhvaćene u zvuku. Taj je trenutak promijenio smjer iz znatiželje u posvećenost: krenuli smo oblikovati demo u pjesmu koja može stajati na pozornici i podsjetiti ljude kako je nekad zvučao noćni život.

Gledajući unatrag, bi li mijenjao išta u trenutku kada si bio rezerva?

Ne bih ništa mijenjao. Bili smo počašćeni i željeli smo sve najbolje izvođačima koji su izabrani. Naša je želja uvijek bila ostaviti trag na hrvatskoj glazbenoj sceni – i zato smo odabrali stil koji DJ-evi lako puštaju, jer smo željeli da pjesma putuje i širi energiju i strast kakvu je glazba imala u 2010-ima.

Kada publika bude gledala tvoj nastup na Dori, što želiš da osjete u prvih deset sekundi?

Želio bih da vide više od same izvedbe i da osjete, gledajući, kratak uvid u vrijeme kada su umjetnici stavljali povezanost, radost i zajedničku energiju u prvi plan.

Koji je najveći izazov pjevati pjesmu koja nosi naslov „Light Up“ – osvijetliti scenu ili sebe?

Pjesma je zahtjevna za izvedbu, ali materijal obožavam. Čak i ako pogriješim, izvedba treba ostati sirova i iskrena – baš kao i sama pjesma. Nadam se da će ljudi prepoznati tu autentičnost.

Ako bi morao opisati svoj stil izvođenja jednom neobičnom metaforom, koja bi to bila?

Energija nekoga tko svaku izvedbu doživljava kao ponovno otkrivanje svog poziva i traženje vlastitog mjesta pod suncem kroz glazbu.

Koliko ti je važno da pjesma koju izvodiš bude autentično tvoja, a koliko da se sviđa širokoj publici?

Ne mogu preuzeti svu zaslugu za pjesmu – bila je stvorena s namjerom da širi ljubav kroz glazbu. Drago mi je da mi je Jun ukazao povjerenje da je oživim. Ne očekujemo da će svi odmah povezati što smo pokušali postići, ali ako pjesma dopre do nekih ljudi i podsjeti ih da su ljubav i mladenački entuzijazam važni, tada smo ostvarili svoj cilj.

Da možeš promijeniti jedno pravilo Dore – što bi to bilo i zašto?

Mislim da ponekad previše naglašavamo tehničku savršenost. Postoje izrazito kreativni izvođači s jakim idejama koji možda nemaju savršen glas, ali njihova vizija zaslužuje prostor. Glazba bi se trebala ocjenjivati kao cjelina – emocija, ideja i utjecaj – a ne samo preciznost.

Što misliš o osjećaju publike kada sazna da je netko „rezerva“, a onda postane natjecatelj – može li se to iskoristiti kao motivacija?

To je prirodna priča o autsajderu i budi drugačiju vrstu iščekivanja. Ljudi se pitaju zašto je baš ta pjesma bila prva rezerva. To nas motivira i tjera da pokažemo zašto smo ovdje i da damo sve od sebe na pozornici.

Koji je tvoj najčudniji ritual prije nastupa koji te stvarno usmjeri?

Znamenito „pucketanje“ prstima – radim to češće nego što bih htio, posebno prije izlaska na pozornicu. Također volim pogledati kratki stand-up; smijeh me odmah opusti.

Jesi li ikada imao trenutak sumnje u svoju glazbenu karijeru – i kako si ga prebrodio?

Pandemija je bila teška. Najviše mi je pomogla zajednica – aktivnije sudjelovanje u Boemima, rad s prijateljima u studiju i povratak glazbi radi radosti, a ne samo karijere.

Ako bi pjesmu „Light Up“ mogao prikazati kroz vizualni simbol, što bi to bilo?

Ne bih se ograničio na jedan simbol, ali slika koja mi dolazi u glavu su oduševljeni mladi ljudi koji skaču s jahte u dalmatinske vode pod ljetnim suncem – bezbrižno, glasno i živo.

Kada nastupaš pred žirijem i publikom, što ti prolazi kroz glavu u prvim sekundama?

Zamislite sve u donjem rublju! Pjevaj kao da prijatelju govoriš nešto istinito.

Koliko ti znači što je publika imala priliku gledati te prije (npr. Supertalent) – osjećaš li pritisak ili podršku?

Definitivno je pomoglo. Ti nastupi i rad s Boemima omogućili su ljudima da prate moj put, a podrška koju sam dobio iznimno je ohrabrujuća. To što moja emocija dopire do ljudi čini me najsretnijim.

Ako bi morao pjesmu otpjevati samo instrumentom ili samo vokalom, što bi izabrao i zašto?

Definitivno vokal. Pjevanje mi je oduvijek bilo najprirodniji izraz – pjevušio sam otkad znam za sebe.

Koja je najneočekivanija reakcija koju si dobio od ljudi nakon što si postao službeni kandidat?

Ljude je iznenadilo da pjesma koja je nastala u spavaćoj sobi može postati tako dotjerana. Taj je odgovor bio iskren i vrlo motivirajuć.

Da pjesma „Light Up“ ima miris ili okus, kakav bi bio?

Miris mora, soli i laganog ljetnog koktela. Mnogi će ljudi iz tog razdoblja glazbe Hrvatsku vjerojatno pamtiti po tim uspomenama.

Koja scena iz filma ili serije najbolje opisuje tvoj ulazak u Dorino finale?

Scena iz Harryja Pottera i Kamena mudraca kada Harry otvori pismo iz Hogwartsa – neočekivano, pomalo nestvarno i, takoreći, životno mijenjajuće.

Kako balansiraš između osobne emocije i profesionalne izvedbe na sceni?

Profesionalnost pomaže da sve glatko funkcionira, ali glazba je, na kraju krajeva, emocija. Vjerujem da autentičnost – čak i kada je nesavršena – povezuje izvođača i publiku.

Što misliš – hoće li tvoja priča „rezerva koja je postala pravi natjecatelj“ inspirirati druge glazbenike?

Nadam se. Ohrabrio bih svakoga tko sumnja da vjeruje u svoju kreativnost i ne odustaje. Vrijeme nije uvijek u našim rukama, ali ustrajnost i iskrenost se isplate.

Koji je tvoj najdraži trenutak u studiju tijekom snimanja pjesme?

Snimanje cijelog drugog refrena. Tada smo osjetili da je sve kliknulo – trenutak kada je pjesma doista oživjela.

Kad bi mogao birati partnera za duet na Dori, tko bi to bio i zašto?

ToMa ili Marko Kutlić – stvarno volim njihovu glazbu i osjećam da bi stilski dobro legli uz mene. Zevin bi također bila zanimljiva jer je autentična i potpuno drukčija.

Ako bi pjesma „Light Up“ bila lik u knjizi ili filmu, kakav bi lik bio?

Prijateljski putnik koji pamti najbolje ljetne dane i poziva neznance da zaplešu – topao, nostalgičan i pun nade.

Koliko su ti važne koreografija i vizualni dojam u Dorinom nastupu?

Vizualni elementi su važni, ali moj fokus je na pjesmi i vokalu. Vjerujem kreativnom timu da potpora izvedbi bude skladna, a ne da je zasjeni.

Koja je najveća lekcija koju si naučio u ovom kratkom, ali intenzivnom Dorinom iskustvu?

Da je uživanje u procesu jednako važno kao i rezultat. Zahvalan sam na povjerenju, trudu i mogućnosti da podijelim nešto što ima težinu.

Nakon Dore, što je prvo što želiš napraviti – odmor, glazbeni projekt ili možda… potpuno iznenađenje?

Udahnuti i onda nastaviti stvarati. Bit ću aktivan s Boemima i želim razviti nekoliko novih ideja. Sada je fokus na Light Up, ali poslije toga sve je moguće.