Katarina Šestić Baotić oprostila se od oca emotivnom objavom: ”Volim te beskrajno i zauvijek”

Smrt roditelja jedno je od najtežih iskustava koje čovjek u životu mora proživjeti. Koliko god se trudili, ništa nas ne može stvarno pripremiti na taj trenutak. Takvu bol ovih je dana iskusila i hrvatska glumica Katarina Šestić Baotić, kojoj je preminuo voljeni otac u 72. godini života. Njezin otac bio je profesor hrvatskog jezika, hrvatski branitelj i bivši načelnik Općine Drenovci – čovjek koji je iza sebe ostavio neizbrisiv trag.

 Bolnu vijest je Katarina podijelila sa svojim pratiteljima na Instagramu, a opis je posvetila svome pokojnom ocu:

”Na sve što dolazi oduvijek sam se voljela pripremiti, pa čak i za smrt mojih najbližih. Toliko puta sam molila krunicu za tatu da to više ne mogu ni izbrojati. Kada bih vam sada pričala koliko puta mu je smrt pokucala na vrata, ne znam jel bi ste mi vjerovali. Kucala je, kucala, ali nije ušla do neki dan. Svi s kojima sam pričala o gubitku roditelja opisivali su bol kao rupu koja nastane, nikada ne prestane, ali naučiš s vremenom s njom živjeti. Mislila sam da razumijem, da je to naprosto komadić srca koji se odsječe, ali zapravo pojma nisam imala”, napisala je uz objavu.

PROČITAJTE: Dirljiva poruka Lane Klingor preminuloj majci slomila srca pratiteljima

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Katarina Šestić Baotić (@sestic_katarina)

Katarina je opisala i trenutak kada joj se slomilo srce: Tata, taj tren kada si izdahnuo dok smo te držali za ruku osjetila sam da sa tvojim zadnjim izdahom odlazi duša u nebo, ali nisam znala da će se istovremeno otkinuti toliki komad moga srca i otići gore s tobom. Nisam ni znala da može otići toliki komad iz mene, a da ja ostanem živa. Ali ništa manje nisi ni zaslužio. Bio si toliko hrabar i dostojanstven u svakoj životnoj borbi, pa čak i ovoj najtežoj zvanoj rak. Moja zahvalnost prema dragom Bogu što mi je upravo tebe podario za ovozemaljskog oca ne može se usporediti ni s čim. Ne znam čime sam to zaslužila, ali znam da ću tu ljubav, pravednost i dobrotu koju ste i ti i mama posijali u moje srce proslijeđivati dalje. Volim te beskrajno i zauvijek i žao mi je što ti to nisam govorila, ali znam da bi me ti potapšao po ramenima i rekao “pusti riječi, djela, djela su bitna Katarina”.

”Bol je prevelika, ali tvoja snaga teče mojim venama i znam da ću uz Božju pomoć kao i tvoju tu bol pretvoriti u nešto lijepo. Ništa manje ti od mene ne bi ni očekivao, kao ni ja od tebe jer “život je borba, moraš se boriti”