HELLO
HELLO! #HelloItsMe

Na Zagrebačkom festivalu nije bila samo još jedno ime – bila je priča. Otvorena, stvarna, s osmijehom u kojem stanuje zahvalnost. Njezin nastup bio je trenutak u kojem se osjećala moć zajedništva – glazbenika, publike i riječi koje su doticale sve prisutne. Kada je saznala da se njezina pjesma smjestila pri samom vrhu dviju najvažnijih nacionalnih top lista, znala je – iskrenost se čuje. I autentičnost ima publiku. Vjerovali su u nju radijski urednici, slušatelji, kolege. I to ne zato što je proizvod, nego zato što je – umjetnica.

S glazbom ne igra na sigurno. Nije ovdje da ispuni očekivanja, već da ih nadmaši. Odrasla u sjeni reflektora koje je prvi put ugledala majka Zorana prije 25 godina na Dori, danas ona kroči vlastitim stazama – jednako hrabro. I ne zaboravlja korijene. Glazba joj je obiteljska krv, a pozornica nepoznato koje voli.

Dok studira psihologiju, paralelno gradi karijeru. Balansira dvije strasti, dva svijeta, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Kaže: kad voliš, nađeš način. I voli – i znanje, i pozornicu, i klavir kojem se vraća. I pokret, jer tijelo joj zna reći ono što riječi ne stignu. Ples joj je drugi glas.

Još u “Zvjezdicama” s 14 godina pokazala je da ne bježi od svjetla. Danas, nakon “Superstara”, u kojem su je proglasili gotovim proizvodom, ona ne traži etikete – traži prostor. Prostor za rast, za pogreške, za istinu. Počela je pisati. Ne zbog karijere, nego zbog potrebe. Jer sve što osjeća, mora negdje izaći. I pjesme su je poslušale.

Nedavno je sklopila suradnju s Menartom. Kaže da je to partnerstvo temeljeno na povjerenju. Osjeća podršku, slobodu, mogućnost. I najavljuje – ovo je tek početak. Priprema nove singlove, mini turneju, projekte u kojima će objediniti zvuk, tijelo i emociju. Jer za nju, umjetnost nije forma. Umjetnost je stanje duha.

Inspiriraju je Beyoncé, Miley Cyrus i Chapel Roan – žene koje ne pitaju može li se, nego stvaraju kako žele. Vidi sebe u njima, ali uvijek ostaje svoja. Snaga, nježnost, ranjivost i energija u jednom dahu.

I na kraju, kad je pitaš kako se nosi s izloženošću, slavi, očekivanjima – samo slegne ramenima. Ona zna tko je. Zna zašto pjeva. I zna da je ono pravo tek dolazi.

lana mandarić

Zagreb, 040425.
Mozaik Event Centar, Slavonska Avenija 6.
72. Zagrebacki festival.
Na fotografiji: Antonela Doko.
Foto: Josip Bandic / CROPIX

Nakon singla „More“ s kojim ste nastupili na Dori pa singla „Za tebe nema mjesta“ u čijem ste spotu ugostili svoje prijatelje iz Superstara, s ovim singlom “A što ću kada volim te” predstavili ste se na netom održanom Zagrebačkom festivalu. Jest li zadovoljni svojim nastupom?

Da, jako sam zadovoljna svojim nastupom! Zagrebački festival ima posebno mjesto u mom srcu jer okuplja toliko divnih glazbenika i publiku koja zaista voli i cijeni glazbu. „A što ću kada volim te“ je pjesma u koju sam unijela mnogo emocija i bilo mi je važno da to publika osjeti. Reakcije su bile tople i iskrene, i stvarno sam zahvalna na prilici da je izvedem baš na toj pozornici. Svaki nastup za mene je novo iskustvo i nova lekcija, a ovaj ću sigurno pamtiti po lijepoj energiji i odličnoj atmosferi.

Ovaj singl je već nakon prvog tjedna emitiranja na radijskim postajama postigao zaista velik uspjeh. Na dvije najrelevantnije nacionalne top liste koje se temelje na emitiranju na svim radijskim postajama u Hrvatskoj, plasirali ste se u sam vrh, odnosno zauzeli ste 3. i 4. poziciju. Kako to komentirate?

Moram priznati da me ovakav plasman jako ugodno iznenadio. Kada sam čula da je pjesma ušla na 3. i 4. mjesto na dvije najrelevantnije nacionalne top liste, nisam mogla sakriti oduševljenje. To su ljestvice koje se temelje isključivo na emitiranju na radijskim postajama, što im daje posebnu težinu. Posebno me veseli činjenica da su radijski urednici prepoznali pjesmu i odlučili joj dati prostor. To mi je veliki kompliment jer znam koliko pažljivo biraju glazbu koju puštaju. Njihova podrška mi puno znači i daje mi dodatnu motivaciju za daljnji rad. Svjesna sam da konkurencija nikad nije mala i upravo zato ovakav rezultat doživljavam kao veliko priznanje. Ova pjesma nastala je iz iskrene emocije i drago mi je da su urednici to prepoznali. Vjerujem da se kroz produkciju i izvedbu jasno osjetila autentičnost. Ponekad je dovoljno da jedna osoba iz radija povjeruje u pjesmu da bi sve krenulo. A kad se to dogodi na više postaja odjednom – to je znak da je pjesma zaista “kliknula”. Imam veliko poštovanje prema ljudima koji oblikuju radijski eter jer su oni ti koji prvi otvaraju vrata pjesmi. Njihovo uho je istrenirano, ali i intuitivno. Zato mi ovaj rezultat znači još i više. Hvala svakom od njih što su vjerovali u pjesmu već na prvo slušanje. Taj osjećaj se ne zaboravlja.

Vaša majka, Zorana Mandarić, također je nastupala na Dori, prije 25 godina. Kako je njezino iskustvo utjecalo na Vašu odluku da se prijavite na Doru i općenito na vašu glazbenu karijeru?

Mamin nastup na Dori prije 25 godina za mene je oduvijek bio inspiracija. Iako sam tada bila jako mala, njezina priča o tom iskustvu ostala je prisutna u našem domu i često smo o tome razgovarale. Gledati je kako s puno strasti i ljubavi govori o glazbi i pozornici u meni je od malih nogu budilo želju da i sama jednog dana stanem na tu istu scenu. Njezino iskustvo mi je dalo hrabrost – znala sam da nije lako, ali sam isto tako znala da je vrijedno. Nije me nikada gurala u to, ali me podržavala na svakom koraku. Uvijek mi je govorila da budem svoja i vjerujem u ono što radim. Kada sam odlučila prijaviti se na Doru, osjećala sam kao da zatvaram jedan krug – kao da nastavljam jednu našu zajedničku priču. Njezin savjet da uživam u svakom trenutku bio mi je zlata vrijedan. I baš to sam i napravila. Ta emocionalna poveznica između nas kroz glazbu je nešto posebno i neprocjenjivo.

Studirate psihologiju. Kako uspijevate balansirati između akademskih obaveza i glazbene karijere?

Nije uvijek lako, ali kada voliš ono što radiš, pronađeš način. Psihologija me oduvijek zanimala i studij mi je jako važan, jednako kao i glazba. Oba svijeta traže puno posvećenosti, ali i daju mi različite vrste ispunjenja. Ključno je dobro organizirati vrijeme i imati jasan fokus. Ponekad to znači ranije ustajanje, kasne sate učenja ili odricanja od nekih stvari, ali navikla sam na taj ritam. Glazba mi često dođe kao bijeg i ispušni ventil od fakultetskih obaveza, dok mi znanja iz psihologije pomažu bolje razumjeti ljude, emocije – pa čak i same tekstove koje pišem ili interpretiram. Mislim da se te dvije sfere zapravo jako lijepo nadopunjuju. Naravno, postoje trenuci kad je stres veći, ali trudim se ostati prizemljena i podsjećati samu sebe zašto sve to radim. Imam podršku i profesora i kolega, što mi puno znači. A najviše me motivira osjećaj da gradim dva važna dijela svog života paralelno – i to je, za mene, veliki osobni izazov i uspjeh.

lana mandarić

Spomenuli ste da želite obnoviti znanje sviranja klavira i da ste zaljubljenica u ples. Planirate li te vještine uključiti u svoje buduće glazbene projekte?

Da, definitivno! Klavir je bio moj prvi instrument i veže me za neke od najranijih glazbenih uspomena. Iako sam s vremenom malo zapustila sviranje, sve više osjećam potrebu da mu se vratim – ne samo iz nostalgije, već i zato što mi pomaže u stvaranju i izražavanju emocija na dubljoj razini. Planiram ga sve više uključivati u buduće projekte, i uživo i u studijskom radu. Što se tiče plesa, on je oduvijek bio moj način da izrazim osjećaje koje ponekad riječima ne mogu opisati. Ples mi daje slobodu i dodatnu dimenziju interpretacije. Voljela bih ga u budućnosti spojiti s glazbom kroz koreografirane nastupe ili čak u konceptualnim spotovima. Mislim da publika jako osjeti kada umjetnik uživa u svakom segmentu svog nastupa. A meni bi bilo ispunjenje snova objediniti glazbu, pokret i emociju u jednu cjelinu. Radujem se svim prilikama koje će mi to omogućiti jer vjerujem da je upravo autentičnost ono što ostavlja trag.

Tijekom sudjelovanja u ‘Superstaru’, žiri Vas je opisao kao ‘gotov proizvod’. Kako ste doživjeli te pohvale i jesu li utjecale na Vaše samopouzdanje na sceni?

Te riječi su mi se zaista duboko urezale u pamćenje. Kada vam netko iz struke, tko je prošao toliko toga u glazbenom svijetu, kaže da ste „gotov proizvod“, to nosi veliku težinu. U tom trenutku osjetila sam potvrdu da sve što sam do tada gradila ima smisla. Naravno, i dalje imam puno prostora za rast i učenje, ali takva pohvala mi je dala vjetar u leđa. Puno sam radila na sebi, ne samo vokalno, nego i na scenskom nastupu, izražavanju emocije i autentičnosti. Osjećaj da se taj trud prepoznao dao mi je dodatno samopouzdanje, pogotovo na velikim pozornicama. Ipak, trudim se ostati prizemljena i svaku priliku gledati kao prostor za napredak. Ne želim stagnirati – želim rasti i razvijati se s pjesmom, sa scenom, s publikom. Te riječi žirija su mi bile poticaj, ali i odgovornost da nastavim davati najbolje od sebe.

Odmah nakon Superstara počinjete pisati autorske pjesme. Kako ste otkrili svoj talent za stvaranje glazbe?

Pisanje pjesama dogodilo se spontano, kao način da obradim sve emocije koje su se nakupile nakon Superstara. Počela sam zapisivati misli i osjećaje, a ubrzo sam primijetila da te riječi počinju dobivati melodiju. Nisam imala konkretan plan da ću pisati pjesme, ali s vremenom sam shvatila da je to moj način izražavanja. Glazba mi je oduvijek bila sredstvo komunikacije, a pisanje pjesama mi je omogućilo da još dublje povežem svoje misli i osjećaje s publikom. Taj osjećaj stvaranja nečega vlastitog je neopisiv i ispunjava me na način na koji ništa drugo ne može.

lana mandarić

Nedavno ste potpisali ugovor s izdavačkom kućom Menart. Kako je došlo do te suradnje i što možemo očekivati u budućnosti?

Veoma sam zadovoljna tretmanom i suradnjom koju imam s izdavačkom kućom Menart. Od samog početka suradnje osjetila sam njihovu posvećenost i profesionalizam, te kako vjeruju u moj rad i moj glazbeni put. To je izuzetno važno za mene jer me motivira da nastavim ulagati u svoju glazbu i kreativnost. Zajedno smo već napravili nekoliko važnih koraka, a osjećam da je ovo samo početak. Menart mi daje priliku da se razvijam kao umjetnik i pružaju mi savršenu podršku na svakom koraku. Veoma se veselim budućnosti i svemu što nam ona donosi, jer vjerujem da će naša suradnja dovesti do novih, uzbudljivih projekata i mogućnosti.

Kao studentica psihologije, smatrate li da Vam to znanje pomaže u razumijevanju publike i izražavanju emocija kroz glazbu?

Da, smatram da mi studij psihologije puno pomaže u razumijevanju publike i izražavanju emocija kroz glazbu. Psihologija mi daje bolje razumijevanje ljudskih emocija i ponašanja, što koristim pri stvaranju pjesama. To mi pomaže da bolje osjetim koje emocije mogu povezati s publikom. Također, kada nastupam, to znanje mi pomaže da se povežem s ljudima jer mogu prepoznati njihove reakcije i prilagoditi svoj nastup. Uglavnom, psihologija mi pomaže da budem autentična u glazbi i da iskreno izrazim emocije.

Koji su Vaši glazbeni uzori i kako su utjecali na Vaš stil i pristup glazbi?

Beyoncé je definitivno moj najveći uzor. Njezina energija na sceni, snaga u svakom nastupu i način na koji spaja različite glazbene žanrove stvarno me inspiriraju. Ono što volim kod nje je to što je uvijek bila hrabra u eksperimentiranju s glazbom, izgledom i imidžem, a uz to je uvijek ostala vjerna sebi. To mi daje snagu i motivaciju da i ja budem autentična, bez obzira na sve. U zadnje vrijeme najviše slušam Miley Cyrus i Chapel Roan. Miley je nevjerojatno svestrana – od popa do rocka, uspijeva sve to spojiti na svoj način i stvarati glazbu koja je stvarno iskrena. A Chapel Roan? Njezina glazba ima tu emocionalnu dubinu koja te potpuno povuče, a njezin glas ima nešto posebno. Obje umjetnice me jako inspiriraju jer su hrabre, drugačije i stvaraju glazbu koja ima stvarnu dušu.

Sudjelovali ste u showu ‘Zvjezdice’ s 14 godina. Kako je to iskustvo oblikovalo Vaš glazbeni put?

Sudjelovanje u showu ‘Zvjezdice’ s 14 godina bilo je prekretnica u mom glazbenom putu. To je bila prilika da se pokažem široj publici i naučim osnovne stvari o scenskom nastupu. Iako sam bila mlada, iskustvo me naučilo kako se nositi s izazovima glazbene industrije. Kroz savjete mentora i suradnju s drugim mladim talentima, shvatila sam koliko je važno raditi na svom glasu i izrazu. Naučila sam kako vjerovati u sebe i ostati autentična. Taj show mi je dao temelje za daljnji rad i pomogao mi da izgradim samopouzdanje. Bez ‘Zvjezdica’ moj put možda ne bi bio isti. To iskustvo mi je omogućilo da nastavim dalje, razvijam se i počnem pisati vlastite pjesme. Stekla sam vještine koje su mi kasnije pomogle u daljnjoj glazbenoj karijeri. ‘Zvjezdice’ su svakako oblikovale moj glazbeni put.

lana mandarić

Vaš brat Josip također je sudjelovao u ‘Zvjezdicama’. Postoji li mogućnost zajedničke glazbene suradnje?

Da, moj brat Josip i ja smo oboje prošli kroz ‘Zvjezdice’, i to je iskustvo koje nas je dodatno povezalo. Imamo sličnu strast prema glazbi, ali svaki od nas ima svoj jedinstveni stil i pristup, pa mislim da bi bila super prilika spojiti te naše različite energije u nekoj zajedničkoj suradnji. Već smo nekoliko puta razgovarali o tome i uvijek se šalimo kako bi bilo super stvarati zajedno. Mislim da bi moglo ispasti nešto jako zanimljivo jer se odlično razumijemo kad je riječ o glazbenom stvaralaštvu. Trenutno se fokusiramo na svoje solističke karijere, ali tko zna što budućnost donosi!

Kako se nosite s javnom pažnjom i medijskom eksponiranošću koja dolazi s uspjehom na glazbenoj sceni?

Javna pažnja i medijska eksponiranost mogu biti izazovni, ali trudim se ostati prizemljena i fokusirana na ono što je zaista važno – glazbu. Od početka svoje karijere, shvatila sam da je to neizbježan dio posla, pa sam naučila kako postaviti granice i balansirati privatni život s profesionalnim. Pokušavam ostati iskrena i autentična, jer vjerujem da je to ključ da se zadrži povezanost s publikom. S obzirom na to da sam odrasla u obitelji koja me u svemu podržavala, imam snažnu emocionalnu podlogu koja mi pomaže da ostanem stabilna, bez obzira na sve što dolazi s medijskom pažnjom. Uvijek se trudim da se ne opterećujem negativnim komentarima i da se koncentriram na pozitivne stvari koje dolaze s uspjehom. Iako ponekad mediji mogu biti naporni, uvijek nastojim zadržati fokus na glazbi i na onome što volim raditi.

Koji su Vaši planovi za sljedeću godinu? Možemo li očekivati album ili možda veće koncerte?

U sljedećoj se godini planiram fokusirati na izdavanje singlova jer mi je važno da svakoj pjesmi pristupim s posebnom pažnjom i da svaka priča ima svoj trenutak. Uz to, u planu mi je i mini turneja sredinom godine, što me jako veseli jer volim nastupati i povezivati se s ljudima uživo. Kroz dosadašnje nastupe sam shvatila koliko zapravo gajim veliku ljubav prema sceni i koliko me to ispunjava. Mini turneja će mi biti prilika da to dodatno istražim i razvijam. Također, veliki mi je san jednog dana glazbeno surađivati s iskusnim glazbenicima jer vjerujem da se kroz takve suradnje najviše uči i raste. Za sada, korak po korak, ali definitivno puno toga dolazi i veselim se svemu što me čeka.

Kako birate pjesme koje ćete izvoditi i što vam je najvažnije pri odabiru repertoara?

Pjesme koje biram za izvođenje uvijek moraju imati neku emocionalnu težinu za mene. Najvažnije mi je da se mogu povezati s tekstom i melodijom, jer samo tada mogu tu emociju iskreno prenijeti publici. Bilo da se radi o mojoj autorskoj pjesmi ili nečijem coveru, važno mi je u njoj prepoznati dio sebe. Često biram pjesme koje govore o stvarima koje i sama proživljavam ili koje me na neki način inspiriraju. Također, pazim da repertoar bude raznolik – volim kombinirati snažne balade s energičnijim pjesmama kako bi nastup imao dinamiku. Sve u svemu, biram pjesme koje me „pogode“, jer vjerujem da publika to odmah prepozna.

Ocijenite pjesmu "Za tebe nema mjesta"

Vidi Rezultate

Loading ... Loading ...
Postoji li neki poseban trenutak u dosadašnjoj karijeri koji biste izdvojili kao najdraži ili najznačajniji?

Definitivno bih izdvojila prošlogodišnju Doru kao najdraži i najznačajniji trenutak u dosadašnjoj karijeri. To je bilo najprestižnije natjecanje na kojem sam dosad sudjelovala, i iskustvo koje ću zauvijek pamtiti. Kroz pripreme, nastup i cijeli proces oko Dore, shvatila sam koliko volim glazbu, pjevanje i samu izvedbu pred publikom. Taj trenutak mi je potvrdio da je upravo to ono što želim raditi – stajati na pozornici, dijeliti emocije kroz pjesmu i biti potpuno svoja. Dora mi je donijela ne samo novo iskustvo, već i dublje razumijevanje sebe kao izvođačice.

Kako vidite svoju glazbenu karijeru za pet godina? Koji su Vaši dugoročni ciljevi?

Za pet godina voljela bih vidjeti sebe kao izvođačicu s jasno izgrađenim glazbenim identitetom i nekoliko izdanih albuma iza sebe. Dugoročno, želim stvarati autentičnu glazbu koja ima smisao i emociju, i koja će pronaći svoj put do ljudi. San mi je nastupati na većim pozornicama, surađivati s iskusnim glazbenicima i konstantno rasti kao umjetnica. Voljela bih imati stabilnu karijeru u kojoj ću moći spajati pjevanje, pisanje pjesama, možda čak i ples i sviranje klavira. Također mi je važno zadržati iskrenost u svom radu i ostati vjerna sebi, bez obzira na trendove. Cilj mi je da ljudi prepoznaju moju glazbu kao nešto posebno, a ne prolazno. I naravno, nadam se da ću i dalje uživati u svakom trenutku tog puta.

Koju poruku biste željeli prenijeti svojoj publici kroz svoju glazbu i nastupe?

Kroz svoju glazbu i nastupe želim prenijeti poruku autentičnosti, iskrenosti i emocije. Voljela bih da se ljudi kroz moje pjesme osjećaju viđeno, shvaćeno i da znaju da nisu sami u onome što proživljavaju. Glazba mi je uvijek bila način izražavanja, pa se nadam da će i moja imati snagu dotaknuti nekoga na isti način. Želim pokazati da je u redu biti ranjiv, ali i snažan, da je u redu tražiti sebe i biti svoj, bez obzira na tuđa očekivanja. Ako kroz glazbu uspijem nekome uljepšati dan, probuditi emociju ili potaknuti na razmišljanje – već sam postigla puno.

druge vijesti