Kylie Minogue otkrila tajnu koju je skrivala godinama: ‘Bila sam samo ljuštura od osobe’
Potresno priznanje iznijela je u novoj Netflixovoj dokumentarnoj seriji Kylie, u kojoj je iskreno progovorila o razdoblju koje opisuje kao jedno od emocionalno najtežih u životu.
Australska pop ikona Kylie Minogue prvi je put javno progovorila o svojoj drugoj borbi s rakom dojke i otkrila da joj je bolest ponovno dijagnosticirana 2021. godine. Za razliku od prve dijagnoze iz 2005., kada je cijeli svijet pratio njezinu borbu, ovaj je put sve odlučila zadržati daleko od očiju javnosti.
Potresno priznanje iznijela je u novoj Netflixovoj dokumentarnoj seriji Kylie, u kojoj je iskreno progovorila o razdoblju koje opisuje kao jedno od emocionalno najtežih u životu.
‘Drugu dijagnozu raka dobila sam početkom 2021. godine. Uspjela sam to zadržati za sebe, za razliku od prvog puta’, rekla je 57-godišnja pjevačica i dodala da danas, srećom, može reći kako je ponovno pobijedila bolest.
Kylie je objasnila da joj je tijekom prve borbe s rakom golema medijska pažnja stvarala dodatni pritisak i osjećaj potpune otuđenosti od vlastitog tijela i emocija. Upravo zbog toga drugi put nije osjećala potrebu da svoju borbu dijeli s javnosti.
‘Ne osjećam obvezu reći to cijelom svijetu. Iskreno, tada to nisam ni mogla jer sam bila samo ljuštura od osobe’, priznala je u dokumentarcu.
Pjevačica je otkrila i da je u jednom trenutku potpuno izgubila želju za izlascima i javnim pojavljivanjima, iako je upravo tada njezina karijera ponovno eksplodirala zahvaljujući globalnom hitu Padam Padam.
‘Iako mi je ta pjesma otvorila mnoga vrata, u sebi sam znala da rak nije bio samo neka prolazna epizoda’, rekla je Kylie i priznala kako je više puta tijekom intervjua poželjela javno reći što joj se događa, ali nikada nije pronašla pravi trenutak.
Umjesto javnog istupa, emocije i iskustvo pretočila je u glazbu. Posebno u pjesmu Story s albuma Tension, za koju kaže da je bila njezin način da obilježi to teško životno razdoblje.
Kylie je prvi put rak dojke dijagnosticiran 2005. godine, nakon čega je prošla operaciju i kemoterapiju. Njezina tadašnja borba izazvala je ogromnu podršku diljem svijeta, a mnogi su je smatrali simbolom snage i optimizma.
U dokumentarcu se prisjetila i jednog trenutka koji joj je ostao duboko urezan u pamćenje nakon prve dijagnoze.
‘Sjedili smo u kafiću, moj brat, tadašnji dečko i ja. Nitko još nije znao što mi se događa. Konobar nas je pitao kako smo, a mi smo automatski odgovorili: “Dobro, hvala.” Tada sam pomislila – čovjek nikad ne zna kroz što netko prolazi’, ispričala je.
Nova dokumentarna serija Kylie dostupna je na Netflixu od 20. svibnja i već izaziva snažne reakcije gledatelja zbog njezine dosad najiskrenije i najemotivnije ispovijesti.
Zasad nije poznato tko će glumiti protivnika novog agenta 007. Uz Pitta i Pugh, interes za ulogu Bondova negativca ranije su pokazali Bill Skarsgård, Saoirse Ronan i Barry Keoghan, no nijedno ime još nije službeno potvrđeno.
Iako ime glumice koja će stati uz novog Bonda još nije poznato, magazin Variety sastavio je popis od 19 glumica koje bi voljeli vidjeti u toj ulozi. Među njima su neka od najpoznatijih holivudskih imena, ali i glumice koje bi mogle donijeti nešto novo u franšizu.
Robert Pattinson danas može reći da je tijekom svoje glumačke karijere ostvario gotovo sve dječačke snove povezane s najpoznatijim filmskim junacima. Bio je učenik Hogwartsa u svijetu Harryja Pottera, postao besmrtni vampir u Sumrak sagi, odjenuo Batmanovo odijelo i preuzeo ulogu zaštitnika Gotham Cityja, a 16. studenoga 2026. godine službeno je potvrđeno da će postati novi James Bond, legendarni britanski tajni agent poznat pod oznakom 007. Vijest je objavio Amazon MGM Studios, čime je završeno višegodišnje nagađanje o nasljedniku Daniela Craiga. Pattinson je tako postao sedmi glumac izabran za tumačenje Jamesa Bonda u službenom filmskom serijalu, a njegov profesionalni put od mladog čarobnjaka do najpoznatijeg filmskog špijuna obuhvaća više od dva desetljeća rada pred kamerama.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.