Nakon dvosatnog božićnog koncerta u prepunoj makarskoj Areni, gdje je uz Antu Gelu i orkestar publici darovala večer za pamćenje, Nina ostaje ista – prizemljena, neposredna i iskrena. Bez patetike govori o svojoj odluci da godinama ne nastupa tijekom najvećih blagdana. Ti su dani, kaže, rezervirani isključivo za njezine ljude. Za kuću punu smijeha, prijatelja i obitelji, za stol oko kojeg se ne broje kalorije ni sati.
Blagdani kod Nine mirišu na domaću kuhinju i sporost koju si rijetko dopuštamo. Ona je, priznaje, ta koja kuha, organizira i okuplja. Sve je pripremljeno unaprijed, bez žurbe i nervoze, kako bi tih nekoliko dana proteklo u znaku potpunog prepuštanja. Nakon obilnog ručka, netko završi na kauču, netko u naslonjaču, a božićni filmovi postaju soundtrack odmora. Nema rasporeda, nema obaveze – samo uživanje.
Na njezinu blagdanskom jelovniku ima mjesta i za tradiciju i za osobni potpis. Badnjak je nezamisliv bez bakalara, ali u jušnoj, nježnijoj varijanti, dok Božić donosi patku u naranči – aromatičnu, sočnu i daleko od kulinarskih ekscesa. Uz nju dolaze krumpiri i francuska salata, a atmosfera je, kako bi rekla, takva da se glad zaboravlja već nakon prvog tanjura.
Iza tog smirenog blagdanskog ritma stoji i duboka duhovnost. Nina ne skriva koliko joj je vjera bila oslonac tijekom života, a posebno mjesto u njezinu srcu ima Međugorje. Ondje odlazi kad god osjeti potrebu za tišinom i zahvalnošću, često nenajavljeno i bez velike pompe. Upravo u toj samoći, daleko od gužve i buke, kaže da pronalazi mir koji je puni iznutra.
Godinu na izmaku opisuje kao godinu zahvalnosti. Ne zbog uspjeha, iako ih nije manjkalo, nego zbog onoga što često uzimamo zdravo za gotovo – zdravlja, kretanja, krova nad glavom. U svijetu opsjednutom uspoređivanjem i posjedovanjem, Nina otvoreno govori o potrebi povratka jednostavnosti, „tvorničkim postavkama“, gdje sreća nije mjerena materijalnim nego unutarnjim mirom.
Iza nje je niz koncerata i dovršetak novog albuma koji stiže sredinom veljače, pa siječanj donosi nešto rijetko i dragocjeno – potpuni odmor. Poznata po radnoj disciplini, Nina jednako ozbiljno shvaća i pauzu. Planira odlazak u daleke krajeve, bijeg od svakodnevice i punjenje baterija bez kompromisa.
U njezinu privatnom svijetu trenutačno glavnu ulogu ima pas Toto, ljubimac koji joj, kako kaže, daje svu ljubav koja joj je potrebna. Romantične priče je ne opterećuju, jer se osjeća voljeno – voli je publika, prijatelji i ljudi koji je okružuju.
Glazba, naravno, nikada ne staje. Ovih je dana s mladom pjevačicom Zsa Zsom oživjela božićni klasik, a publici je nedavno darovala i emotivni singl posvećen Zagrebu, gradu koji za nju nosi mirise mladosti, prvih ljubavi i glazbenih početaka. U toj pjesmi odzvanjaju uspomene, ali i poštovanje prema nasljeđu koje ju je oblikovalo.
Na pitanje o mogućem duetu s Jelenom Rozgom odgovara s osmijehom i dozom realnosti – ženski dueti nisu jednostavni, ali ideja joj je bliska. Prava pjesma, prava priča i prava energija, kaže, ključ su svega.
Glazbeni talent očito je obiteljska crta. Njezina sestra Sunčica, koja živi u Rimu, nedavno je objavila prvu pjesmu, a Nina s ponosom priznaje da ju je godinama poticala da se odvaži i ispuni vlastite snove.
Pred njom je i 2026. ispunjena velikim planovima – novi album, veliki koncerti i povratak u dvorane koje za svakog izvođača znače prekretnicu. No prije svega toga, dolaze blagdani. Bez pozornice, bez mikrofona, ali s puno srca. Baš onako kako Nina Badrić najbolje zna.
